Današnja proizvodnja jaja, bila ona ekstenzivna ili intenzivna, podrazumijeva smještaj kokoši nesilica u objektima koji moraju pružati što prirodnije i udobnije uvjete za normalno odvijanje fizioloških funkcija kokoši kako bi bile u što boljoj zdravstvenoj kondiciji i proizvodnoj sposobnosti.

Objekt mora omogućiti što racionalniju primjenu suvremene tehnologije proizvodnje, te njezine eventualne izmjene i preinake ako se za to pojavi potreba. Posebnu pozornost zaslužuje ekonomičnost izgradnje i opremanja objekata. Preskupa staja opterećuje proizvodnju te onemogućuje konkurentnost i dobar plasman s jeftinijim proizvodima na tržištu. Veličina peradnjaka, u prvom redu ovisi o željenoj godišnjoj proizvodnji jaja, te o sustavu držanja kokoši nesilica.

Nedostatak je manjih peradnjaka s podnim držanjem to što su “hladni”, odnosno imaju naseljeno premalo životinja po m2 da bi se u zimskim mjesecima samozagrijavali, pa ih treba dogrijavati, što povećava troškove proizvodnje. Kod izgradnje novog objekta ili kod preuređenja postojećeg treba obratiti pažnju i na dobrobit nesilica. Također, treba im ugraditi dovoljan broj prečki za sjedenje, minimalno 15 cm po kokoši.

Zaštita od nepoželjnih grabežljivaca

Objekti za smještaj peradi mogu biti izrađeni od različitih materijala. Ti materijali moraju osigurati dobru izolaciju objekta, moraju se lako čistiti i održavati da se spriječe pojave bolesti. Posebnu pozornost treba posvetiti zaštiti od različitih vrsta grabežljivaca, poglavito onih koji su u stanju u nekoliko sati tijekom noći uništiti cijelo jato. Svaki otvor, koji služi za ventilaciju objekta, treba zaštititi gustom žičanom mrežom, a kako bi se spriječio ulaz glodavaca u objekt, uz različite oblike mamaca za glodavce preporučuje se da se prostor uz temelje objekta ili nosive stupove nasipa grubo mljevenim oštrim kamenjem.

Krov objekta treba biti izrađen tako da zimi zadržava toplinu, odnosno da ljeti ne prenosi toplinu na unutrašnjost. Također, može biti od različitih materijala. Najpovoljnija temperatura tijekom nesivosti je između 18 – 24 °C. Visoke i niske temperature nepovoljno djeluju na perad. Kod niskih temperatura konzumirana hrana služi prvenstveno za zagrijavanje organizma, smanjuje se nesivost. Kod visokih temperatura smanjuje se apetit, a pojačava se potreba za vodom. Kao i kod niskih temperatura pada nesivost i smanjuje se težina jaja.

Različiti načini držanja kokoši nesilica

Za proizvodnju jaja na obiteljskim gospodarstvima do 4000 nesilica se, zbog isplativosti proizvodnje, preporučuje izgradnja objekta s podnim smještajem kokoši nesilica na jednoj etaži, dok se za veće proizvodnje preporučuje više etažno držanje kokoši nesilica uz, ako je ikako moguće, osiguravanje slobodnog ispusta. Najmanji su zahtjevi za kvalitetom peradnjaka u ekstenzivnoj proizvodnji do 50 odnosno 350 jaja dnevno, gdje u blažim klimatskim uvjetima zadovoljavaju i drveni objekti koji na jednoj strani mogu biti i otvoreni (nadstrešnice), u kojima kokoši nalaze zaštitu od nevremena i divljih životinja.

Ako već nema uvjeta za držanje peradi, svako ih gospodarstvo uz mala ulaganja može stvoriti jer je postojeće objekte lako pretvoriti u peradnjake. U postranim dijelovima objekta treba postaviti gnijezda po mogućnosti na visinu 40-50 cm od poda, u njih staviti suhu i čistu prostirku, te je ispred gnijezda potrebno postaviti tzv. doskočne letvice. Gnijezda u manjim peradnjacima mogu biti smještena na način da je do njih moguće doći a da se ne ulazi u peradnjak. Jaja se tada izvana pomoću preklopnih vrata mogu prikupiti i više puta tijekom dana, poglavito u jutarnjim satima.

Bitno je osigurati jedno gnijezdo za četiri kokoši. I u manjim jatima je dobro posvetiti pažnju osvjetljenju objekta jer svako skraćivanje dnevnog osvjetljenja dovodi do pada nesivosti. Jačina osvjetljenja treba biti 2-3 W/m2 peradnjaka, te je da bi se kokošima dnevno osiguralo do 16 sati potrebno kombinirati prirodno i umjetno svjetlo radi poticanja nesivosti. Danas je moguće na krov peradnjaka montirati mali solarni panel s digitalnim postavljanjem vremena koji će osigurati potrebnu količinu svjetlosti paljenjem svijetla u jutarnjim satima prije izlaska sunca te gašenjem svjetla navečer.

Mobilni peradnjaci su modernizirani te je u njih danas moguće smjestiti i nekoliko tisuća nesilica. Danas je u alternativnoj proizvodnji jaja na otvorenome (voćnjaci i sl.) moguće smjestiti mobilni peradnjak, u naravi građen poput kamionske prikolice koji je moguće seliti i tako u potpunosti iskoristiti cijeli ispust.

Prethodni članakPijete li kobilje mlijeko?
Sljedeći članakCedar u fitoaromaterapiji
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.