Guske su vrlo zahvalna perad glede uvjeta držanja i svestranosti iskorištenja. Danas u intenzivnom tovu uglavnom koriste hibridne guske. Čiste pasmine (posavska guska) se uglavnom koriste u ekstenzivnoj proizvodnji.
Sam tov gusaka najčešće se odvija u dvije faze. Prva je takozvana topla faza gdje se gušćići uzgajaju u zatvorenom prostoru u strogo kontroliranim uvjetima tijekom 4 – 6 tjedana. Zatim se u drugoj fazi mogu uzgajati na više načina.
U intenzivnom ili kratkom tovu gušćići se tove isključivo koncentriranom hranom do dobi od 9 – 10 tjedana, najčešće u istom prostoru iz tople faze, kada postižu masu od 4 – 5 kg, ovisno o pasmini ili hibridu, uz konverziju hrane 2,5 – 3,0 kg.
U poluintenzivnom tovu nakon tople faze guščići se puštaju na zelene ispuste gdje uz kompletne krmne smjese uzimaju i zelenu hranu te u dobi od 15 – 18 tjedana budu teški 5 – 6 kg, uz utrošak oko 15 kg krmne smjese i tridesetak kilograma zelene hrane.
Kasni ili pašni tov guska (pečenica) počinje nakon tople faze uzgoja kombiniranom hranidbom krmna smjesa – paša do dobi od 8 – 9 tjedana. Nakon toga, guske prelaze na hranidbu isključivo pašom do dobi od 24 do 28 tjedana. Tad im se dodaju žitarice po volji kroz sljedećih 4 – 5 tjedana. Tada su guske spremne za klanje, a to je u doba kasno jesenskih i zimskih blagdana.
Zabranjeno šopanje gusaka
Nekada je bilo popularno i šopanje gusaka radi dobivanja velike (hipertrofirane) jetre (0,6 – 1,2 kg). Ono je započinjalo u dobi gusaka od 3 do 5 mjeseca. Glavninu hrane je činio namočeni kukuruz kojeg se u periodu od 4 tjedna potrošilo 20 – 25 kg. No, pod utjecajem pokreta za dobrobit životinja ova je metoda zabranjena u većini zemalja Europske unije pa tako i u Hrvatskoj.
Izvor: Iz projekta Zagrebačke županije “Edukacijom, novim tehnologijama i organizacijom do konkurentnije peradarske proizvodnje na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima u Zagrebačkoj županiji”
