Druga polovica ljeta i početak jeseni vrijeme je berbe većine povrtnih vrsta. Kako bi se ostvario visok i kvalitetan prinos povrća za svježu potrošnju ili za pripremu zimnice, berba povrća se treba pravovremeno obaviti. Točnije, povrće je potrebno što brže nakon berbe preraditi (ukiseliti, blanširati, skuhati, pripremiti ajvar, sataraš i sl.) ili spremiti u zamrzivač. Uzgojem u vlastitom vrtu omogućena je berba povrća na vrhuncu kvalitete. Najbolji trenutak berbe je ponekad teško odrediti, pogotovo ako se neka vrsta prvi put uzgaja.

Većina povrtnih vrsta postiže najbolja kvalitativna svojstva kad plodovi dozriju na biljci. No, često se vrhunac kvalitete postiže prije nego je povrće potpuno zrelo (npr. krastavac, tikvica, grašak i dr.). To znači da se kod takvih vrsta ne podudaraju dva stupnja zrelosti: fiziološka i tehnološka. Oba su važna za određivanje trenutka berbe.

Kad nastupa fiziološka zrelost povrća?

Fiziološka ili botanička zrelost nastupa kad plodovi postignu maksimalnu veličinu i kad su sjemenke dozrele. S druge strane, dospjelost za potrošnju (tehnološka zrelost) uslijedi kad se pod utjecajem fizioloških procesa ili promjena hranjive tvari dovedu u stanje optimalne skladnosti između šećera i kiselina, okusa, mirisa, arome, tvrdoće i hranjivosti uopće. To varira kod pojedinih vrsti i sorti. Utvrđivanje i ocjena prikladnog trenutka berbe pojedinih vrsta i sorti zahtijeva posebnu pažnju, znanje, ali i iskustvo. Plodovi ubrani u pravo vrijeme bolje su kvalitete, bolje podnose transport i duže se mogu čuvati.

U slučaju prijevremene berbe plodovi ne postignu odgovarajuću veličinu i ne razviju pravu boju. Sadrže manje šećera, organskih kiselina i drugih vrijednih hranjivih sastojaka. Takvi plodovi nemaju razvijen okus, miris i aromu karakterističnu za pojedine sorte. S druge strane, ako berba kasni, dolazi do jačeg opadanja plodova, njihova oštećenja, smanjenja sposobnosti da podnose duži prijevoz, a loše se čuvaju jer brzo gube kvalitetu.

Kasnije ubrani plodovi postaju lošijeg okusa, gube karakterističan miris i aromu. Osim toga, takvi plodovi lakše podliježu bolestima. Nepravovremena berba može uzrokovati gubitke od 30 do 50 % ubranih količina.

Postoje mnogi faktori koji utječu na početak berbe, uključujući plodnost tla, količinu oborina i temperature. Kao rezultat toga, stvaran “broj dana do dospijeća” može se razlikovati od godine do godine. Isto tako i od broja dana koji se navode u katalogu sjemena. Dakle, proizvođač mora samostalno prepoznati karakteristične znakove zrelosti za pojedinu vrstu povrća. Osim pedoloških uvjeta i klimatskih priika tijekom vegetacije, na prinos i kvalitetu povrća značajno utječe i primjena suvremenih agrotehničkih mjera te standarda integrirane proizvodnje. Također, vrijeme i način berbe značajno utječu na održivost povrća poslije berbe.

Tablica . Orijentacijska dužina vegetacije, karakteristični znaci tehnološke zrelosti i dinamika berbe

Vrsta povrćaDužina vegetacije do berbe, danaZnaci tehnološke zrelosti, dinamika berbe
Krastavac45-50 (30-35*)Krastavci za kiseljenje beru se kad su dužine 4-6 cm, a salatni kad su dužine 18-20 cm. Berba se obavlja svaki ili svaki drugi dan.
Tikvica50-60 (35-45*)Tikvice se beru kad su plodovi dužine 20-25cm i promjera 5-7cm. Berba se obavlja svaka 2-3 dana.
Rajčica60-80*Beru se potpuno crveni plodovi, obično dva puta tjedno.
Paprika60-80*Beru se čvrsti plodovi, veličine i oblika karakterističnog za sortu, jednom svakih 5-7 dana. Promjena boje iz žute u narančastu ili zelene u crvenu znak je prijelaza u fiziološku zrelost.
Patlidžan60-80*Beru se plodovi tamno ljubičaste boje, veličine i oblika karakterističnog za sortu, jednom svakih 5-7 dana. Minimalan promjer izduženih plodova je 4 cm, a ovalnih 7 cm.
Luk120-150Vadi se kad je 50 do 80 % stabljika poleglo, a lišće se počelo sušiti.
Češnjak120-150Vadi se kad je 50 do 80 % stabljika poleglo, a lišće se počelo sušiti.
Kupus60-90* (rani), 100-130* (kasni)Bere se kad glavice postignu karakterističnu veličinu i čvrstoću. Kasni kupus razvija čvršće glavice.
Brokula60-70*Bere se kad je cvat zbijen i kompaktan. Nakon berbe vršnog cvata, razvijaju se postrani cvatovi koji dolaze za berbu nakon 2 do 3 tjedna.
Cvjetača70-90*Bere se kad je promjer cvata veći od 10 cm. Berba je selektivna u 2-5 prohoda.
Mrkva90-130Tehnološka zrelost nastupa kada počnu žutjeti vrhovi lišća. Vađenje može biti i ranije za svježu potrošnju te za preradu sterilizacijom i zamrzavanjem.
Cikla80-120Može se početi s vađenjem kad je promjer korijena veći od 4 cm. U jesen ciklu treba povaditi prije jačih mrazeva.
Grah90-120Sukcesivna berba u više navrata kad su mahune tvrde i na pritisak lako pucaju, ili jednokratno čupanje biljaka, sušenje u zboju i otkidanje i komušanje mahuna.
Grah mahunar60-80 (niski), >80 visokiVišekratna berba započinje oko 2 tjedna od početka cvatnje. Dužina i promjer mahune karakteristični za sortu, a mahuna treba biti sočna, mesnata i bez šupljina među sjemenkama. Zrno treba biti u početku razvoja, ne veće od zrna pšenice.
Grašak70-90Mahune se beru kad su potpuno ispunjene, a površina im je glatka i djeluje jedro. Zrna su još nježna i na pritisak između prstiju iz njih izlazi sok. Mrežasta površina mahune znak je početka prezrelosti. Berba je višekratna, a samo se niski kultivari mogu pobrati u jednom ili dva navrata.
*Iz presadnica

