Saska patka se među uzgajateljima vodene peradi smatra jednom od najomiljenijih pasmina. Stvorena je kao pasmina dvojakih svojstava, koja uz solidnu nesivost jaja ima prilično nemasno tamno meso izvrsne kakvoće. Unatoč svojoj veličini to je prilično živahna i okretna patka i relativno lako se uzgaja.

U istočnoj Njemačkoj, Albert Franz iz Chemnitza počeo je od 1924. godine razvijati novu brzorastuću patku s izvrsnim prinosom mesa u plavožutoj boji perja. U svom uzgojnom programu koristio je ruanske, plave pomeranske i njemačke pekinške patke.

Pasmina za mala gospodarstva

Pasmina u nastajanju bila je namijenjena pasioniranim uzgajateljima peradi i manjim poljoprivrednim gospodarstvima koja imaju pristup vodenim površinama. Predstavljena je široj javnosti na izložbi peradi u Chemnitz-Eltendorfu 1934.g. gdje je prepoznata kao zasebna pasmina, a od 1965.g. nadalje pasmina je postala popularna i proširila se po cijelom svijetu. Svojom atraktivnom obojenošću i impresivnim izgledom, vitalnošću i vrlo ukusnim mesom, nova pasmina brzo je pretekla američke pekinške patke, koje su se naširoko koristile među peradarima kao gospodarska pasmina.

Pasminske osobitosti

Za saske patke je tipičan dugačak, širok i mesnat trup, tek malo podignut od tla. Leđa bi trebala biti dugačka, široka i blago padajuća. Prsa su puna, široka, mišićava i blago podignuta. Trbuh je pun, prostran i dobro razvijen, bez kobilice. Dugačka glava je ovalnog oblika s ravnim čelom i glatko se stapa s debljim srednje dugačkim vratom koji je blago savijen prema naprijed. Srednje dugi široki kljun je u mužjaka žut s blijedo zelenom nijansom, a u ženke žut do narančastožut sa smeđkastim nijansama. Živahne oči su tamnosmeđe. Zatvoreni vodoravno nošeni rep smije biti tek malo podignut u odnosu na liniju leđa. Krila nisu predugačka i trebala bi dobro prianjati uz tijelo. Mišićava bedra dobro su skrivena u perju. Noge finih kostiju su srednje duljine, nalaze se gotovo u sredini tijela i narančasto su obojene.

Obojenošću perja mužjak se razlikuje od bilo koje druge pasmine. Glava i vrat su do potpuno zatvorenog bijelog prstena golubje plave boje. Donji dio vrata, prsa, luk krila i ramena su hrđavocrveni s laganim srebrnim obrubom. Trbuh, leđa, bokovi, primarna letna pera i rep su boje raženog brašna. Pokrovno perje krila je svijetloplavo-sivo. Donji dio leđa, trtica i podrepno perje su golubje plavi. Krilno ogledalo (speculum) je tamnoplavo.

Osnovna boja ženke je duboko graškastožuta (svijetla boja lososa ili marelice). Lice je s obje strane ukrašeno s dvjema paralelnim svijetlim prugama koje počinju u korijenu kljuna. Gornja pruga (uzda) pruža se daleko iznad oka, a donja završava malo ispod oka. Grlo je svjetlije kremaste boje i zahvaća šire područje prema vratu. Stražnja strana, pokrov krila, trup i repni pokrov su graškastožuti s plavkasto reduciranim elementima crteža divlje patke, koji stvaraju dojam svijetloplavo-sivog toniranja.

Uzgoj saske patke se širi

Saska patka spada među krupne pasmine pataka, u koje puna tjelesna masa zrelog mužjaka iznosi 3,5 kg, a ženke 3 kg. U njihovu uzgoju nema nekih poteškoća ako su držanje i hranidba ispravni. Dobro se prilagođavaju različitim uvjetima držanja, ne zahtijevaju veću vodenu površinu, ali im je čista i svježa voda važna za kupanje i njegu perja. Uravnotežena hranidba mora se provoditi već od najranije dobi. Najveći porast je od osmog do devetog tjedna života. Rado prihvaćaju zelenu hranu i treba ju redovito davati. Ako imaju na raspolaganju pašnjak i vodenu površinu onda mogu sakupiti velik dio hrane biljnog i životinjskog podrijetla. Nisu prikladne za tov s obzirom da su pretile životinje lijene i spore. Kako bi se pravilno razvijale moraju imati dovoljno prostora za kretanje.

Saska patka je jedna od najčešće držanih pasmina u nas i njihov uzgoj se širi. Jednom mužjaku dodjeljuju se tri ženke. Rasplodne životinje moraju biti pomno odabrane i ostaju nekoliko godina zajedno. Patke godišnje nesu 80 do 100 jaja s bijelom ljuskom. Neki izvori navode i do 190 jaja. Minimalna težina jaja za valjenje iznosi 80 g. Premda su prilično mirne, one mogu biti i bučne kad se uznemire. Ženke glasno kvaču, dok se mužjaci glasaju mekanim hrapavim zvukom. Njihove profinjene pastelne nijanse očaravaju svakog posjetitelja izložbe malih životinja. Međutim, ljeti je potrebno osigurati dovoljno sjenovitih mjesta jer ako se kreću na punom suncu, perje će relativno brzo izblijediti, što će dovesti do oduzimanja bodova prilikom ocjenjivanja. Veličina nožnog prstena za oba spola iznosi 18 mm.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje