Tijekom posljednjih nekoliko godina u nas je doneseno više zakonskih propisa iz područja ekološke poljoprivrede, što zapravo čini skup standarada za ekološku proizvodnju, preradu i označavanje ekoloških proizvoda. Ekološko stočarstvo kao dio ekološke poljoprivrede posebice je zastupljeno u Pravilniku o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN 13/02), koji između ostalog propisuje uvjete ekološki prihvatljivog uzgoja peradi. Stoga ćemo na temelju tog pravilnika navesti minimalne zahtjeve za uzgojem peradi na što prirodniji način, radi zadovoljenja njihovih bioloških i etoloških potreba te brige za sprječavanje onečišćenja okoliša.
Što je ekološka poljoprivreda
Ekološka poljoprivreda sustav je poljoprivrednoga gospodarenja koji teži etički prihvatljivoj, ekološki čistoj, socijalno pravednoj i gospodarski isplativoj poljoprivrednoj proizvodnji. U našoj zemlji regulirana je Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01), sukladnim s Uredbom Vijeća Europske Unije (br. 2092/91) i njezinim dopunama te normama Međunarodne federacije pokreta za organsku poljoprivredu. Ekološko stočarstvo kao dio ekološke poljoprivrede teži ekološki prihvatljivom načinu uzgoja životinja, uz poštivanje dobrobiti životinja, očuvanje okoliša i proizvodnju visokovrijednih namirnica životinjskog podrijetla u prehrani ljudi. Temelji se na zakonskoj regulativi razmjerno novijeg datuma, koja je u zemljama Europske Unije donesena 1999., a u našoj zemlji 2002. Ekološkim stočarstvom danas se u svijetu bavi razmjerno mali broj ljudi, iako se broj gospodarstava s takvim načinom uzgoja životinja neprekidno povećava. Isto vrijedi i za našu zemlju, pri čemu proizvođači posebno zanimanje iskazuju za ekološkim uzgojem peradi. Naime, uzgoj peradi ne traži velika ulaganja i utrošak radne snage kao držanje drugih vrsta životinja na ekološki prihvatljiv način. Osim toga, ekološki uzgoj peradi omogućuje zadovoljavajuću zaradu i obrt kapitala s obzirom na interes tržišta za potražnjom prepoznatljiva proizvoda visoke kakvoće. No, ekološko peradarstvo ipak, kao što neki misle, nije seoski način uzgoja peradi s manjim ili većim jatom, koje se drže u bilo kakvoj nastambi i povremeno pušta po imanju radi potrage za hranom, već uzgoj temeljen na točno definiranim propisima.
Opći uvjeti za ekološku proizvodnju peradi
Objekti i površine za držanje životinja na ekološki način moraju biti jasno odijeljene od konvencionalnog uzgoja. Kad se za ekološku proizvodnju prvi put formira proizvodno jato, a broj peradi koja udovoljava za takav uzgoj, nije dovoljan, mogu se uključiti i grla koja potječu iz konvencionalnih p o l j o p r i v r e d n i h gospodarstava. Pritom pilenke za proizvodnju jaja ne smiju biti starije od 18 tjedana, a pilići za proizvodnju mesa ne više od 3 dana u trenutku kad se preuzimaju s poljoprivrednoga gospodarstva gdje su proizvedeni. Životinjski proizvod se može staviti na tržište kao ekološki, ako se perad za proizvodnju mesa prema uvjetima pravilnika držala 10 tjedana, a perad za proizvodnju jaja 6 tjedana.
Smještaj i držanje peradi
Životinjama se u ekološkoj proizvodnji treba osigurati stalna aktivnost, odnosno uvjeti za izražavanje prirodnog ponašanja svojstvenog njihovoj vrsti. Stoga perad nije dopušteno držati u kavezima, a određenim vrstama (guske i patke) treba osigurati pristup vodenim površinama. Objekti za držanje svih vrsta peradi moraju biti takvi da mikroklimatske prilike ne štete životinjama, pri čemu najmanje trećina površine mora imati podove prekrivene slamom, piljevinom, pijeskom ili sličnim prirodnim materijalom. U peradnjacima za nesilice prirodno se svjetlo može zamijeniti umjetnim, kako bi se osiguralo najviše 16 sati svjetla po jednom danu, uz stalni noćni odmor od najmanje 8 sati. Peradi je potrebno omogućiti izlaz na otvorene površine, koje su većim dijelom prekrivene vegetacijom uz nesmetan pristup hranilicama i pojilicama.