berba povrća
Vrgorački domaći češnjak

Vrijeme berbe

Vrijeme berbe ovisi o vrsti i sorti povrća, podneblju, zahtjevima i udaljenosti tržišta. Ako se proizvodi povrće za prodaju, ono se do prodaje kraće ili duže vrijeme zadržava u transportu ili skladištu. Zato se ne mora čekati da bude potpuno zrelo, već ga treba brati nešto ranije.

Većinu povrtnih vrsta je najbolje brati u ranim jutarnjim satima, po suhom vremenu. Tijekom noći povrće vraća vlagu izgubljenu tijekom dana, a škrob nastao tijekom dana može se tijekom večeri konvertirati u šećere. Stoga je povrće ubrano ujutro svježije i sočnije. Ako berbu nije moguće obaviti u jutarnjim satima, proizvode nakon berbe treba čuvati od izravnog sunčevog svjetla i rashladiti što je prije moguće kako bi se usporilo propadanje.

Povrće ubrano po kiši, suncu, ili sakupljano u velikim hrpama i gajbama podložno je intenziviranju biokemijskih procesa (disanja i razgradnje), uz stvaranje pogodnih uvjeta za razvoj mikroorganizama. Također, ovako ubrano povrće podložno je mehaničkim ozljedama, što kasnije utječe i na dužinu čuvanja. Visina temperature i vrijeme koje prođe od berbe do skladištenja, u izravnoj su vezi sa vremenom uspješnog čuvanja.

berba povrća
Visoki grah mahunar

Način berbe

Berba povrća može biti ručna, polu mehanizirana i mehanizirana. Ručna berba je najbolja za prodaju u svježem stanju ili za čuvanje. Za čuvanje je posebno značajno da se ubrani biljni dijelovi sačuvaju od mehaničkih oštećenja. U kasnijem razdoblju to može uzrokovati intenzivnije kvarenje zajedno uskladištenih proizvoda. Ručna berba je posebno pogodna za kulture s dužim razdobljem berbe, kad se povrće bere u više navrata. Moguće je ubrati samo one biljke ili biljne dijelove koji su dospjeli u tehnološku zrelost. S druge strane, mehanizirana berba je jednokratna i koristi se pri uzgoju povrća za preradu. Zbog oštećenja koja mogu nastati tijekom berbe, ovako ubrano povrće treba stići u pogon za preradu u roku od nekoliko sati.

Patlidžan u tehnološkoj zrelosti

Paprika u fiziološkoj zrelosti

Prilikom berbe potrebno je biti nježan s biljkama. Ako je potrebno, treba koristiti nož ili škare, kako bi rez, odnosno oštećenje na matičnoj biljci, ali isto tako i na ubranom biljnom dijelu bilo što manje. Također, korištenjem alata sprječava se suzenje ili lomljenje tj. ozljede koje predstavljaju pogodna mjesta za infekciju biljnim bolestima. U berbi treba biti oprezan da se ne gazi po stabljikama (vriježama) ili lišću biljaka.

Višekratna berba kod pojedinih vrsta (npr. krastavac) pospješuje cvatnju i plodonošenje. Redovita (svaki ili svaki drugi dan) i precizna berba (uz tržne, potrebno je ubrati i deformirane, bolesne i prerasle plodove) rezultira intenzivnom cvatnjom i zametanjem novih plodova. Nasuprot tome, svaki zaostali, neubrani plod blokira cvatnju, čime se smanjuje ukupni prinos.

Slika 5. Rajčica

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakLeća – vrijedno povrće za dijabetičare
Sljedeći članakMagnum
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.