Ricinus (Ricinus communis) biljka je koja svojom visinom te ljepotom listova i cvjetova ostavlja dojam koji je izdvaja od drugih ljetnica. Iako dominira nad susjednim raslinjem, znatno ga je efektnije skladno uklopiti u širi hortikulturni kontekst. Svijetlozeleni, tamnozeleni ili purpurni listovi običnog ricinusa svojom teksturom plijene pozornost na velikim miješanim gredicama. Cvjetovi su smješteni na vrhovima izboja, skupljeni u cvatove, a javljaju se od kolovoza do listopada. Ženski i muški cvjetovi dolaze odvojeno – ženski pri osnovi, a muški pri vrhu cvata. Ricinus se može uzgajati i u posudama, čime će obogatiti prostor na zaštićenoj terasi ili u pažljivo odabranom dijelu vrta u društvu anđeoske trube (Brugmansia), bambusa i palmi.
U svom prirodnom staništu, suptropskim i tropskim šumama, ricinus je trajnica grmolikog rasta koja može narasti od 10 do 12 metara u visinu. Domovina su mu sjeveroistočna Afrika i Azija, no samoniklo raste i na Mediteranu, u ostatku Europe te na Kanarskim otocima. Oplemenjivanjem su dobiveni mnogobrojni kultivari različito nijansiranih i prošaranih listova. U uvjetima kontinentalne klime ricinus se uzgaja kao jednogodišnja ukrasna biljka, a zanimljivo je da se za samo nekoliko mjeseci razvije u grm visine do 2 metra.
Kako bi izrastao u punoj bujnosti, zemlju treba što dublje prekopati i obilno pognojiti. Uzgoj počinje krajem veljače sjetvom krupnih, šarenih sjemenki u lončiće napunjene supstratom za sjetvu (poslužit će i kupovna zemlja za cvijeće). Lončići se drže na toplom mjestu, a supstrat se redovito zalijeva jer mora stalno biti vlažan. Sjemenka će proklijati za dva do tri tjedna. Budući da je riječ o tropskoj biljci, ricinus za klijanje zahtijeva visoku temperaturu od oko 20 °C danju i noću. Ako se sije krajem ožujka ili u travnju, lončići se mogu držati na sunčanoj prozorskoj dasci. Kad se mlade biljčice dovoljno razviju, presađuju se pojedinačno u veće posude. Do sadnje na otvoreno sredinom svibnja, mlade se biljke drže na temperaturi od 12 do 15 °C.
Ricinusu odgovara sunčano, toplo i od vjetra zaštićeno mjesto. Osim što zahtijeva puno svjetlosti, traži i obilje hranjiva i vode. Uz redovito zalijevanje, jednom tjedno potrebno ga je prihraniti otopinom tekućeg gnojiva. Početkom svibnja sjemenke se mogu posijati i izravno na stalno mjesto u vrtu, no u tom slučaju biljka neće postići takvu bujnost i ljepotu kao kod ranijeg uzgoja u zatvorenom. Mlade se biljke umjesto u vrt mogu posaditi u velike posude i uzgajati kao višegodišnje kulture koje prezimljuju na svijetlom i svježem mjestu u kući.
Ricinus cvate od početka kolovoza do listopada. Nakon cvatnje na biljci ostaju bodljikave čahure koje sadrže 3 do 4 sjemenke. Sjemenke nalikuju grahu, a navodno im je okus mješavina oraha i kikirikija. Međutim, one sadrže iznimno opasan otrov ricin. Ricin je čak sedam puta otrovniji od kobrina otrova. Kod odrasle osobe 4 do 12 sjemenki može uzrokovati smrt, dok je kod djece kobna već samo jedna. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda iz 2007. godine, ricinus je proglašen najotrovnijom biljkom na svijetu. Na sreću, slučajevi trovanja vrlo su rijetki, a sjemenke nekim pticama služe kao hrana.
Zbog toksičnosti ricina aktivno se istražuje njegova primjena u obliku insekticida, a biljka sadrži i kiselinu koja djeluje kao prirodni fungicid. Hladnim prešanjem sjemenki dobiva se poznato ricinusovo ulje. Ono ima snažan purgativni (pročišćavajući) učinak, a široko se primjenjuje u kozmetičkoj industriji. Osim toga, od ricinusa se proizvode industrijska maziva, goriva, gnojiva i svijeće.
Foto: Pixabay
 biljka je koja svojom visinom te ljepotom listova i cvjetova ostavlja dojam koji je izdvaja od drugih ljetnica.){kind=link}