Dodavanje i zamjena matica predstavlja zahtjevan posao u kojem uspjeh ovisi o dosta čimbenika. Nakon nesenja jajašaca kroz dvije godine, matica postupno popušta u njihovom broju. To je izraženije kod matica koje su u jakim zajednicama s velikim plodištima. Ponekad to popuštanje pčele i same prepoznaju, pa staru maticu zamjenju kroz tihu izmjenu. U intenzivnom pčelarstvu ne čeka se da pčele same zamjene maticu već ih pčelari mijenjaju svake dvije godine. Kako je matica najbolja za polaganje jajašaca u prvoj godini, neki pčelari ih za iznadprosječnu intenzivnu proizvodnju zamjenjuju i svake godine.
Zašto mijenjati maticu?
Razlog za zamjenu matica ne mora biti samo njena starost. Ako uočimo da matica slabije nese od ostalih na pčelinjaku (što znači da su pašne prilike jednako pogodne) možemo je pronaći i pregledati. Kod vađenja okvira, maticu možemo slučajno prignječiti i ona može imati ozlijeđenu nogu ili krilo. Vrlo vjerojatno smo prignječili i oštetili zadak u kojemu se nalazi spolni aparat. Između ostalog možemo oštetiti jajne cjevčice ili sjemene vrećice, pa matica postane trutuša ili otežano nese oplođena jajašca sa smanjenim intenzitetom. Oštećenja matica mogu nastati i zbog različitih otrovanja, prilikom dugog prijevoza košnica uz nepravilnu ventilaciju ili je pčele uklupčaju ako pri pregledu košnicu predugo držimo otvorenu uz prekomjerno zadimljavanje. Izgled legla i snaga zajednice u ovom razdoblju također nas može uputiti na zamjenu matice iako ona nije stara dvije godine.
Ako je leglo “šareno” i nepravilno razbacano, a u ostalim košnicama je skladno, takvu maticu svakako treba zamijeniti bez obzira na njenu starost.
Uvjeti za primanje dodane matice
Osnovni uvjeti za uspješnu zamjenu ili dodavanje matica su u prvom redu nepostojanje matičnjaka ili stare matice i što više mladih pčela. Ovisno o pašnim prilikama i broju potrebnih matica, možemo dodavati zatvorene (zrele) matičnjake, mlade nesparene matice ili sparene matice koje su selekcionirane i testirane, te su neko vrijeme nosile u oplodnjaku ili nukleusu. Ove posljednje najčešće dodajemo i one su najbolje. Zajednica koja je nekoliko dana bez otvorenog legla i bez matičnjaka prima nesparenu maticu. Nasuprot tome zajednica s otvorenim leglom i bez matičnjaka prima u pravilu samo sparenu maticu.
Ako se u zajednici nalazi otvoreni ili zatvoreni matičnjak, pčele teže primaju sparenu maticu. Uz stanje u košnici važnu ulogu za primitak matice imaju i vremenske prilike. Nepovoljno utječe bezpašno razdoblje, previše hladno ili prevruće vrijeme, a također i suša i vjetar. Ugodno toplo vrijeme bez vjetra, uz povoljne pašne prilike stvara preduvjete za brz i lagan primitak nove matice. Prijem nove matice ovisi i o njoj samoj. Pčele lakše prihvaćaju mirne matice s normalnim kretnjama nasuprot onih koje su nervozne i brzo trče po okviru ili ponekad mogu i poletjeti.
Načini dodavanja
Postoji mnogo načina na koji dodajemo ili zamjenjujemo maticu. U grubo ih možemo podijeliti na izravno dodavanje matica, zatim dodavanje u različitim vrstama kaveza i dodavanje cijelih nukleusa. To predstavlja spajanje zajednica. Najčešće matice dodajemo u prijevoznom kavezu u kojem se otpremaju od oplodnih stanica do trgovine ili izravno na pčelinjak. U njemu se nalazi matica i desetak pčela pratilja.
Često se postavlja pitanje koliko dugo matica smije biti u kavezu izvan košnice. Najbolje ju je dodati što je prije moguće. Ako nas vremenske prilike ili produženi prijevoz u tome onemoguće, ona u pravilu može s živim pratiljama. Na sobnoj temperaturi mogu preživjeti sve dok imaju hrane. Naravno da je takvo dugo držanje izvan košnice potrebno izbjegavati.
