Hrvatska je od 1. siječnja 2023. g. ušla u Schengenski prostor. Predstavljeno je to kao veliki uspjeh, međutim, ovdje se nećemo baviti time je li to dobro ili loše za Hrvatsku nego što Schengen donosi hrvatskim pčelarima.
Lutajući internetskim bespućem nismo uspjeli naići na pravila prometa pčelinjih zajednica unutar Schengena. Također, po upitu u Ministarstvo poljoprivrede dobili smo odgovor da je dovoljno imati potvrdu o zdravstvenoj ispravnosti pčela i da Zakon o uzgoju domaćih životinja (NN 115/18 i 52/21) propisuje da se u RH uzgaja siva pčela. I to je u redu.
Čistoća pasmina pčela
Pčelari u Hrvatskoj uzgajaju pasminu siva pčela, odnosno Apis mellifera carnica i štitimo istu kao izvornu pasminu naše pčele. Dok nije bilo Schengena druga pasmina se službeno i nije smjela uvesti. Kako sad ovome doskočiti? Sjećamo se nekih priča od prije nekoliko godina kad su naši znanstvenici bili na “iglama” jer je u susjednu nam Bosnu i Hercegovinu došla donacija matica koje nisu bile naše pasmine. Sjećam se njihovog straha i praćenja situacije. Srećom, vrlo brzo su geni tih matica bili izgubljeni i sve je prošlo bez problema. Svakako, matice su manji problem od trutova.
Sada, sa Schengenom počet će nam dolaziti cijele zajednice, pa i trutovi s njima. Poznato je da u ostalim zemljama Schengena imamo više pasmina pčela, pa čak i nekih hibrida. Postoji u Francuskoj jedno područje koje su Francuzi zaštitili. Tamo drže čistu pasminu pčele i tamo ni jedan drugi pčelar nema pristupa jer žele zadržati čistu pasminu. Navodno i Hrvatski znanstvenici su Europskoj uniji postavili pitanje o dolasku drugih pasmina pčela u Hrvatsku. Odgovor je glasio – niste zaštitili područje. Je li to istina ili nije, ne znamo, ne možemo sa sigurnošću tvrditi.
Što nas još čeka?
Djelujući kroz Pčelarsku službu, u Gradu Zagrebu dosta često znamo naići na slobodne pčele koje imaju pokoji žuti prsten, dakle nije čista siva pčela nego vjerojatno ima nešto gena talijanske pasmine. Primjećeno je da su te pčele dosta agresivnije. Čekaju li nas dolaskom drugih pasmina pčela u Hrvatsku razna mješanja pasmina – hibrida. Što će nam to donijeti, ostaje za vidjeti. Nadamo se da nećemo dobiti tzv. pčele ubojice.
Poznato je da u Europi imamo pčelare s po nekoliko tisuća košnica. Ako takvi navale na Hrvatsku bojim se da ćemo nastradati. Hrvatska je pokušala doskočiti tom problemu, razmišljajući unaprijed, te je uspostavila katastar pčelinjaka, ali ne i pčelinjih paša. Taj sustav je kao ideja jako dobro zamišljen, međutim, praksa govori drugačije, barem za sada. Postoji i Pravilnik o držanju pčela (NN 65/14 i NN 18/2008). Onaj koji je sada na snazi ima uporište u Zakonu o poljoprivredi koji je ukinut još prije dvije godine. Prošle je godine novi Pravilnik o držanju pčela bio na e-savjetovanju. Povučen je na doradu zbog velikog broja primjedaba pčelara i nije poznato kad će nova verzija opet biti poslana na javno savjetovanje, niti koliko će prijedloga pčelara biti uvršteno.
U konačnici, ako veliki europski pčelari navale na Hrvatsku naći ćemo se u problemu. Na sreću, mi u Hrvatskoj imamo jako veliku bioraznolikost i veliki pašni potencijal pa nemamo potrebe voziti pčele izvan Hrvatske. Druge zemlje nemaju tu sreću.
U ožujku je zatoplilo i pčele su aktivne, stoga se pčelari upućuju da ako primijete nepravilnosti na terenu da netko pčelari s pasminom koja nije siva pčela ili ako pčelar, domaći ili stranac nema dozvolu pašnog povjerenika za doseljavanje pčela na određeno područje, da uočene nepravilnosti prijave Državnom inspektoratu.
Nadamo se i iskreno vjerujemo da će u našem Ministarstvu poljoprivrede poduzeti sve moguće mjere kako bi zaštitili, ne samo hrvatske pčelare, nego još bitnije, i hrvatske pčele. Ako se pod hitno ne napravi reda, ako se na terenu hitno ne uspostavi funkcionalni pašni red, ako se ne zaštiti hrvatske pčelare, sigurni smo da će na terenu nastati kaos i neredi, koji su već spominjani. Neka se odgovorne osobe zapitaju treba li nam to!
