Kopuni su pjetlići kastrirani kirurškim putem prije spolne zrelosti, tovljeni najmanje 77 dana nakon kastracije i zaklani u dobi od najmanje 140 dana (Pravilnik o tržišnim standardima za meso peradi NN 78/2011.). Ovaj se postupak primjenjuje na gotovo isti način već od antičkih vremena, a meso kopuna se uvijek smatralo delicijom kojom su se hranile povlašteni slojevi društva.
Uz kiruršku kastraciju danas je popularna i imuno kastracija koja dovodi do opadanja proizvodnje testosterona i andosterona te se u oba slučaja mijenja ponašanje pjetlića koji postaju mirniji i manje aktivni. Time se ostvaruju veće završne tjelesne mase, bolji je randman trupova nakon klanja, a meso je nježnije, sočnije te ukusnije. Ovakva je proizvodnja moguća na obiteljskim gospodarstvima koja mogu osigurati boravak kopuna na zatravnjenim ispustima kroz dulje razdoblje, a obzirom na to da je veća količina i cijena mesa, ova je proizvodnja svakako ekonomski isplativa.
Kako postupati prije kastracije?
U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske postoji nekoliko osposobljenih i iskusnih veterinara koji ovaj postupak provode i pri tome imaju veliki uspjeh jer je mortalitet pjetlića pri kastraciji te nakon nje minimalan. Kastraciju je najbolje provesti u dobi pjetlića od 28 dana. Prije zahvata, pjetlićima se uskraćuju hrana i voda na 24 sata kako crijeva ne bi bila puna te tako pritiskala trbušnu šupljinu. Neizgladnjeli pjetlići imaju bržu cirkulaciju, puna crijeva i lako krvare, što operaciju čini opasnijom i težom za izvođenje.
Sam postupak kopunizacije se obavlja tako da se pjetlić fiksira na bok ispružen kako bi se izložio prostor rebara te mu se na mjestu reza čupa perje. Nakon dezinfekcije područja kože, rezom se ulazi u abdominalnu šupljinu iza zadnjeg rebra te se uklanja testis. Sam rez se izvodi pomoću oštrog skalpela ili noža. Zatim se pjetlić okreće na drugi bok za uklanjanje drugog testisa, iako je ponekad praksa odstranjivanja oba testisa rezom samo s jedne strane.
U svakom slučaju, potrebno je potpuno otklanjanje oba testisa jer će svaki ostatak rasti i proizvesti dovoljno muških hormona koji neće omogućiti pijetlu razmnožavanje, ali će izostati učinak na kakvoću mesa. Nakon uklanjanja oba testisa, mjesta rezova se uglavnom šivaju, dok neke prakse navode ostavljanje rane otvorenima, ali se uvijek tretiraju antibiotskim preparatima. Pjetlićima treba nakon kopunizacije omogućiti dovoljne količine hrane i vode, a prostor u kojem borave treba dodatno nasteljiti, po mogućnosti dezinficiranom prostirkom.
Za kopunizaciju se mogu odabrati pjetlići bilo koje pasmine ili hibrida, no najbolje je odabrati mesne pasmine i hibride. Pri tome prednjači SASSO hibrid, od pasmina brahma i orphington te svakako pjetlići dviju novopriznatih pasmina kokoši u Hrvatskoj: križevačke kukmice i posavske kukmaste kokoši.
Hranidba kopuna
Jednodnevni pjetlići se zaprimaju u prethodno očišćen, dezinficiran i zagrijan prostor. Svakako bi bilo dobro jedan dio pilića vagnuti pri dolasku (10 %) radi kasnije kontrole proizvodnih pokazatelja. Vodu je potrebno unijeti u objekt prije dolaska pilića kako bi se zagrijala, a krmnu smjesu starter s minimalno 21 % sirovih bjelančevina im treba ponuditi nakon smještaja u predviđen prostor za tov.
Radi manjeg kontakta s prostirkom (hoblovina ili sjeckana slama) ispod hranilica se preporučuje stavljanje papira koji, ako se sam ne resorbira, treba ukloniti nakon sedam dana. U dobi od 14 dana pjetliće je poželjno vagnuti, isto kao i ostatke krmne smjese starter i zatim se prelazi na hranidbu krmnom smjesom grover s minimalno 18 % sirovih bjelančevina. 2- 3 dana prije samog zahvata kopunizacija kao i 2-3 dana nakon samog zahvata potrebno je u vodu za piće dodati vitaminski preparat.
Također se do 10. dana nakon zahvata preporuča pjetlićima davati antibiotski pripravak. Ponekad se na mjestu reza mogu stvarati tzv. „balončići“ koje je potrebno probušiti, ponekad i čak dvaput dnevno, a nakon toga mjesto reza je potrebno premazati antibiotskom masti. U dobi pjetlića od 42 dana preporuča se opet provesti vaganje te se prelazi na krmnu smjesu finišer sve do pred kraj tova. U isto vrijeme, ako su vremenski uvjeti povoljni, pjetliće se može započeti ispuštati na zatravnjeni ispust. Preporuka je da sve krmne smjese tijekom tova sadrže kokcidiostatik ili da ih se cijepi protiv pojave kokcidioze.
Na kraju tova, u posljednjih maksimalno 14 dana, pjetliće je moguće hraniti samo prekrupom žitarica (kukuruz, pšenica, ječam). Ovisno o pasmini, odnosno hibridu koji se koristi za proizvodnju mesa od kopuna, na kraju tova od 140 dana moguće je očekivati završne tjelesne mase između 5 i 6 kg. Pri tome za kilogram prirasta tijekom cijelog tova kopuni utroše između 2,5 i 3 kg krmne smjese. Vrlo je visoki i randman očišćenog trupa koji iznosi oko 85 %.
Mortalitet iznosi oko 5 % i najveći je za vrijeme, i nekoliko dana nakon kirurškog zahvata. Troškovi hrane i pjetlića u tovu iznose oko 70 %, a ostale troškove čine troškovi veterinara (oko 10 %), vode, struje, prostirke i ostalo. Meso kopuna pogodno je za sve oblike pripremanja, a u Hrvatskoj se tradicionalno najčešće priprema ispod peke. Ako se pronađe dobar kupac koji je spreman izdvojiti 10-ak eura/kg očišćenog trupa, ova proizvodnja svakako može biti isplativa.
