Proizvodnja kupusa u Hrvatskoj ima značajan potencijal

Kupus je jedino povrće kod kojeg u boljim proizvodnim godinama Hrvatska dostiže punu samodostatnost. Ova izuzetno vrijedna namirnica ima potencijal daljnjeg rasta u proizvodnji.

Hrvatska ove godine ima stabilnu proizvodnju kupusa kojom će se osigurati domaća samodostatnost i općenito se može zaključiti da kad je riječ o proizvodnji ovog povrća, 2020. je bila dobra godina. Tržište je dobro opskrbljeno, a najvećim dijelom se nudi kupus iz domaće proizvodnje, tek su male količine iz uvoza. Pritom je godinu obilježila pandemija Covida-19 koja je smanjila potrošnju kupusa kroz turizam i ugostiteljstvo, a kako je zbog zdravstvene krize smanjen i broj svadbi, privatnih proslava i drugih događanja, i to je djelomično utjecalo na pad cijena, pa se kupus ove godine prodaje po nižim cijenama nego je to bilo svih proteklih godina.

Prema podacima Tržišnog informacijskog sustava u poljoprivredi, prosječna cijena zelenog kupusa krajem listopada u trgovinama je iznosila 3,66 kuna za kilogram, dok je primjerice u isto vrijeme prošle godine cijena bila na razini 4,99 kuna. Krajem travnja i početkom svibnja ove godine u trenutku lockdowna u cijeloj Europi i Hrvatskoj kupus je postizao cijenu od čak 5,65 kuna za kilogram. Cijene crvenog kupusa relativno su stabilne, a iako je ova sorta nešto skuplja, krajem listopada je u trgovinama postizala cijenu od 5,14 kuna, što je za oko 1,5 kuna manje nego što je to bilo u isto vrijeme prošle godine.

Stabilne količine i površine

Proizvodnja kupusa u Hrvatskoj se proteklih godina odvija na stabilnim površinama koje se kreću od najnižih 1235 ha (2016. godine), do 1867 ha kolika je bila proizvodnja u 2017. godini. Količine proizvedenog kupusa pritom su bile stabilne i prinosi su se kretali od najnižih 17 t/ha do čak 27,3 tone koliko je bila proizvodnja u 2016., kad je bilo proizvedeno 33.654 tona. Prošla je godina imala prosječan prinos od 21,6 tona, a ukupna je proizvodnja iznosila 31.580 tona, s 1463 hektara. Slična proizvodnja očekuje se i ove godine, zbog čega možemo reći kako je Hrvatska u proizvodnji ovog povrća postigla željenu samodostatnost i ima prostor za povećanje proizvodnje, pa i za izvoz određenih količina u zemlje srednje Europe.

Procjena je da je Hrvatska potrebama za kupusom pokrivena tijekom cijele godine, a jedino se osjeti nedostatak tijekom siječnja, veljače i ožujka, što se vrlo brzo može promijeniti uz bolju organizaciju proizvodnje u plastenicima i poljima u dolini Neretve i Dalmacije, koje imaju idealnu klimu za proizvodnju zimskih sorti. Upravo bi bolja organizacija proizvodnje u ovim dijelovima Hrvatske mogla biti dostatna za cjelogodišnju domaću opskrbu, a dio količina bi mogao biti usmjeren i na izvozna tržišta tijekom zimskih mjeseci.

Pritom valja brzo djelovati budući da pojedine države poput Albanije ili Sjeverne Makedonije već ulažu ogromne napore da se sa svojim proizvodnjama „ubace“ na ova tržišta jer imaju pogodnu klimu za proizvodnju ranijih sorti i zadnjih su godinaznačajno povećali proizvodnju.Postoji ogroman prostor za brzi zaokret te bolju organizaciju proizvodnje, posebice kroz uvođenje novih tehnologija, sorti, kao i udruživanje proizvođača te povezivanje s vodećim otkupljivačima, što je možda jedan od ključnih načina da se opskrba domaćeg tržišta pokrije kroz cijelu godinu. Poznato je da je kupus najzastupljenija vrsta povrća, čiji udjel u ukupnoj proizvodnji iznosi 21 %, a najvećim dijelom se proizvodi u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Lika i Varaždin vodeći proizvođači

Kupus se najviše uzgaja na području Varaždina, Koprivnice, Ogulina i Sinja. Upravo zbog uzgoja na kontinentalnim, priobalnim, pa i brdsko-planinskim područjima, kupus je u Hrvatskoj prisutan na tržištu kroz cijelu godinu. Od 2013. godine, od kad Hrvatska kao članica Europske unije zaštićuje oznakom izvornosti svoje tradicionalne proizvode, „Varaždinsko zelje“ (2015. godine) i „Ogulinski kiseli kupus“ (2015. godine) nose oznaku izvornosti Europske unije. Jedna od prednosti uzgoja kupusa je i to da su ovi proizvodi registrirani i zaštićeni na zajedničkom EU tržištu, te omogućuju lakšu prepoznatljivost proizvoda na domaćem tržištu, kao i prepoznatljivost na tržištu Europske unije. Potrošnja kupusnjača u Hrvatskoj procjenjuje se na oko 11 kg po stanovniku godišnje, pri čemu se potrošnja kupusa procjenjuje na 5-6, a potrošnja kiselog kupusa između 2,5 i 3 kilograma po stanovniku godišnje. Potrošnja kupusa u Hrvatskoj posljednjih dvadesetak godina je u opadanju, posebice kiselog. Ukupna potrošnja kupusa procjenjuje se na između 18 i 19 tisuća tona godišnje, a ukupna potrošnja kiselog na oko 11 i 12 tisuća tona godišnje.

Uvoz iz Makedonije, a Slovenija glavno izvozno tržište

Hrvatska je u 2019. godini ostvarila rekordan izvoz kupusa koji je iznosio više od 2000 tona u vrijednosti koja je premašila jedan milijun eura, dok je uvoz bio 6148 tona u vrijednosti od 3,3 milijuna eura čime je i u ovoj proizvodnji ostvarena negativna vanjskotrgovinska razmjena. Najviše kupusa na hrvatsko tržište došlo je iz Makedonije u količini od 1646 tona i vrijednosti više od milijun eura te Nizozemske odakle je uvezeno 1476 tona vrijednih 870.000 eura. Gotovo isključivo iz Makedonije se u rano proljeće uvozi mladi kupus kad domaćeg još nema. Najveće izvozno tržište za kupus je Slovenija, gdje je prošle godine završilo oko 1600 tona hrvatskog kupusa vrijednog više od 800.000 eura. Kupus je inače jedna od glavnih povrtnih kultura u svijetu. Po površinama i proizvodnji je na četvrtom mjestu, a prosječni je prinos u svijetu 24,0 t/ha, a najveći prosječni prinos imaju Njemačka 51,6 i Poljska 39,6 t/ha. U 2019. godini proizvodnja kupusa i ostalih kupusnjača smanjila se u Europskoj Uniji za 1,3 posto na 4,6 milijuna tona, padajući drugu godinu zaredom nakon dvije godine rasta. 

Izvor: Smarter