Tijekom čitave povijesti pčele su se znale prilagoditi vremenskim i klimatskim promjenama, pa i ovako ekstremno vrelom ljetu kakvo je bilo ove godine. Stoga nema medne krize u Međimurju, jasno kaže Mladen Vinko vodeći pčelar u Murskom Središću i jedan od najboljih međimurskih pčelara.

Ova 2024. godina biti će upamćena i zapisana kao vrlo posebna. Ekstremno vruće ljeto poremetilo je nazovimo to tako, tradicionalne i dugogodišnje rokove i zbivanja u poljoprivredi, pa tako i u pčelarstvu kao njezinom značajnom dijelu. Kakva je bila ovogodišnja pčelarska godina, kako su pčele podnijele klimatske promjene i ekstreme, kakav med su proizveli međimurski medari i je li bilo kakvih posljedica na pčelarstvo i medarstvo te o drugim događanjima ovog djela poljoprivrede ispričao nam je Mladen Vinko, vodeći pčelar na području Murskog Središće u Međimurju i u Udruzi pčelara i medara ‘Agacija’ u Međimurskoj županiji.

Zanimalo nas je što su i kakve su trenutne aktivnosti u pčelarstvu. Također i koliko su klimatske promjene i vremenske (ne)prilike imale utjecaja na sve vezano uz pčele i med.

Oko blagdana Male Gospe 8. rujna kod nas u Međimurju završava jedna, a započinje druga sezona. To znači kako pčelari provjeravaju hoće li pčele imati dovoljne zalihe hrane (meda) koje su same stvorile ili će pčelar trebati osigurati hranu. Za zimsku prehranu treba između 10 i 15 kilograma meda po zajednici. To će omogućiti normalne uvjete za život i razvoj mednih zajednica. Zatim košnice treba očistiti od varroenajozbiljnije bolesti pčelinjaka. U naravi ekstremno vruće ljeto i utjecaji na pčele i pčelarstvo započeli su već u rano proljeće. Tose vidjelo u cvatnji medonosnog bilja i voćki koje je počelo cvasti 30-ak dana ranije nego minulih godina.

Stoga su i pčele ranije krenule u oprašivanje, odnosno prikupljanje peluda. Postojala je bojazan kako će pčele teško ili nikako podnijeti ove vremenske promjene. Međutim, pčele su, sportski rečeno, fantastično odigrale sve utakmice. Sada na kraju ljeta možemo ustvrditi kako je ova pčelarska i medna godina bila jako dobra, smatra Mladen.

Vinko ponosno zbori o svojem medu i nacionalnoj staklenki za med

U zdravlje vlastitom medicom za 4. naraštaj obiteljske tradicije

Ovogodišnji med vrhunske kakvoće

Na početku godine se vidjelo da će vegetacija krenuti ranije nego inače u proljeće. To je bio nagovještaj toplinskih ekstrema i dugih valova vrlo visokih temperatura kakve su vladale skoro cijelo ljeto. Nije bilo jednostavno pčelariti ljetos kad su temperature dosezale i 40-ak stupnjeva C na otvorenom.

Agacija ili bagrem kao najzastupljenije medonosno bilje u ovom dijelu Hrvatske ima svoje odrednice. To je da su noći tople, jutra rosna, a dani topli. Ove godine agacija ili bagrem bio je već 10. travnja u punom cvatu, premda prije tri spomenuta uvjeta nisu bila zadovoljena. I opet su pčele odigrale svoju ulogu te smo kod vrcanja uvidjeli ili doznali kako je meda bilo u velikim količinama i visokoj kakvoći. Ali, to su mogle obaviti samo zdrave pčelinje zajednice.

Tako pčelari danas nemaju razloga spominjati kako su zbog izrazito ranog početka vegetacije i kasnije ekstremnih vrućina pretrpjeli gubitke. Vrlo je važno naznačiti kako na kakvoću meda utječe čuvanje ili držanje meda u inox posudama, urednim skladištima i kvalitetnim staklenkama kakve je propisalo Ministarstvo poljoprivrede. Naglašavam kako pčele ne mogu stvoriti nekvalitetan med, međutim može ga pokvariti loš pčelar. Nikakvi vremenski ekstremi ne mogu nauditi pčelama i pčelarima. Ovogodišnji med će zadovoljiti i najprofinjenije konzumente i potrošače, tvrdi naš međimurski pčelar znalac.

