Linijski hibridi sasso za proizvodnju mesa i jaja

Današnja intenzivna proizvodnja mesa i jaja peradi se uglavnom zasniva na linijskim hibridnim životinjama. Na njihovom se stvaranju započelo početkom 50-ih godina prošlog stoljeća križanjem tadašnjih pasmina kokoši. One su više od trideset godina bile u komercijalnoj upotrebi za proizvodnju mesa i jaja. Time su dobivene životinje koje su po genskom potencijalu i proizvodnim osobinama bile puno kvalitetnije od postojećih pasmina od kojih su nastale.

Stvaranjem linijskih hibrida, dobilo se ujednačenije jato, smanjila se disperzija u pojedinim proizvodnim osobinama. Životinje imaju izvrstan prirast, poboljšanu konverziju hrane, veći broj jaja i dr. Uzgajivač peradi Serge Perrault je također 50-ih godina prošlog stoljeća odlučio sačuvati te vršiti daljnju selekciju lokalnih pasmina peradi s područja jugozapadne Francuske. Njegov je selekcijski rad (Selection Avicole de la Sarthe et du Sud Ouest ili selekcija peradi iz jugozapadne regije Sarthe) doveo do stvaranja SASSO T-linije koju je zajedno s ostalim peradarima iz tog područja koristio pri izradi specifikacije za brend „Label Rouge“ tradicionalnu piletinu koja je ustanovljena 1965. godine.

Tadašnji koncept proizvodnje tradicionalne piletine baziran je na spororastućim pilićima. Oni su u dobi od 60 dana postizali završne tjelesne mase od 2,1 do 2,2 kg. Danas se ova proizvodnja u Francuskoj odvija uz korištenje teških hibrida peradi otpornih na držanje u vanjskim uvjetima, uz osiguranje 2 m² po jednom piletu na otvorenom zatravnjenom ispustu te se u objektu može naseliti do 11 pilića/ m².

Hrana kojom se hrane ove životinje mora sadržavati minimalno 75 % žitarica. Polagan rast od minimalno 84 dana osigurava čvrstu teksturu mesa i izvrstan okus i miris. Od ukupne godišnje proizvodnje pilećeg mesa u Francuskoj, na piletinu pod brendom „Label Rouge“ otpada oko 20 %. Nakon više od 50 godina od stvaranja prve T-linije, danas se koriste mnogobrojne linije Sasso hibrida za proizvodnju mesa i jaja. Prilagođene su za uzgoj u specifičnim regijama u cijelome svijetu.

Za europsko tržište su specifični robusni sporo rastući linijski hibridi za proizvodnju mesa. Postoje i hibridi koji se mogu koristiti kombinirano za proizvodnju mesa i jaja, kao i oni koji se prvenstveno koriste za proizvodnju jaja. Svima njima je karakteristika da su prvenstveno namijenjeni za slobodan uzgoj na zatravnjenim ispustima.

Razlike u hibridima

Ruby T44 je sporo rastući hibrid koji za 84 dana uzgoja postiže do 2,5 kg. Ovo je prekrasan hibrid koji izgleda kao tipična pasmina za držanje na seoskim imanjima. Prikladan je za ekološki sustav uzgoja koji zahtijeva minimalno 84 dana uzgoja. Pilići su pogodni za manju proizvodnju na seoskom imanju kod kuće. Pilići imaju žutu kožu i trup. To ih čini privlačnijim potrošačima. Kokoši u istoj dobi postižu masu od oko 2,1 kg no mogu se koristiti i za proizvodnju jaja. Tijekom godine dana mogu proizvesti i do 230 jaja prosječne mase od 67 grama.

Thunder X88 je idealan hibrid za držanje u slobodnom uzgoju. Ima izvrsnu iskoristivost hrane od 2,82 kg/kg prirasta u dobi od 84 dana kad muške životinje postižu tjelesnu masu od 3,6 kg, a ženske od 2,8 kg.

Cobb Sasso 150^TM hibrid je nastao križanjem Sasso SA51A kokoši i Cobb pijetlova. Ovaj hibrid više odgovara potrošačima koji zahtijevaju piletinu intenzivnije boje i sporijeg prirasta što daje bolju kakvoću mesa. Snažnog je zdravlja i izuzetno povoljan za tradicionalni slobodan uzgoj, kao i manje intenzivan uzgoj unutar zatvorenih objekata. Cobb Sasso 150^TM genski odgovara slobodnom načinu uzgoja. Maksimalni prosječni prirast iznosi do 45 grama po danu. Trup je uniformnog izgleda, a meso sočnog okusa. U dobi od 84 dana pijetlovi postižu masu od 4,1 a kokoši od 3,2 kg uz konverziju hrane od 2,44 kg/kg prirasta.

