Uzgoj pistacija na kontinentu

Razmišljam o većem nasadu pistacija. Planiram sadnju oko 200-250 sadnica pistacije u mjestu Gornja Rijeka, u Koprivničko-križevačkoj županiji, pa me zanima više o uzgoju te vrste.

ODGOVOR

Za uzgoj pistacija (tršlja) povoljne su visoke ljetne temperature, a one iznad 37.5 °C smatraju se idealnima. Pistacio na vrućim temperaturama postiže bolju kakvoću uroda (bolje punjenje lupine jezgrom i manje praznih lupina). Iz istog razloga ne preporuča ga se saditi na višim visinama jer hladnija ljeta ne omogućavaju dobar razvoj jezgre. Međutim, zime moraju biti dovoljno hladne kako bi se pravilno dovršila dormantnost (razdoblje mirovanja tijekom zime). Potrebno je oko 1000 sati temperatura od ili ispod 7.2 °C (inaktivne temperature) kako bi se prekinula dormantnost i otpočeo normalan rast u proljeće. Kad nisu zahtjevi za niskim temperaturama zadovoljeni, umjesto 5 listića na jednoj peteljci, pistacio razvija samo tri. S druge strane temperature ispod -12.20 °C mogu uzrokovati odumiranje, pogotovo mladih sadnica pistacija.

Otporna biljka koja voli duboka i pjeskovita tla

Pistacio raste zapravo u svim tlima, međutim bolje raste u dubokim, pjeskovito ilovastim tlima. Budući da pistacio razvija korijen s izraženom sržnom (središnjom) žilom koja duboko prodire u tlo, nepropusni slojevi u tlu ne bi smjeli biti bliži od 2.1 m od površine. Kao i kod bilo koje druge voćke dobro ocjedita tla su potrebna za optimalan rast i razvoj. Ne tolerira „mokre noge“ i treba spriječiti nakupljanje vode oko stabala.

Pistacio je tolerantan na sušu, ali za urod dobre kvalitete i kvantitete mora postojati zadovoljavajuća vlažnost tla tijekom kritičnih faza. Unutar mjesec dana nakon oprašivanja pistacio će imati najizraženiji vegetativni rast i formirat će generativne pupove za sljedeću godinu. Lupine će se ispuniti jezgrom tijekom srpnja i prve polovice kolovoza. Ovisno o sezoni, zadnje navodnjavanje je obično prije druge polovice kolovoza. Berba počinje od kraja kolovoza do početka rujna. Navedeni vremenski okvir je orijentacijski jer može dosta varirati ovisno o sortimentu i agroekološkim uvjetima. Jako je tolerantna vrsta na slane uvjete. Stabla dobro rastu u nekim voćnjacima kod kojih se navodnjava s vodom koja sadrži 3000 do 4000 ppm-a topljive soli.

Dvodomna biljka

Pistacio je dvodomna biljka, što znači da se muški i ženski spolni organi nalaze na odvojenim jedinkama. Jedno muško stablo (oprašivač) se preporuča na 8 do 10 ženskih stabala (stablo koje rodi). Preporuča se sadnja jednog oprašivača u sredinu bloka od 9 stabala kroz cijeli voćnjak. U rubnim redovima na mjestima na koje puše vjetar bi također trebali biti smješteni oprašivači. Prijenos polena potpuno ovisi o vjetru. Razmak sadnje obično varira od 5.2 x 5.2 m do 6.1 x 6.1 m (neki voćari koriste razmak 7.3 x 7.3 m).

Razmak varira ovisno o tlu; sadnice sađene u plodnim tlima trebaju veći razmak od onih u siromašnim tlima. Pri sadnji može se koristiti kvadratni, trokutast (također zvan šesterokutan) ili pravokutan sustav. Trokutast sustav omogućuje da bude posađeno 15 % više sadnica po hektaru bez povećanja razmaka između redova. Muške sadnice (oprašivači) se sade u svaki treći red (u 2 reda se ne sade, pa se u 3. sade) na svako treće sadno mjesto. Time se oprašivač stavlja u središte pravokutnika s 9 stabala. Budući da pistacio zahtijeva dosta veliki razmak sadnje, što znači da je potrebna puno veća površina tla nego kod drugih kultura, u područjima gdje je zemljište skupo može se koristiti „privremena sadnja“. Taj sustav omogućuje voćarima da brže postignu optimalne urode po jedinici površine, međutim trošak sadnje je veći kao i trošak (kad za to dođe vrijeme) uklanjanja viška voćaka. U tom slučaju sadi se na razmak 7.3 m u redu i 3.65 m između redova.

Spori rast

S obzirom na to da pistacio raste jako sporo, uklanjanje privremenih voćaka (svaki drugi red) neće biti potrebno sve do 15. – 20. godine nakon sadnje. Nakon uklanjanja viška voćaka konačan razmak će biti 7.3 x 7.3 m. Točan način za određivanje vremena uklanjanja viška voćaka je čim se grančice u donjem djelu krošnje počnu sušiti. Naime pistacio ne tolerira zasjenjivanje, donje grančice odumiru čim je stablo zasjenjeno, urod se smanjuje jer je fotosintetska površina smanjena, što u konačnici smanjuje i rodnu površinu krošnje. Pripremanje tla za sadnju slično je kao i kod drugih voćnih vrsta.

Tlo se treba očistiti, orati podrivati i frezati. Preporučljivo je godinu do dvije držati golo tlo (ugar) i prskati herbicidima kako bi se smanjila pojavnost invazivnih korova. Ako unutar gornjih 2.1 m postoji nepropusan sloj, potrebno ga je razbiti jer korijenje pistacija seže duboko i na njega nepovoljno utječe nakupljanje vode. Pošto pistacio formira i sporo obnavlja korijenje, pri kupnji sadnica treba posebnu pozornost obratiti da je korijen dobro obrastao. Najbolje je koristiti sadnice u kontejnerima s tlom, ali te su i najskuplje.

Image by NoName_13 from Pixabay