Prirodni proizvodi predstavljaju važne i široko korištene izvore za otkriće novih terapeutskih sredstava. Spojevi izolirani iz biljaka, životinja i mikroorganizama uspješno se primjenjuju u modernoj medicini, a širok raspon tih prirodnih tvari pokazuje antimikrobna i antikancerogena svojstva, kao i neuroprotektivna svojstva. Još jedna blagodat koju nam daju pčele jest i njihov otrov, značajan primjer takvih prirodnih proizvoda (spojeva).

Iako pčelinji otrov proizvode mlade pčele u prvih 2 tjedna života, nakon tog razdoblja nalazi se na zatku pčele gdje ostaje do kraja pčelinjeg životnog ciklusa. Otrov može izazvati alergijske reakcije, no sve je više znanstvenih dokaza koji potvrđuju značajnu medicinsku učinkovitost korištenja pčelinjeg otrova u terapeutske svrhe; sprječava razvoj raka, nekih neurodegenerativnih stanja, pomaže kod reumatoidnog artritisa, podiže imunitet i ima brojne druge pozitivne učinke. Kako je baviti se pčelarenjem, proizvesti pčelinji otrov i odgovore na druga pitanja dao nam je mladi pčelar, magistar agronomije i jedan od bivših natjecatelja Hrvatskog izbora za najboljeg mladog poljoprivrednika, Tvrtko Matijević, koji se pčelarstvom bavi već 10 godina na svom OPG-u i za kojeg možemo reći da je primjer da se trud, volja i ustrajnost ipak isplate.

  • Zašto baš bavljenje pčelarstvom i kako su tekli prvi koraci u pčelarenju?

-Od početka školovanja u poljoprivrednoj školi u Zagrebu, upoznavao sam se s pčelarstvom i počeo se sve više interesirati. Imao sam strah prema tom zanimanju sve dok na početku fakulteta nisam dobio priliku seliti pčelinja društva kod prijatelja. Zadobio sam 46 uboda, no kao posljedica razvila se ljubav prema tim životinjama jer sam shvatio da sam ja bio glavni krivac spomenutih uboda te da su to u potpunosti bezopasna bića, koja kod ljudi bezrazložno stvaraju strahove. Krenuo sam pčelariti s 3 košnice. Prve godine, od 3 uzimljena društva jedno je izašlo iz zime. Tada kreće širenje i kupujem još 5 pčelinjih zajednica. Tako se priča počela razvijati i danas brojim 120 košnica. Klima i vegetacija se mijenjaju, godinama nas pogađaju razne vremenske neprilike, počevši od mraza, suša te velikih oborina u fazi cvatnje biljaka. Kako mi je cilj u svakoj mojoj proizvodnji bio stvoriti nešto inovativno, odnosno da tržištu budem što interesantniji, odlučio sam iz pčela izvući maksimum, odnosno da se ne baziram isključivo na med, već da pokušam postaviti med kao nusprodukt svoje proizvodnje. Dosta sam čitao o pčelinjem otrovu i istraživao kako ga prikupiti, pregledavao brojnu literaturu, pratio video priloge na društvenim kanalima i odlučio se upustiti u posao. Moram priznati da sam se prilikom kupnje aparature naslušao neistina vezanih za sakupljene količine po košnici, a kvaliteta pčelinjeg otrova nije bila zadovoljavajuća, sve dok na kraju nisam shvatio da većina njih nisu pčelari nego su „iskopirali“ aparature iz inozemstva, a kad sam tražio razlog nedovoljne količine otrova koju su obećali, uvijek je bio odgovor da nešto krivo radim, a pomoći niotkuda. Kad sam u posao uložio više od 10.000,00€, odlučio sam odraditi istraživanja o samom načinu sakupljanja pčelinjeg otrova, do programiranja same elektronike koja bi bila optimalna za naš način sakupljanja pčelinjeg otrova.

-Istraživanja su trajala 2 godine, a uspjeh je tim veći što smo dobili ono što na svijetu nitko nema. Trenutno vadimo po jednoj košnici za 25 minuta od 0.3 – 0.7 grama otrova, dok za usporedbu, s tehnologijom koja je bila na tržištu vadili smo na 20 košnica za 45 minuta 0.3 grama nečistog otrova slabije kvalitete. Amerikanci i Kinezi se hvale aparaturama gdje vade 0.1 gram po košnici za 45 minuta dok mi vadimo u prosjeku tri do četiri puta više otrova za 25 minuta.

