Malo je uzgajatelja peradi i golubova koji se mogu pohvaliti da nikada nisu imali pomor u svojim nastambama, a koji je napravila kuna bjelica (Martes foina). Ako kuna uđe noću u golubinjak možete biti sigurni da će gotovo svi golubovi biti nemilosrdno usmrćeni i osakaćeni u vrlo kratkom vremenu.
U peradnjak ona prvo dolazi pojesti jaje. Ali kad naiđe na plijen, na primjer kokoš, toliko se uzbudi da ju počne loviti sve dok se ona ne prestane micati. Ako su kokoši uznemirene, nastala panika pomaže, tako da ih ona na kraju sve ubije ugrizom u vrat. Osim traga na vratu, najčešće nijedna životinja ne nedostaje i nijedna nije pojedena. To nema veze s takozvanom krvožednošću, već s njezinim lovačkim instinktom, koji joj nalaže da se suoči sa svim životinjama koje bježe.
Mirna perad vrlo vjerojatno će preživjeti napad, međutim, malobrojne su životinje koje će to moći učiniti u skučenom prostoru. Kuna bjelica je mala zvijer sivosmeđe dlake s bijelom mrljom na grlu koja se proteže do prednjih nogu. Ima izduženo tijelo s kitnjastim repom, noge su kratke s pet prstiju, jastučići šapa nisu obrasli dlakama a pandže se ne mogu uvući. Nešto je manja od srodne kune zlatice (Martes martes) koja živi isključivo u šumama. Ukupna duljina tijela iznosi 65 do 70 cm, teži ovisno o spolu 1 do 2 kg. Ima 38 zuba, 18 u gornjoj a preostalih 20 u donjoj čeljusti.
Nos je ružičast, dok je u kune zlatice crn. Sezona parenja odvija se od lipnja do kolovoza, ali implantacija oplođenog jajašca u maternicu bit će odgođena za osam mjeseci, do kraja veljače ili čak ožujka sljedeće godine. Budući da je trudnoća odgođena mladi se kote između ožujka i svibnja. Leglo se sastoji od dva do pet mladih koji se osamostaljuju u dobi od šest mjeseci. Spolnu zrelost postižu u drugoj godini života.
Kuna je vrlo prilagodljiva
Velika prilagodljivost kune bjelice omogućuje joj da živi u različitim tipovima staništa. Premda su njezino tradicionalno obitavalište listopadne šume i kamenjari, ona obilazi otvorena područja u neposrednoj okolici sela i gradova. Također je nalazimo u živicama, parkovima, voćnjacima, vrtovima i kao sljedbenicu civilizacije usred velegrada. U središnjoj Europi navikla se skrivati pod haube automobila gdje oštećuje električne instalacije i gumene dijelove.
Budući da je uglavnom aktivna noću, većina ljudi je obično jedva primjećuje. Njezina fleksibilnost, penjačke vještine i akrobatsko umijeće su izvanredni. Omogućuju joj da uspostavi svoje odaje na tavanima ili tornjevima do kojih dolazi spretno se penjući po zidovima. Usto koristi i mnoga druga mjesta za skrivanje i odmor: velika ptičja gnijezda, šupljine u stablima, napuštene jazbine drugih životinja, gusto grmlje, hrpe blokova i drva sa šupljinama, bale slame i sijena u gospodarskim zgradama i stajama.
S obzirom da je oportunistička vrsta, može se prilagoditi raznovrsnoj hrani. Osnovna prehrana sastoji se od malih životinja svih vrsta, ali također može postati insektivor ili frugivor, ovisno o potrebama i dostupnosti hrane. Iako je u stanju napasti kokoš ili zeca, kuna ipak najčešće hvata poljske miševe, voluharice, puhove, štakore, ptice i žabe. Ljeti joj bobičasto voće predstavlja važnu sastavnicu prehrane.
Prehrana kune pokazuje značajne sezonske varijacije. Kao oportunist iskorištava najobilnije i lako dostupne resurse. Sisavce i ptice uglavnom lovi zimi i u proljeće, a najmanje u kasno ljeto i jesen. Kukci, puževi i gujavice su joj česti u ljetnoj i jesenskoj prehrani, a lešine i kućni otpad uključeni su u prehranu zimi i u proljeće. Uglavnom je aktivna noću, kad izmjenjuje jedan do četiri sata aktivnosti s razdobljima odmora. Njezin lovni teritorij je velik i kreće se od petnaest četvornih kilometara za ženku do dvadesetak kilometara za mužjaka. Kuna je samotnjak i ne podnosi druge kune na području od oko jednog četvornog kilometra, osim u sezoni parenja.
Glavni trag koji ostavlja kuna bjelica duž uobičajene rute kretanja je tanak i dugačak izmet koji može sadržavati dlake, kost ili koštice voća. To ujedno predstavlja i njezin način označavanja teritorija. Ponekad na određenim mjestima ostavlja i ostatke hrane i ljuske jajeta. Ona se stalno vraća na isto mjesto kako bi ostavila izmet, urin i ostatke plijena, što uzrokuje neugodan miris. Njezin cilindričan izmet je obložen mošusnom i vrlo mirisnom tvari, te se lako može zamijeniti s izmetom drugih vrsta.
Režanje, cviljenje i glodanje u potkrovlju za vrijeme parenja i podizanja mladunaca također često ukazuje na prisustvo kune. Lisice, divlje mačke, jazavci i sove ušare glavni su grabežljivci kune bjelice. U zatočeništvu može doživjeti i do sedamnaest godina iako rijetki primjerci žive više od deset godina. Očekivano trajanje životnog vijeka u prirodi ne prelazi tri godine. Uzroci uginuća su brojni: zamke, odstrel, trovanje, bolesti i osobito cestovni promet na početku sezone parenja u srpnju i kolovozu.
