Tijekom posljednjih nekoliko godina u nas je doneseno više zakonskih propisa iz područja ekološke poljoprivrede. To zapravo čini skup standarada za ekološku proizvodnju, preradu i označavanje ekoloških proizvoda. Ekološko stočarstvo kao dio ekološke poljoprivrede posebice je zastupljeno u Pravilniku o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN 13/02). On između ostalog propisuje uvjete ekološki prihvatljivog uzgoja peradi. Stoga ćemo na temelju tog pravilnika navesti minimalne zahtjeve za uzgojem peradi na što prirodniji način,. Zbog zadovoljenja njihovih bioloških i etoloških potreba te brige za sprječavanje onečišćenja okoliša.

Što je ekološka poljoprivreda

Ekološka poljoprivreda sustav je poljoprivrednoga gospodarenja koji teži etički prihvatljivoj, ekološki čistoj, socijalno pravednoj i gospodarski isplativoj poljoprivrednoj proizvodnji. U našoj zemlji regulirana je Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01), sukladnim s Uredbom Vijeća Europske Unije (br. 2092/91) i njezinim dopunama te normama Međunarodne federacije pokreta za organsku poljoprivredu. Ekološko stočarstvo kao dio ekološke poljoprivrede teži ekološki prihvatljivom načinu uzgoja životinja. Uz poštivanje dobrobiti životinja, očuvanje okoliša i proizvodnju visokovrijednih namirnica životinjskog podrijetla u prehrani ljudi. Temelji se na zakonskoj regulativi razmjerno novijeg datuma, koja je u zemljama EU donesena 1999., a u našoj zemlji 2002.

Ekološkim stočarstvom danas se u svijetu bavi razmjerno mali broj ljudi. Iako se broj gospodarstava s takvim načinom uzgoja životinja neprekidno povećava. Isto vrijedi i za našu zemlju, pri čemu proizvođači posebno zanimanje iskazuju za ekološkim uzgojem peradi. Naime, uzgoj peradi ne traži velika ulaganja i utrošak radne snage kao držanje drugih vrsta životinja na ekološki prihvatljiv način. Osim toga, ekološki uzgoj peradi omogućuje zadovoljavajuću zaradu i obrt kapitala s obzirom na interes tržišta za potražnjom prepoznatljiva proizvoda visoke kakvoće. No, ekološko peradarstvo ipak nije seoski način uzgoja peradi s manjim ili većim jatom, koje se drže u bilo kakvoj nastambi i povremeno pušta po imanju radi potrage za hranom. Već uzgoj temeljen na točno definiranim propisima.

Opći uvjeti za ekološku proizvodnju peradi

Objekti i površine za držanje životinja na ekološki način moraju biti jasno odijeljene od konvencionalnog uzgoja. Kad se za ekološku proizvodnju prvi put formira proizvodno jato, a broj peradi koja udovoljava za takav uzgoj, nije dovoljan, mogu se uključiti i grla koja potječu iz konvencionalnih poljoprivrednih gospodarstava. Pritom pilenke za proizvodnju jaja ne smiju biti starije od 18 tj. Dok pilići za proizvodnju mesa ne više od 3 dana u trenutku kad se preuzimaju s poljoprivrednoga gospodarstva gdje su proizvedeni. Životinjski proizvod se može staviti na tržište kao ekološki, ako se perad za proizvodnju mesa prema uvjetima pravilnika držala 10 tj. Dok perad za proizvodnju jaja 6 tj.

Smještaj i držanje peradi

Životinjama se u ekološkoj proizvodnji treba osigurati stalna aktivnost, odnosno uvjeti za izražavanje prirodnog ponašanja svojstvenog njihovoj vrsti. Stoga perad nije dopušteno držati u kavezima, a određenim vrstama (guske i patke) treba osigurati pristup vodenim površinama. Objekti za držanje svih vrsta peradi moraju biti takvi da mikroklimatske prilike ne štete životinjama. Pri čemu najmanje trećina površine mora imati podove prekrivene slamom, piljevinom, pijeskom ili sličnim prirodnim materijalom. U peradnjacima za nesilice prirodno se svjetlo može zamijeniti umjetnim. Kako bi se osiguralo najviše 16h svjetla po jednom danu, uz stalni noćni odmor od najmanje 8h. Peradi je potrebno omogućiti izlaz na otvorene površine, koje su većim dijelom prekrivene vegetacijom uz nesmetan pristup hranilicama i pojilicama.

Prethodni članakIzlov ribe iz obiteljskog ribnjaka
Sljedeći članakBiljke u zatvorenu prostoru
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.