Pčelinji otrov koristi se u terapeutske svrhe, no često invazivnom metodom nakon koje pčela ugiba
  • Koliko je teško zapravo biti pčelar u RH i jesu li vam zanimljive bilo kakve mjere iz fondova EU?

-Sve ovisi na što ste bazirali svoju pčelarsku proizvodnju. Većina pčelara se bazirala samo i isključivo na proizvodnju meda. Mislim da to trenutno nije toliko rentabilno jer iz godine u godinu događaju nam se elementarne nepogode, a glavna kontinentalna paša (bagrem) podbacila je drugu godinu zaredom, dosta je bilo kišnih dana za vrijeme cvatnje lipe i kestena, i jednostavno ti ljudi odustaju od pčelarske proizvodnje, dok recimo drugi koji prikupljaju sve što nam pčela može donijeti (med, matičnu mliječ, propolis, pelud, pčelinji otrov) iz godine u godinu se postupno šire jer takva proizvodnja može opstati.

Što se poticaja tiče prvi put sam ih koristio 2019. godine, ali je problem što nikada ne znate koliki ćete povrat sredstava dobiti na uloženu pčelarsku opremu. Znalo se događati da jedne godine dobijete povrat 30 %, dok iduće dobijete 60 %. Sve ovisi i o tome koliko će pčelara prijaviti povrat sredstava. Iskreno, najbolji poticaj bila bi subvencija po pčelinjoj zajednici, tvrdi Tvrtko. Do sad je iskoristio mjeru 6.3.1. i prijavio se na mjeru 6.2. za koju čeka rezultate. Iako navodi kako su mjere dobre, spominje da se sporo otvaraju, a kad se napokon objavi, natječaji često padnu i tako u nedogled. Tvrtko se nada da će se u idućem programskom razdoblju to poboljšati i da će svi zajedno uspjeti izvući značajna sredstva.

-Ono na što se moram osvrnuti, a predstavlja veliki problem jest uvoz meda, tj. meda upitne kvalitete, i uništavamo vlastito tržište raznim patvorinama uvezenima iz Azije i Južne Amerike.

  • Koliko je onda korektno odrađen Nacionalni pčelarski program od 2020. do 2022.?

-Iskreno, nisam ga niti pročitao. Moj je posao bavljenje pčelarstvom i usavršavanje proizvodnje. Bitno je u svakom segmentu proizvodnje imati nekoga tko je upućen u programe, odredbe i zakone, jer previše je posla na pčelinjaku, pa to prepuštam kompetentnijima.

Poklon paket raznih proizvoda koji sadrže produkte koje proizvode pčele – dodana vrijednost

Inovacija u kapsuli

  • Koji se sve proizvodi mogu pronaći na vašem OPG-u i na koji način im dajete dodanu vrijednost?

-Glavnina moje proizvodnje bazira se na proizvodnji pčelinjeg otrova, skupljam pelud, propolis i vrcamo med kad ga ima. Trenutno dodanu vrijednost imamo s medom, dodajemo u njega aroniju, dok od pčelinjeg otrova proizvodimo kremu po ruskoj formuli za sportaše i ljude koji boluju od multiple skleroze i artritisa. Pčelinji otrov u kremi povećava mikrocirkulaciju krvi 200 puta.

Uz sve to uspješno smo s profesorom Markom Vincekovićem s Agronomskog fakulteta u Zagrebu uspjeli inkapsulirati pčelinji otrov u sitne mikrokapsule “ApiCap“. Razlog tome je što u kremi komponente koje se dodaju razgrađuju pčelinji otrov, dok u našoj kremi pčelinji otrov je zaštićen u mikrokapsuli i utrljavanjem kreme dolazi do pucanja kapsulice te se ona izravno upija u kožu i postiže se povećana djelotvornost pčelinjeg otrova.

  • S obzirom da dobivate pčelinji otrov neinvazivnom metodom pri kojoj pčele ne ugibaju, molimo pojasnite čitateljima Gospodarskog lista za što se koristi otrov?

-Pčelinji otrov je izlučevina žalčanog sustava pčele, ima veliku primjenu u farmaceutskoj industriji, 95 % krema protiv bora koje se koriste, a da su djelotvorne u sebi sadržavaju pčelinji otrov. Koristi se za ljude koji imaju multiplu sklerozu i artritis. Postoje brojna istraživanja, među kojima i ono iz Hrvatske gdje je profesorica Nada Oršolić s PMF-a uspjela ubiti stanice raka na miševima i štakorima. Imamo istraživanja gdje je ubijen i HIV, koji je adenovirus.