Svi su kavezi za prijevoz i dodavanje slične izvedbe, najčešće od plastičnih materijala ili žičane mreže. Stranice su s otvorima kako bi pčele međusobno mogle komunicirati. Na jednom kraju nalazi se odjeljak koji je ispunjen mednošećernom pogačom. Ona služi s unutarnje strane za prehranu pčela i matice za vrijeme prijevoza, a s vanjske strane se prilikom dodavanja napravi otvor koji pčele proširuju i kroz koji matica izlazi u novu košnicu. Zajednici kojoj zamjenjujemo maticu u prijepodnevnim satima oduzimamo staru maticu. Nakon 10 do 12 sati istog dana, predvečer, stavljamo kavez s novom mladom maticom.
Postavljanje i prihrana
Postavljamo ga između dva okvira s leglom, na granici između meda i legla. I to tako da ga objesimo između okvira, a odjeljak s hranom visi prema dolje. Prethodno je na tom dijelu kaveza potrebno načiniti otvor koji je obično označen i kroz koji će pčele osloboditi maticu. Stranice kaveza s otvorima moraju biti slobodne kako bi pčele iz košnice mogle komunicirati s maticom. Leto ostaje otvoreno, a dvije večeri za redom prihranimo šećernim sirupom da bi pčele bile smirene i imale privid dobre paše. Tada lakše prihvaćaju maticu. Matica bi po dodavanju iz kaveza trebala izaći u roku jednog dana, ali ne i kasnije jer postoji mogućnost da pčele u jakim zajednicama počinju graditi matičnjake.
Kako znati je li zamjena uspjela?
Nakon 4 do 6 dana otvorimo košnicu. Izvadimo kavez koji mora biti prazan i ako su pčele smirene i normalno se ponašaju velika je vjerojatnost da su prihvatile maticu. Možemo na brzinu pogledati nekoliko okvira i kada naiđemo na jajašca maticu dalje ne tražimo nego košnicu zatvaramo. Zamjenu matice smatramo tada uspješnom. Uspješnost prijema matice možemo procijeniti i po količini peluda koji pčele unose u košnicu u vrijeme kada zamjenjujemo maticu.
Označavanje matica
Selekcionirane i oplođene matice prije prijevoza obično se označavaju prema međunarodnim pravilima i to od 1950. godine. Matice se označavaju između krila, na leđima. Označavati se mogu malim okruglim pločicama u boji koje na sebi mogu imati i broj. Te pločice se posebnim ljepilom lijepe na leđa matice. Također se može označavati i bojom ili posebnim flomasterom. Boja je određena za svaku godinu i međunarodno je prepoznatljiva. Označena matica mnogo se lakše uočava na saću, a boja oznake služi za određivanje godine u kojoj se matica izlegla. Ove godine boja je bijela.
Što napraviti pri ljetnim visokom temperaturama?
Vrijeme je sredine ljeta. Oborina je vrlo malo, a temperature su visoke. Pčelinja paša sve je slabija. Od značajnijih u ovom razdoblju imamo suncokret i zlatošipku. Ako želimo iskoristiti suncokretovu pašu košnice moramo seliti. Prije dovoza potrebno se dogovoriti s povjerenikom i ostalim pčelarima kako bi izbjegli prenapučenost. Za vrijeme obavljanja kemijske zaštite usjeva pčele moramo zatvarati. Zbog visokih temperatura prijevoz košnica je rizičan, pa ga je najbolje obavljati noću i to za oblačnijih i hladnijih dana. Kada temperatura zraka prelazi 25oC nije uputno prevoziti.
Savjeti:
● košnice smještamo u što povoljnije uvjete, kako bi pčele zaštitili od dnevne žege ;
● ventilacija mora biti otvorena do kraja, uz zaštitu od napada tuđica;
● moramo osigurati dovoljne količine pitke vode koja služi za rashlađivanje unutrašnjosti košnice;
● njegujemo rojeve i zajednice iz kojih su nastali, jer ako je rojenje izvršeno podjelom zajednice ili uzimanjem većeg broja okvira s leglom, onda su i osnovne zajednice oslabljene i treba ih prihranjivati;
● ako nije provedeno do sada, moramo obaviti kontrolno tretiranje protiv varoe;
● na stacionarnim pčelinjacima vadimo kestenov med, vrcamo, a okvire slažemo za novu sezonu;
● utvrđujemo kvalitetu matice i ovisno o njenoj starosti donosimo odluku o zamjeni;
● utvrđujemo zalihe hrane i u košnicama koje nemaju 10 do 15 kg meda pristupamo dopuni hrane okvirima s medom ili prihranjivanjem. Prihranjivanje usklađujemo s tretiranjem protiv varoe uz oprez od grabeža;
● košnice ne smijemo dugotrajno držati otvorene da sami ne bi izazvali grabež;
● bespašno razdoblje dovodi i ose i stršljene, pa se protiv njih borimo postavljenjem i redovitim čišćenjem različitih klopki.