Agaciju su proglasili invazivnom biljkom i masovno je uništavaju

Za proizvesti dobar med treba imati zdravo i dobro medonosno bilje ili voćke. No, i tu postoje određene teškoće.

O tome nitko ozbiljno ne govori niti pita. Zato sam sretan što me to pitate, a stvari su vrlo nepovoljne za pčele i pčelare. U Međimurju, ali i u ovom čitavom dijelu Europe šest je medonosnih biljaka ili voćaka, tj. stabala na kojima je zasnovano i pčelarstvo i medarstvo, kao i šumarstvo kao vrlo važne grane, ne samo gospodarstva, nego i zaštite okoliša. To su agacija ili bagrem, kostanj ili kesten, lipa, bukva, grab i crni bor. Kesten je gotovo nestao zbog bolesti. Ugrožena je i lipa te crni bor, ali to Hrvatske šume i resorno ministarstvo ne brine.

I sada ono za nas pčelare najbolnije. Hrvatske šume su agaciju proglasile invazivnom biljkom, dakle dračom ili korovom te je sada nemilosrdno ruše. Ogromne površine na kojima je rasla agacija sada se zasađuju hrastom i bukvom jer je to navodno ekonomski opravdano. Gledajte, u ovom dijelu Europe med od agacije ili bagrema je najzastupljeniji, a i naša udruga se zove Agacija. Ostajemo bez glavne medonosne biljke i sva je sreća što u Međimurju ima dosta privatnih vlasnika ili posjednika šuma koji agaciju drže na životu, no pitanje je neće li i njima uskoro zabraniti držanje agacije?, pita se Mladen.

Robinia pseudoacacia cvijet  Foto: upload.wikimedia.org

Stasa četvrti naraštaj obiteljske tradicije

Kvalitetom meda kao poznatiji pčelar dostignuo je „plafon“. Osobito se ističe u učenju djece i mladeži o pčelarstvu i medarstvu. Duga je tradicija bavljenja pčelarstvom u njegovoj obitelji, a Mladen ima i nasljednika za ovaj posao.

Duga je tradicija Obitelji Vinko u bavljenju pčelarstvom i medarstvom, a ja sam treći naraštaj. Pčelarstvom sam se počeo baviti 1980. godine i to jednom košnicom u vlastitom voćnjaku. To se u ono vrijeme zvalo ‘voljak v sadovnjaku’ i bilo je to kad sam shvatio značaj uzrečice ‘med se stvara na kotačima’ i kako pčelinje zajednice treba seliti u druge krajeve. Od 1990. godine pčelinje zajednice ili košnice započeo sam odvoziti na područja s kestenima i lipom, dakle diljem sjeverozapadne Hrvatske, opisuje Mladen.

Dodaje da danas obitelj Vinko posjeduje 100-ak košnica na više lokacija u gornjem Međimurju i Gradu Mursko Središće.

Imam i nasljednika, dakle, stasa četvrti naraštaj obiteljske tradicije. Sin Markoradi i živi u Beču gdje radi u jednom staračkom domu koji se nalazi na 10. katu građevine i tu je u zajedništvu s korisnicima doma osnovao ‘Urbano pčelarstvo’. Na ogromnoj terasi uredili su mali park i cvjetnjak te postavili četiri košnice s pčelama koje su i ovdje pokazale svoju prilagodbu. Pčele po okolnom parku i zeleno-cvjetnim površinama te na terasnom bilju skupljaju pelud i stvaraju med. Početkom rujna su obavili prvo vrcanje i dobili lijepu količinu kvalitetnog ‘urbanog meda’. Moguće da se Marko uskoro vrati u Hrvatsku i tu u našem gradu započne prvo hrvatsko i međimursko ‘urbano pčelarstvo’, nada se Mladen koji dosta vremena i pozornosti posvećuje edukaciji osnovnoškolaraca i mladeži koja iskazuje interes za pčelarstvo i medarstvo i siguran je kako će se neki od njih baviti ovom granom poljoprivrede i gospodarstva.

Foto: Stjepan Mesarić