Pokušali smo u dogovoru s Nastavnim zavodom Andrija Štampar napraviti istraživanje utjecaja pčelinjeg otrova na koronavirus, no nisu bili zainteresirani, a u međuvremenu su Kinezi i Nijemci napravili spomenuto istraživanje i uspješno su ubili virus. U posljednje vrijeme aktualnost svjetskih medija privlači istraživanje australske znanstvenice koja je uspjela ubiti najagresivniji oblik raka dojke za 60 minuta, ubrizgavši pčelinji otrov (protein melitin koji je glavna sastavnica otrova) izravno u stanicu raka.

– S ponosom naglašavam da se na svjetskoj razini pčelinji otrov koji posjeduje 50 % melitina svrstava u prvu klasu, a naš trenutno sadrži 70 % melitina.

Iako dobivam brojne pozive u pomoć i molbe za liječenjem, napominjem i ovim putem kako nisam liječnik, ne smijem i ne mogu se upuštati u takav rizik. Radije apeliram na sve stručnjake koji se bave proučavanjem raka, da se jave, želim napraviti tim ljudi s kojima bismo mogli pokrenuti brojna istraživanja i spasiti na tisuće života.

Pčelari ne prijavljuju bolesti čime rade štete

  • Gdje prodajete svoje proizvode i smatrate li da pčelarstvo u RH ima perspektivu? Na koje probleme nailazite kod pčelarenja?

-Većinu svojih proizvoda prodajem na kućnom pragu, dok pčelinji otrov većinom ide u izvoz. Pčelarstvo u Hrvatskoj ima perspektivu, samo se treba bazirati na kvalitetan marketing i dobar proizvod, a tad najveću dodanu vrijednost proizvodima daju kupci putem preporuka. Pčelarstvo je specifična grana poljoprivrede. Sve ono što ne napravite dobro u aktualnoj sezoni odraziti će se i narednih. Većina bolesti nije vidljiva golim okom i intervenira se tek kad se pojavi problem. Dosta problema predstavlja nametnik varoa i parazit nosema, a posljednjih godina i američka gnjiloća, koju većina pčelara ne prijavljuje i neadekvatno se sanira jer se zakonski nalaže spaljivanje cjelokupne košnice, pregled svih pčelinjih društava na svim pčelinjacima unutar 3 kilometra od utvrđivanja zaraze.

  • Sve se više govori o ranjivosti populacija pčela diljem svijeta i više se upozorava pčelare da zajednice i matice budu prilagođene klimatskim uvjetima u kojima pčelare. Gdje se uopće u RH mogu nabaviti provjerene zajednice i matice?

-Najveći problem danas u svijetu pčelarstva je promjena klime pa pčele jedva pronalaze hranu za sebe, a kamoli višak koji bi pčelar mogao izvrcati. Drugi problem je devastacija šuma (bagrem, lipa, kesten). Svake godine sve više i više šuma nestaje, tako i ispaše za naše pčele. Zatim pesticidi i nesavjesni poljoprivrednici koji prolaze tečajeve o primjeni pesticida, ali se ne drže onoga što su naučili, smatra Tvrtko koji kvalitetna pčelinja društva proizvodi sam, tako i matice, jer matica proizvedena u jednoj klimi ili području možda neće biti dobra za druga. Uzgajivači matica u Hrvatskoj ne mogu jamčiti konstantnu i jednaku kvalitetu matica. Izvan Hrvatske se selekcija radi na potpuno drugačiji način, odnosno oplodnja matica se obavlja laboratorijski te se dobiva i vrhunski genski materijal.

Pčelinji otrov specifičan je bijeli prah koji pomaže kod brojnih problema
  • Koju pašu vaše pčele najčešće koriste, i na koji način ste uspjeli primjeniti stečeno znanje tijekom obrazovanja u svom poslu?

-S obzirom da sam stacionarni pčelar, pčele koriste proljetnu voćnu pašu (divlja trešnja, jabuka, kruška…), dok je glavna paša bagrem koji je u posljednje dvije godine podbacio. Kako se bavim prikupljanjem i ostalih proizvoda od pčela, jednostavno nisam u mogućnosti seliti pčele na druge paše, a zbog toga mi je cilj osigurati pčelama konstantan unos peluda i nektara kako pčele ne bi gubile na snazi, pa u suradnji sa susjedima ratarima dogovaram sjetvu medonosnih kultura nakon žetve pšenice, zobi, ječma. Radim i sjetvu heljde na svojih 6 ha kako bih pčelama osigurao konstantan unos peludi i nektara. Nažalost, fakultetsko obrazovanje nema previše poveznica s onime što radim. Većina znanja je stečena na terenu.

