Šetlandska patka je mala, kritično ugrožena pasmina pataka, jedna od najrjeđih pasmina na svijetu. Potječe sa Šetlandskih otoka u blizini Škotske.

Dosta su slične pomeranskoj i švedskoj plavoj patki te najvjerojatnije imaju zajedničke pretke. Mužjaci su teški oko 2, a ženke oko 1,8 kg. Ženke godišnje snesu oko 40 jaja koja su izduženog oblika i mase oko 50 g. Boja ljuske im varira od bijele do svijetlozelene. Vrlo su aktivne i dobre za držanje u ispustima jer obilato koriste hranjive tvari u ispustu za svoju prehranu. Mirnog su temperamenta i izuzetno otporne i dugovječne, lako postižu dob i od 20 godina.

Obično ne lete iako imaju dobro razvijene zračne vrećice. Mužjaci imaju noge narančaste boje, a kod ženki su noge crne boje. Pačići su tamno smeđe boje. Odrasla šetlandska patka ima sjajno crno perje sa zeleno/plavim odsjajem, ali s bijelim grudima, a ponekad i bijelim mrljama na glavi. Sa starošću se broj bijelih pera povećava. Kljun ženki je crne boje dok je kod mužjaka tamno maslinasto-zelene boje.

Šetlandske patke počinju s nesenjem jaja u dobi od oko 25 tjedana i jaja nose početkom travnja pa sve do kraja rujna. Rasplodna jata mogu činiti jedan mužjak i do pet pataka. Kao i većina pataka, nisu dobre kvočke te je njihova jaja moguće inkubirati pod kokošima, purama ili u inkubatoru. Temperatura zraka u inkubatoru treba biti 37,4 – 37,6oC tijekom prvih 25 dana, a vlaga zraka 65 %. U zadnja tri dana temperaturu zraka treba spustiti na 37,1oC, a relativnu vlažnost zraka povećati na 85 %.

Tijekom inkubacije, počevši od 3. do 5. dana jaja se podvrgavaju hlađenju i prskanju. Taj postupak se radi dva do tri puta dnevno do momenta prebacivanja u valionik, a znači sljedeće: zaustavi se rad inkubatora, otvori ga se, jaja se izvuku napolje, poprskaju mlakom vodom (oko 40oC), ostave tako oko pola sata te se stave u inkubator na daljnju inkubaciju. Inkubacija jaja šetlandske patke obično traje 28 dana. Ovisno o veličini jaja i temperaturi zraka u inkubatoru može trajati i od 26 pa do 31 dan.

Patkama treba često osiguravati svježu vodu

Ukusnog mesa i dobri „tamanitelji“ puževa

Jednodnevnim je pačićima potrebno osigurati smještaj u prostoru zagrijanom na 32 0C, potrebno ih je promatrati te ako se skupljaju na jednom mjestu podići temperaturu, a ako se normalno ponašaju i hodaju po prostoru tada im je temperatura odgovarajuća. Potrebno im je osigurati pojilicu s pitkom vodom koju je s porastom pačića potrebno podizati u ravnini njihovih leđa. Time se donekle smanjuje prolijevanje vode i blato u cijelom prostoru gdje se uzgajaju.

Ispod pojilica je ponekad potrebno i dva puta dnevno uklanjati namočenu prostirku i stavljati novu. Vrlo praktičnim se pokazao plastificirani rešetkasti pod u dijelu prostora s pojilicama ili čak u cijelom objektu gdje se patke uzgajaju. Patke su vrlo brzo rastuća perad, što znači da u prva 3 do 4 tjedna uzgoja (topla faza uzgoja) zahtijevaju kvalitetnu peletiranu krmnu smjesu. No, vrlo dobro se snalaze i sa zelenom ispašom uz dodatak žitarica nakon tople faze uzgoja, ali uz mnogo sporiji rast odnosno dulji tov. Osim radi vrlo kvalitetnog mesa, kod uzgajivača koji se bave povrtlarskom proizvodnjom su popularne i kao vrlo dobri konzumenti puževa.

Prethodni članakPoljske kućice
Sljedeći članakUmjetna inteligencija može pomoći u poljoprivredi
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.