Od hibrida koji su prvenstveno namijenjeni za proizvodnju jaja treba spomenuti Sasso Scarlet, nesilicu crvenog perja koja nese jaja svijetlosmeđe boje ljuske koja se izvrsnom pokazala u slobodnom uzgoju kod intenzivne proizvodnje, ali i u proizvodnji na malim obiteljskim gospodarstvima. Ova kokoš do dobi od 75 tjedana snese 305 jaja prosječne mase oko 63 grama. Vrlo se lako, prema boji perja, mogu odvojiti već prvog dana nakon završene inkubacije muški od ženskih pilića. Pijetlovi u dobi od 84 dana postižu tjelesne mase od 2,3 kg uz konverziju hrane od 3,5 kg/kg prirasta.

U Hrvatskoj se već više od 20 godina uzgajaju Sasso linijski hibridi pilića. Uzgajaju se uglavnom na OPG-ima slobodnim načinom držanja prvenstveno za proizvodnju mesa. Međutim, neki ih uzgajivači koriste i za proizvodnju jaja. Prepoznato je na tržištu zbog specifične kvalitete mesa koje je tvrđe konzistencije i specifične arome. Ispitivanje učinkovitosti Sasso pilića bio je cilj nekoliko istraživanja koja su provedena na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

U jednom od njih korišteni su  SASSO X88 (grahorasti) i SASSO T44 pilići (crveni). Obje skupine pilića držane su u nasteljenom objektu u prvih 28. dana. Nakon toga, pilići su imali slobodan pristup u zatravljeni ispust do dobi od 63. dana. Završne prosječne tjelesne mase kod grahorastih pilića iznosile su 1,99 kg, a konverzija hrane je bila 2,17, dok su crveni pilići težili 2,04 kg  a konverzija hrane je bila 2,13. Sasso pilići se kod nekih uzgajivača u Hrvatskoj koriste i za proizvodnju kopuna. Trenutno se provodi istraživanje koje za cilj ima praćenje utjecaja kopunizacije Sasso hibridnih pijetlova na kvalitetu njihova mesa u usporedbi s nekastriranim pijetlovima.

Tehnologija uzgoja

Prvih nekoliko sati nakon smještaja u prostor za uzgoja je najvažnije razdoblje za jednodnevne piliće. Čist, dezinficiran i nasteljen prostor potrebno je zagrijati za smještaj pilića, a temperatura u zoni njihova boravka treba iznositi 35°C. Pojilice trebaju biti napunjene vodom kako bi ista bila zagrijana. Isto tako i hranilice treba neposredno prije dolaska pilića napuniti hranom i razmjestiti po prostoru za uzgoj.

U prvih 2 do tri tjedna uzgoja je svakako potrebno osiguravati zagrijavanje prostora pomoću infracrvene žarulje kako bi pilićima bilo dovoljno toplo. Isto tako treba paziti i da im nije prevruće. Pilići kojima je prehladno imaju slabiji razvoj probavnih organa i imunog sustava koji mogu rezultirati zdravstvenim problemima. Potrebno je zapamtiti da je dobar start u uzgoju pilića 50 % uspješnosti u cijelom procesu uzgoja i tova.

U prva tri tjedna se preporučuje hranidba krmnom smjesom starter s minimalno 21 % sirovih bjelančevina. U svakom slučaju u dobi od tri tjedna se preporučuje hranidba krmnom smjesom za piliće uz porast s minimalno 18 % sirovih bjelančevina (grover) sve do kraja sedmog tjedna starosti. Nakon toga sve do kraja tova (84 dana) završnom krmnom smjesom za tov pilića (16 % s.b.). Isto tako je moguće zadnjih 7 dana tova koristiti samo mljeveni kukuruz ili smjesu mljevenih žitarica (kukuruz + ječam ili pšenica). Ako se uzgajaju pilenke Sasso hibrida namijenjenih prvenstveno za proizvodnju jaja, tada njihov uzgoj traje i do 20 tjedana.

Preporučuje se korištenje hranidbenog i svjetlosnog programa za uzgoj pilenki lakih linija za proizvodnju konzumnih jaja. Prijem pilića je isti kao i kod tovnih životinja, no nakon trećeg je dana potrebno započeti sa smanjivanjem svjetla u objektu s 24 na 18 sati i tako postupno do 7. tjedna kad duljina svjetlosnog dana treba iznositi samo 9 – 10 sati. Od 18. se tjedna opet povećava svjetlosni dan do 16 sati i tako treba ostati do kraja nesivosti. Pilenke se hrane s 2 do 3 posebno sastavljene krmne smjese do proneska, a nakon što postignu nesivost od 5 %, prelazi se na hranidbu krmnom smjesom za konzumne nesilice.