U konačnici, nakon zanimljivog razgovora s Tvrtkom i kad sagledamo cijelu situaciju u državi, dojma smo kako mnogi tvrde da se danas ništa ne isplati proizvoditi i da vlada „politika kukanja“. Vidimo da se uz kvalitetan rad, razvoj ideja i novih proizvoda može barem dostojno živjeti. Nitko normalno radeći ne postaje bogat čovjek preko noći, prati nas mnogo padova, izgubljenih živaca i novaca. Stoga Tvrtko poručuje da se „rukavi moraju zasukati“, mora se okružiti kvalitetnim kadrom u proizvodnji, ne žaliti za izgubljenim te uzdignute glave podnositi padove i nastaviti dalje, a pčelarima početnicima preporučuje da krenu s maksimalno 5-10 košnica u prvoj godini.

-Valja se postupno i razumno širiti, a ograničiti se kad shvatite da više od određenog broja ne možete kvalitetno održavati. Nije broj košnica pokazatelj vaše veličine, već prvenstveno kvaliteta proizvoda! – završava svoja promišljanja ovaj mladi i ambiciozni te povrh svega, uspješni pčelar.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakMukinje su vrijedan izvor hrane
Sljedeći članak„Puran zagorskih brega“
Ivan Stupnišek, mag. ing. agr.
Rođen 1985.g. u Zagrebu, gdje završava i Agronomski fakultet. Urednik u Gospodarskom listu i autor nekoliko stručnih članaka i znanstvenih radova. Član HND-a i DANH-a (Društva agrarnih novinara Hrvatske). OBRAZOVANJE: • U Zagrebu završava osnovnu i srednju školu za dentalnog tehničara, te poslije pripravničkog staža u Stomatološkoj poliklinici Perkovčeva u Zagrebu upisuje Agronomski fakultet. • 2010. završava preddiplomski studij Agroekologije, završnim radom „Prorjeđivanje cvjetova i plodova jabuke“ na Zavodu za voćarstvo i pod mentorstvom Gorana Fruka, dipl.ing.agr., čime stječe akademsku titulu prvostupnika inženjera agroekologije. • 2012. završava diplomski studij Ekološka poljoprivreda i agroturizam, diplomskim radom „Primjena hiperspektralne spektroradiometrije u kvalitativnoj procjeni spektralnih značajki tla“ pod mentorstvom doc.dr.sc.Ivane Šestak na Zavodu za opću proizvodnju bilja, čime stječe akademsku titulu magistra inženjera ekološke poljoprivrede i agroturizma. RADNO ISKUSTVO: Od 2014. godine urednik u Gospodarskom listu. Prijašnje radno iskustvo u DTC Sertić j.d.o.o. na radnom mjestu supervizora, B2B kampanje, ljudski resursi, u Stil pekarna d.o.o., kao prodajni predstavnik. U Interpunkt d.o.o. tijekom studija radio u marketingu (telesales), te u Bogadura grupaciji d.o.o. kao suorganizator i suvoditelj za Care International Organization i na radnome mjestu voditelja eventa za klijenta Zagrebačku banku. Stručnu praksu i terenski rad obavlja na Zavodu za opću proizvodnju bilja u okviru projekta prof.dr.sc. Milana Mesića „Gnojidba dušikom prihvatljiva za okoliš“, Zavodu za voćarstvo (stručni projekt), Zavodu za poljoprivrednu zoologiju (stručni projekt) i poljoprivrednoj ljekarni u Sesvetskom Kraljevcu. PODRUČJA INTERESA: Precizna poljoprivreda, ekološka poljoprivreda, obnovljivi izvori energije, integrirana zaštita bilja, stočarstvo, peradarstvo, nove tehnologije, PR i marketing, novinarstvo. ZNANSTVENE PUBLIKACIJE: Autor znanstvenog rada A2 skupine (CAB Abstracts, FSTA) Stupnišek, I.; Fruk, G.; Jemrić, T., (2011). Usporedba različitih tehnika prorijeđivanja cvjetova i plodova jabuke. Glasnik zaštite bilja, 34, 5; 12-16 (ISSN 0350-9664).