Kako zaštiti perad i golubove od kune bjelice?
Kuna bjelica je vrlo dobra penjačica i može skočiti više od dva metra. Stoga planirajte razmake od najmanje tri metra između stabala i ograde, nastambe ili krova zgrade koji joj može pružiti zaklon. Koristi drveće ili odvodne cijevi kišnih oluka kao pomoć pri penjanju i tako se penje na zid kuće. U nekim slučajevima čak se može popeti na kratke udaljenosti uz grubo ožbukani zid kuće bez ikakvih pomagala za penjanje kako bi se zavukla u potkrovlje.
Za to je dovoljan otvor promjera od sedam do osam centimetara. Ako ne postoji razmak, kuna može čak i gurnuti teški crijep da se provuče ispod njega. Kad se jednom udomaći u potkrovlju koje joj pruža zaštitu i ugodno mjesto, teško se može otjerati jer kuna je odana svom boravištu i teritoriju, i ne voli da ju se proganja. Kuna prolazi kroz rupu ako joj glava može proći. Budući da je širina lubanje mužjaka šest centimetara a u ženke jedan centimetar manja, otvor/rupa maksimalnog primjera četiri centimetra trebala bi spriječiti prolaz odraslih životinja.
Ogradite nastambe za svoje životinje čvrstom žičanom mrežom s malim okcima, maksimalnog promjera tri centimetra. Ako su vaše životinje noću zatvorene u solidno napravljenu nastambu bit će sigurne od kune. Zamijenite sve trule drvene dijelove, i ne zaboravite blokirati klizna vrata jer se nerijetko dogodi da ih uspije pomaknuti kako bi ušla u nastambu. Svaki mogući ulaz mora biti zatvoren s punktiranom žičanom mrežom ili perforiranim limom. Uzgajatelji kojima kuna remeti noćni san i pravi golemu štetu često se odlučuju za njezino hvatanje i puštanje podalje od naselja.
No, hvatanje i puštanje ima samo ograničen učinak jer se kuna može vratiti na svoje staro područje. Ona neće prepustiti svoje sklonište bez borbe, ni neprijateljskoj kuni ni čovjeku. Također, valja znati da kuna ima nekoliko skloništa na svom teritoriju. Čak i ako se ne pojavi dulje vrijeme, može biti da samo privremeno posjećuje neku od svojih nastambi i čim prođe neka od opasnosti ona će se vratiti. Razlog leži u teritorijalnom ponašanju kune.
Postoje različiti sustavi za zastrašivanje i sredstva za odvraćanja kune: budilice sa zvonom, glasno sviranje radija, svjetlo koje se neočekivano pali, nasumični zvukovi, posebno pomoću ultrazvuka, odbojni mirisi, papar u zrnu, pseća dlaka i kosa, ali njihova učinkovitost ostaje ograničena. Neki testovi su pokazali da je elektrificirana ograda dobra barijera protiv kune. Kad kuna prijeđe s ograde na električnu žicu doživjet će mali strujni udar, koji će ju natjerati da se vrati, a da ju pritom ne ozlijedi ili ubije. Nakon ovog malog šoka neke se kune više neće vratiti, dok će druge nešto kasnije ponovno okušati sreću. Zato stalno budite na oprezu.
Osim toga, morate imati na umu da kuni treba samo jedna do dvije sekunde da se popne na ogradu visine oko dva metra, zatim još jedna sekunda za prelazak preko ograde. Stoga žice moraju biti postavljene tako da ih ona ne može izbjeći preskakanjem ili provlačenjem ispod njih. Kuna bjelica predstavlja sanitarni problem u urbanoj sredini jer je domaćin mnogim unutarnjim i vanjskim nametnicima. U tom kontekstu prvo na što treba upozoriti su krpelji. Osim toga, jako smrdi, a svoj izmet ostavlja posvuda. Od virusnih bolesti treba istaknuti bjesnoću i kugu. Neugodan miris izmeta i ostataka hrane mogu postati nepodnošljivi. Prilikom zbrinjavanja izmeta treba biti oprezan jer može biti zaražen lisičjom trakavicom.
Stoga treba koristiti zaštitne rukavice i masku za lice. Oštećenje krovova uzrokovana glodanjem i kidanjem termoizolacijskih podloga mogu dovesti do visokih troškova. U večernjim satima voli se zavući ispod haube netom parkiranih automobila gdje uživa u otpadnoj toplini bloka motora i gricka gumene dijelove i izolaciju. Premda zbog svega naprijed izrečenog kuna bjelica uglavnom ima lošu reputaciju kod ljudi, ne treba zanemariti njezinu važnost u hranidbenom lancu. Jedan od razloga je i taj što u gradovima regulira brojnost glodavaca i golubova slobodnjaka. U vrijeme starog Rima ona je prihvaćena kao lovac na štakore i miševe u kućama.
Zakonske odredbe
Unatoč protivljenju zaštitara prirode, Zakon o lovstvu ubraja kunu u lovnu divljač, stoga se njezina populacija može regulirati. To znači da samo osobe ovlaštene za lov mogu uhvatiti ili ubiti životinju. Pravilnikom o lovu također su zabranjene zamke i trovanje. Osim toga, potrebno je poštivati sezonu lovostaja koja traje dok su ženke bređe i podižu mlade, od veljače do kolovoza. Međutim, uloviti ili ubiti kunu ima smisla samo u iznimnim slučajevima, jer druga kuna iz okolice obično zauzima teritorij koji se oslobodio. Samo lovočuvari smiju koristiti vatreno oružje za ubijanje divljih životinja, bilo gdje u gradu ili na području izvan lovišta.
.){kind=link}