Luk vlasac u hranidbi peradi

Postoje brojne vrste samoniklog i začinskog bilja koje se mogu davati peradi kako bi se unijela raznolikost u hranidbu i ujedno ojačao njihov imunitet. Jedna od zasigurno najpoznatijih kulinarskih biljaka jest luk vlasac (Allium schoenoprasum). On se uzgaja u mnogim domaćinstvima, bilo u vlastitom vrtu ili na balkonu.

Kao ljekovita biljka i začin bio je poznat još u antici, i jedna od najčešće uzgajanih biljaka u Srednjem vijeku. Vlasac je višegodišnja biljka koja samoniklo raste na vlažnim mjestima i hranjivom tlu uz obale rijeka i potoka, po livadama i travnjacima, ponekad obilno na močvarnom tlu. Može narasti do 30 cm i lako ga je raspoznati već iz daljine po karakterističnom mirisu koji podsjeća na luk.

Osim uskih mladih cjevastih listova jestivi su i gusti blijedoljubičasti cvatovi. Oni se pojavljuju u kasno proljeće i ljeto. Vlasac je neupadljivo i vrlo ukusno povrće koje se u različitim sortama mnogo uzgaja u vrtovima. Odatle često pobjegne i podivlja. Potpuno je nezahtjevan za uzgoj i krije niz dobrobiti za zdravlje naše peradi. Potiče apetit, pospješuje probavu i djeluje antibakterijski. Djelotvoran je protiv crijevnih parazita. Perad ga voli jesti, a sitno nasjeckan može se davati i pilićima. Budući da obilno raste od proljeća do jeseni, vlasac se također može osušiti i čuvati za zimu.

Sadrži veliku količinu bjelančevina, mnogo vitamina C i puno kalija. Potonji je potreban za proizvodnju energije, uključen je u regulaciju ravnoteže vode i elektrolita, a također regulira ravnotežu kiselina i lužina. Usto je vrlo važan za rad krvožilnog sustava, a potreban je i za živčane podražaje, kontrakcije mišića i bubrege. Vlasac sadrži mnoge flavonoide, antioksidanse, biljna vlakna, minerale i vitamine koji imaju dokazane učinke na zdravlje.

Mnoštvo vitamina i minerala

Vlasac sadrži više vitamina A od bilo kojeg drugog povrća iz roda Allium i jedan je od najbogatijih izvora vitamina K. Znanstvene studije pokazuju da vitamin K ima značajnu ulogu u zdravlju kostiju, povećava njihovu gustoću i sprječava prijelome. Svježi listovi su dobar izvor folne kiseline koja je neophodna za sintezu DNK i diobu stanica. Također, sadrže vitamine B skupine, kao i neke esencijalne minerale poput bakra, željeza, fosfora, natrija, mangana, cinka i kalcija. Osim brojnih vitamina i minerala, spojevi sumpora, ali i sekundarne biljne tvari, klorofil i eterična ulja prvenstveno su zaslužni za njegovu ljekovitost.

Želite li u svakom trenutku imati na raspolaganju svježi vlasac, možete ga uzgajati gotovo cijele godine u vrtu, na balkonu ili na dobro osvijetljenoj prozorskoj dasci. Sve što mu je potrebno je sunčano do djelomice zasjenjeno mjesto; dobro drenirano rahlo tlo i redovito zalijevanje ljeti. Otprilike šest tjedana nakon sjetve moguće je pristupiti berbi lišća i to se može ponoviti nekoliko puta do jeseni. Nikada nemojte ubirati više od trećine listova tijekom faze rasta jer će se vlasac u protivnom prorijediti. Za rezanje listova (najbolje pri tlu) koriste se škare ili oštar nož kako bi se biljke mogle dobro regenerirati. Nakon redovite berbe vlasac uvijek ponovno izraste s finim mladim listovima. ko su cvjetovi orezani, listovi su manje kruti i ugodnijeg okusa.

Premda je to otporna biljka, za sušnog i vrućeg ljeta treba je redovito zalijevati, inače će uvenuti. I na otvorenom i u posudama s vremenom može doći do nedostatka prostora jer biljke stvaraju velike nakupine. Ako želite ograničiti njihov rast, morate ih iskopati i presaditi negdje drugdje u tlo bogato hranjivim tvarima. Svježe ubrani vlasac iz vlastitog vrta uvijek ima najbolji okus. Može se čuvati u hladnjaku dva do tri dana, međutim listovi brzo postaju kašasti i neugledni, te razvijaju oštru aromu zbog razgradnje sumpornih sastojaka. Zato ga je bolje do upotrebe čuvati u vodi. Veće količine uroda mogu se prije početka zime sačuvati sušenjem, ali tada on gubi dosta arome i mnoge vrijedne sastojke.

Mjere opreza: Znanstveno je dokazano da je posvuda omiljeni luk (Allium cepa) otrovan za mnoge domaće životinje, uključujući goveda, ovce, pse i guske. Ali svaka vrsta reagira na hranu na drugačiji način. Vlasac je srodan s lukom i također može uzrokovati stanje poznato kao hemolitička anemija, što se ogleda u općem slabljenju kokoši, a boja nogu i krijeste počinje blijedjeti.

To je u osnovi stanje koje uzrokuje oštećenje crvenih krvnih stanica, rezultira anemijom i drugim zdravstvenim problemima. Istraživači su otkrili da hranidba gusaka zelenim lukom (listovima) uzrokuje anemiju i negativno utječe na funkcionalnost jetre. Međutim, perad bi morala pojesti puno vlasca da bi razvila takvo stanje. Sve dok je hranidba vlascem umjerena to vas ne bi trebalo zabrinjavati. Odrasli purani, biserke i kokoši mogu jesti sve dijelove luka u ograničenim količinama.