U životu pčele i pčelinje zajednice važnu ulogu imaju i žlijezde od kojih je potrebno izdvojiti tri najznačajnije – voskovnu, mirisnu i otrovnu.
Voskovna žlijezda
U cijeloj pčelinjoj zajednici od svih članova voskovne žlijezde koje su razvijene i u funkciji imaju samo radilice i to u određenom životnom razdoblju. To su četiri para kožnih žlijezda poredanih od sedme do desete trbušne ljuskice zatka. Na prednjem dijelu trbušnih ljuskica smještene su prozirne hitinske pločice sa sitnim rupicama. S unutarnje strane pločica nalazi se red stanica koje izlučuju vosak. On se u obliku sitnih listića skuplja na vanjskoj strani ljuskica.
Voskovne žlijezde najrazvijenije su kod pčela starosti od dvanaest do osamnaest dana. Vosak mogu izlučivati i starije pčele, poglavito one koje to nisu prije radile. Kod starijih pčela, koje više ne izgrađuju saće, voskovne žlijezde su zakržljale. Za izlučivanje voska potrebna je temperatura od 20 do 30 oC. Radilice koje proizvode vosak i grade saće troše veće količine meda i peluda, pa ga zato mogu izlučivati samo u razdoblju dobre paše ili obilnog prihranjivanja. Naročito razvijene voskovne žlijezde imaju radilice u prirodnim rojevima što možemo uočiti po brzoj izgradnji saća ili sitnim ljuskicama prozirnog voska ako roj privremeno smjestimo u rojevni sanduk ili sličan prostor.
Mirisna žlijezda
Mirisna žlijezda sastoji se od nakupine žljezdanih stanica smještenih ispod spojne kožice devete i desete leđne ljuskice zatka. Leđna ljuskica je prekriva i kad nije u funkciji ona nije vidljiva; kad je u funkciji, posebni mišići povuku zadnji kolutić zatka prema dolje, a spojna kožica i mirisni organ izboče se prema van. Tada pčela intenzivno izlučuje miris specifičan za svaku pčelinju zajednicu. To izlučivanje mirisa naročito je vidljivo prilikom ulaženja roja u košnicu ili kod dugotrajno otvorene košnice i vađenja većine okvira.
Otrovna žlijezda
Žalac imaju samo matice i radilice. On služi pčelama za obranu, a kad nije u funkciji pokriven je desetom leđnom i trbušnom ljuskicom. Sastoji se od preoblikovanih ljuskica jedanaestog i dvanaestog kolutića, a završava s dvije žalačne iglice koje na svojem zašiljenom kraju imaju zupce vrškom okrenute prema naprijed. U prvotnih kukaca žalac je bio leglica (aparat za polaganja jajašaca) koji imaju ženke mnogih kukaca. U izravnoj vezi sa žalcem je otrovna žlijezda. Smještena je ispod crijeva u stražnjem dijelu šupljine zatka. Sastoji se od tanke više puta savijene cijevi koja se u svojem prednjem dijelu razdjeljuje u dvije cijevi.
Na stražnjem kraju žlijezda se proširuje u veliki mjehur u kojem se sakuplja otrov. Otvor žalačne žlijezde smješten je u prednjem dijelu žalačnog žlijeba. Jako mlade pčele ne proizvode otrov, a one starije od 20 dana prestaju s njegovom proizvodnjom. Ipak, u mjehuru otrovne žlijezde on ostaje sačuvan. Kad pčela želi ubosti usmjeri zadak prema dolje, a vršak žalca na mjesto uboda. Žalačne iglice počinju se pomicati jedna uz drugu (kao dvije pilice), a zupci im prodiru sve dublje u kožu.
Za vrijeme uboda otrov teče u ubodeno mjesto. Ako pčela ubode drugu pčelu ili kukca bez problema će izvaditi svoj žalac zbog tvrdog hitinskog oklopa ili ljuskice. Ako ubode čovjeka ili životinju s elastičnom kožom ne može (zbog zubaca) izvaditi žalac. Pčela se nastoji osloboditi, ali to joj uspijeva tek kada se žalac odvoji od tijela i sa sobom povuče otrovnu žlijezdu i dio crijeva. Nakon toga ona vrlo brzo umire.
Izvor: Gospodarski kalendar
