Ususret proljeću u pčelinjaku

Ožujak donosi sve toplije dane i počinje ozbiljnije cvjetanje prvog peludnog i medonosnog bilja. Tada i pčele sve intenzivnije izlijeću iz košnica, a unutar njih istovremeno se ubrzava zamjena starih pčela mlađima. Te promjene donose sve više i više legla.

Nakon ovogodišnje “prave” zime u siječnju, donekle i veljači, dolazi ožujak u kojemu se priroda budi. Ovaj mjesec vrlo je važan za pčele i pčelare. Sada se vidi što smo dobro radili prošle godine, naročito u jesen prilikom uzimljavanja, kao i što smo propustili učiniti. Zajednice koje su tijekom zime uginule ili se brojčano smanjile ispod mogućnosti samostalnog razvoja, potrebno je pomno pregledati i utvrditi uzrok takvog stanja. Neposredni uzrok pojačanog gubitka zajednica na pčelinjaku u velikom broju slučajeva su bolesti, prevelika vlaga u košnici, nedovoljno hrane, nekvalitetna hrana, prekasna dopuna hrane, loša ili stara matica, uzimljene preslabe zajednice te miševi, ptice ili drugi ometači zimskog mirovanja. Od bolesti svakako prednjači varooza i nozemoza. Kad nam vremenske prilike dozvole moramo obaviti prvi proljetni pregled svih zajednica. Njime utvrđujemo količinu preostale hrane, jačinu prezimjele zajednice, zdravstveno stanje zajednice, količinu legla i kvalitetu matice.

Ako pak utvrdimo da su naši propusti uzrok slabljenja ili stradavanja zajednica ožujak i sljedeći mjeseci daju nam priliku za ispravljanje i smanjenje štete. Prema uočenom stanju, pojedinačno u svakoj košnici, donosimo odluku o poduzimanju potrebnih mjera. Priprema zajednica za najznačajniju bagremovu pašu u kontinentalnom dijelu zemlje započinje u ovom razdoblju. Provodi se nadziranjem razvoja i potrebom za dodavanjem hrane i peluda, odnosno bjelančevinskih i mineralnih dodataka. Sada se leglo ubrzano razvija i potrebne su veće količine hrane, kako meda tako i peluda.

Ove je godine lijeska cvala u dosta nepovoljnim uvjetima pa njenu peludnu pašu na većini lokaliteta pčele nisu mogle iskoristiti. Nešto peluda dale su proljetnice. Ako pregledom utvrdimo nedostatne količine hrane za proljetni razvoj, odlučujemo se na koji ćemo je način dodati. Ponekad je u košnicama ima dovoljno, samo je daleko od pčelinjeg gnijezda. Tada je možemo premještanjem okvira približiti pčelinjem leglu ili krajem mjeseca slično napravimo okretanjem okvira ili zamjenom nastavaka.

Prisutnost bolesti

Pri prvom ovogodišnjem otvaranju košnice utvrđujemo moguće postojanje bolesti u pčelinjoj zajednici. Ako su okviri i prednja strana košnice oko leta u većoj ili manjoj mjeri uprljani izmetom pčela, s velikom vjerojatnošću sumnjamo na nozemozu. Bolest potvrđujemo ili opovrgavamo nalazom od uzoraka pčela koje smo poslali na analizu. Na postojanje varoe u zajednici možemo posumnjati pregledom sadržaja podnice, a potvrditi dijagnostičkim tretiranjem 5% zajednica na pčelinjaku s nekim od preparata koji suzbijaju varou više od 90%. Ako utvrdimo da je na kontrolni podložak otpalo više od 20 varoa, tretiranje moramo proširiti na sve zajednice. Sadržaj kontrolnog podloška povećalom dobro pregledamo i na ostale nametnike pčela (tropileloza, etinioza). Ako je pak broj varoa ispod 20, odnosno ispod praga tolerancije, nema potrebe za tretiranjem svih zajednica u ovom trenutku, ali je bitno suzbijanje nastaviti drugim načinima te tako broj varoa držati pod nadzorom tijekom cijele godine.

Zalihe meda

Zbog ubrzanog razvoja novog legla pčele troše više meda nego do sada, a naročito kad su vanjske temperature zraka niže. Izvori hrane iz prirode još su uvijek nestabilni pa se za neprekinuti razvoj legla troše i zalihe iz košnice. Dobra strana povećane potrošnje meda je u tome što se matici oslobađa prostor za polaganje jajašaca i razvoj legla. Nepovoljno može biti to što nakon nekog vremena potroše sav med u okolici klupka pa u slučaju zahladnjenja ne mogu doći do hrane, iako je u košnici ima dovoljno. Nastupom toplijeg vremena pčele odlaze na pašu, ali i prenose med iz udaljenijih dijelova košnice u područje legla.

Da bi im u tome pomogli, možemo prazne okvire uz klupko zamijeniti punima s kraja košnice. Isto tako možemo dodati i okvire iz proljetnih zaliha od prošle godine s kvalitetnim medom, a strane okvira uz leglo možemo i otklopiti. Dobro je da na jednom od tih okvira bude i pelud. Ako nemamo okvire s medom u košnici ili u pričuvi, najbolje je iznad klupka na okvire staviti medno šećernu pogaču, a ako se predviđa dulje toplo vrijeme, pogača može biti s peludom ili njegovom zamjenom.

