Šetlandska patka je mala, kritično ugrožena pasmina pataka, jedna od najrjeđih pasmina na svijetu. Potječe sa Šetlandskih otoka u blizini Škotske.
Dosta su slične pomeranskoj i švedskoj plavoj patki te najvjerojatnije imaju zajedničke pretke. Mužjaci su teški oko 2, a ženke oko 1,8 kg. Ženke godišnje snesu oko 40 jaja koja su izduženog oblika i mase oko 50 g. Boja ljuske im varira od bijele do svijetlozelene. Vrlo su aktivne i dobre za držanje u ispustima jer obilato koriste hranjive tvari u ispustu za svoju prehranu. Mirnog su temperamenta i izuzetno otporne i dugovječne, lako postižu dob i od 20 godina.
Obično ne lete iako imaju dobro razvijene zračne vrećice. Mužjaci imaju noge narančaste boje, a kod ženki su noge crne boje. Pačići su tamno smeđe boje. Odrasla šetlandska patka ima sjajno crno perje sa zeleno/plavim odsjajem, ali s bijelim grudima, a ponekad i bijelim mrljama na glavi. Sa starošću se broj bijelih pera povećava. Kljun ženki je crne boje dok je kod mužjaka tamno maslinasto-zelene boje.
Šetlandske patke počinju s nesenjem jaja u dobi od oko 25 tjedana i jaja nose početkom travnja pa sve do kraja rujna. Rasplodna jata mogu činiti jedan mužjak i do pet pataka. Kao i većina pataka, nisu dobre kvočke te je njihova jaja moguće inkubirati pod kokošima, purama ili u inkubatoru. Temperatura zraka u inkubatoru treba biti 37,4 – 37,6oC tijekom prvih 25 dana, a vlaga zraka 65 %. U zadnja tri dana temperaturu zraka treba spustiti na 37,1oC, a relativnu vlažnost zraka povećati na 85 %.
Tijekom inkubacije, počevši od 3. do 5. dana jaja se podvrgavaju hlađenju i prskanju. Taj postupak se radi dva do tri puta dnevno do momenta prebacivanja u valionik, a znači sljedeće: zaustavi se rad inkubatora, otvori ga se, jaja se izvuku napolje, poprskaju mlakom vodom (oko 40oC), ostave tako oko pola sata te se stave u inkubator na daljnju inkubaciju. Inkubacija jaja šetlandske patke obično traje 28 dana. Ovisno o veličini jaja i temperaturi zraka u inkubatoru može trajati i od 26 pa do 31 dan.
Ukusnog mesa i dobri „tamanitelji“ puževa
Jednodnevnim je pačićima potrebno osigurati smještaj u prostoru zagrijanom na 32 0C, potrebno ih je promatrati te ako se skupljaju na jednom mjestu podići temperaturu, a ako se normalno ponašaju i hodaju po prostoru tada im je temperatura odgovarajuća. Potrebno im je osigurati pojilicu s pitkom vodom koju je s porastom pačića potrebno podizati u ravnini njihovih leđa. Time se donekle smanjuje prolijevanje vode i blato u cijelom prostoru gdje se uzgajaju.
Ispod pojilica je ponekad potrebno i dva puta dnevno uklanjati namočenu prostirku i stavljati novu. Vrlo praktičnim se pokazao plastificirani rešetkasti pod u dijelu prostora s pojilicama ili čak u cijelom objektu gdje se patke uzgajaju. Patke su vrlo brzo rastuća perad, što znači da u prva 3 do 4 tjedna uzgoja (topla faza uzgoja) zahtijevaju kvalitetnu peletiranu krmnu smjesu. No, vrlo dobro se snalaze i sa zelenom ispašom uz dodatak žitarica nakon tople faze uzgoja, ali uz mnogo sporiji rast odnosno dulji tov. Osim radi vrlo kvalitetnog mesa, kod uzgajivača koji se bave povrtlarskom proizvodnjom su popularne i kao vrlo dobri konzumenti puževa.