Zalihe peluda

Pelud ima višestruku ulogu u životu i razvoju pčelinje zajednice, a u ovom razdoblju je važan čimbenik za opstanak i pravilan proljetni razvoj zdravog legla. Njegova nazočnost u hrani omogućava sve potrebne sastojke za pravilnu prehranu matice i legla. Pelud je jedini izvor bjelančevina, minerala i vitamina u prehrani odraslih pčela i legla. Najveća i najbolje uočljiva potrošnja je upravo sada jer se, kao što je prije spomenuto, slabo donosi iz prirode. Najmlađe pčele radilice koje su u zimu ušle s očuvanim mliječnim žlijezdama potrošile su svoje zalihe. Sada za hranjenje legla koriste pelud spremljen u jesen i pohranjen u stanicama saća oko klupka ili svježe unesen.

Proljetne paše

Ovisno o smještaju pčelinjaka, u ovom razdoblju pčele još mogu pronaći cvjetove proljetnica, johe, vrbe i sličnog bilja čiji cvatovi u pravilu daju više peluda nego nektara. Na sunčanijim položajima počinju cvasti različite voćke. Ta cvatnja osigurava nektar i pelud. Kasnije se pčele potpomažu i cvjetovima korova kao što su maslačak, mrtva kopriva i ostali. Svaka voćka ne osigurava istovremeno dovoljno peluda i nektara. Tako neke izlučuju više nektara dok cvjetovi drugih sadrže više peluda. Zato povremeno stanemo ispred košnica i promatranjem pčela koje se vraćaju s paše utvrdimo unose li dovoljno peluda.

Voćne paše

Početkom mjeseca cvate marelica i breskva. Njihovi cvjetovi daju i pelud i nektar. Računa se da cvatnja bagrema počinje oko 40 dana nakon cvatnje ranih šljiva i marelice. Od zalijeganja jajašca do izlaska pčele iz košnice prođe također oko 40 dana pa će tako pčele koje se izlegu iz jajašaca položenih u doba cvatnje marelica postati sabiračice u vrijeme cvatnje bagrema. To svakako treba imati u vidu prilikom pregleda zajednice i očekivanja prinosa meda s bagrema. Nakon cvatnje marelice i breskve nastavlja se cvatnja trešnje i višnje. Njihovi cvjetovi daju više nektara u odnosu na pelud.

Ako se pčelinjak nalazi u blizini šume u kojoj ima dosta divljih trešanja ili uz plantažne nasade trešnje i višnje, saće se može zabijeliti od meda. Nekako u vrijeme cvatnje trešnje i višnje započinje cvatnja jabuke i kruške. Cvjetovi daju i nektar i pelud, a pelud od jabuke je različitih boja. U dobrim godinama pčele mogu sakupiti dovoljno nektara s voćaka tako da se može vrcati i med koji je tamnožut. Po okusu je gorak, a mirisom podsjeća na koštice nekih voćaka. Vrlo brzo kristalizira u sitne kristaliće. Zato je njegova važnost kao meda neznatna u odnosu na ulogu koju ima u poticanju i održavanju proljetnog razvoja pčelinjih zajednica.

Međusobno nadopunjavanje i trajanje cvatnje voćaka u većini godina osigurava stalan dotok hrane i razvoj zajednica. Nadajmo se da će zbog donekle “klasične” zime i ove godine biti tako. Ako vremenske prilike podbace ili na području pčelinjaka nema dovoljno voćnih vrsta, potrebno je pčelama dohranom pomoći u razvoju. Najveću ulogu u osiguranju razvoja zajednica svakako imaju velike površine pod uljanom repicom. Jare sorte cvatu nešto kasnije i slabije mede od ozimih. Cvatnja uljane repice traje oko 3 tjedna i u povoljnim vremenskim prilikama pčele mogu doći gotovo u rojevno raspoloženje, ali i sakupiti do 20 ili čak 30 kg meda za vrcanje. Med od uljane repice je svijetlo žut, a nakon vrcanja poprima sivkastu boju. Okusom podsjeća na repičino ulje. Nakon vrcanja vrlo brzo se kristalizira te spada u lošije vrste meda. Pri dovozu pčela na repicu moramo biti u kontaktu s vlasnikom usjeva jer se u doba cvatnje obavlja kemijska zaštita. Isto vrijedi i za nasade voćaka. U obalnim krajevima u ovom razdoblju cvatu naranče, ružmarin i veliki vrijes.

Korovi

Važan izvor nektara i peluda u ovom razdoblju predstavljaju i korovi. Najrasprostranjeniji su maslačak i mrtva kopriva. Proljetni maslačak je važniji od jesenskog. Bogat je nektarom i peludom. Cvijet je otvoren samo prije podne, a za oblačnog vremena se ne otvara. Prema istraživanjima, pelud maslačka ne sadrži sve aminokiseline pa samostalan nije dostatan za potpuni razvoj legla. Med od maslačka je lijepe žute boje i brzo kristalizira. Mrtve koprive daju obilje nektara, ali su cvjetovi dosta duboki pa ga pčele ne mogu uvijek dohvatiti.