Leća (Lens culinaris ili syn. Lens esculenta) je manja poznata mahunarka iz porodice lepirnjača (Fabaceae syn. Leguminosae), koja podrijetlo vuče iz aridnih područja zapadne Azije. Prepoznatljive sjemenke su konveksnog oblika poput leće, po čemu su dobile ime. Sadrže oko 25 % bjelančevina i do 60 % ugljikohidrata te vlakana.

Sličnih je morfoloških i bioloških karakteristika kao i ostale mahunarke. Na plitkom i razgranatom korijenu su kao i kod većine vrsta iz porodice Fabaceae prisutne kvržice (noduli) u kojima se odvija proces biološke fiksacije dušika. Radi se o simbiozi biljaka i bakterija roda Rhizobium, koje vežu atmosferski dušik te i obogaćuju tlo ovim važnim makroelementom. Razgranata zeljasta poluuspravna stabljika naraste do 50 cm. U našim krajevima uzgajaju se krupnosjemene sorte promjera 6 do 9 mm (macrospermae). Sitnosjemene sorte (microspermae) promjera 3 do 6 mm kultiviraju se uglavnom u Indiji i na Bliskom Istoku.

leća
Leća

 Važna namirnica u ishrani dijabetičara

Vlakna povećavaju osjećaj sitosti, pospješuju probavu i skraćuju vrijeme zadržavanja hrane u probavnom sustavu. Sprečavaju variranje razine šećera u krvi te reguliraju razinu inzulina, što je naročito važno kod osoba oboljelih od dijabetesa. Ova energetski vrijedna namirnica lakše je probavljiva od graha. Uz to predstavlja dobar izvor vitamina B (tiamin, vitamin B6, riboflavin i niacin) i minerala (fosfora, magnezija, cinka i željeza).

U kombinaciji s različitim žitaricama leća zadovoljava ukupnu potrebu ljudskog organizama za esencijalnim aminokiselinama. Kao i kod graha, osim zrelih sjemenki konzumirati mogu i nezrele mahune. Sve atraktivije su i mlade biljke u fazi kotiledona i nepotpuno razvijenih prvih pravih listova, tzv. mladi izdanci (engl. microgreens). Osim za ljudsku prehranu leća u vrijeme cvatnje služi kao stočna hrana.

Uspijeva dobro i na siromašnijim tlima

U uzgoju dobro podnosi sušna razdoblja te nema velikih zahtjeva za vlagom, a dobro podnosi i kratkotrajno stagnirajuću vodu. Međutim, dugotrajaniji sušni period u vrijeme cvatnje i nalijevanja zrna može rezultirati gubicima. Zato bi u tim fazama bilo potrebno osigurati navodnjavanje ili redovito zalijevati. Kako se radi o termofilnoj biljci tople klime, proces klijanja neće započeti ako je temperatura ispod 15 °C, a optimalne temperature klijanja i nicanja su od 18 do 21 °C. Veliki zahtjevi za toplinom dozvoljavaju uzgoj leće samo u bezmraznom razdoblju (u kontinentalnim predjelima sredinom svibnja). Ono može stradati već i pri pojavi blagog mraza. Tijekom vegetacije najbolje joj odgovara srednja dnevna temperaturu zraka 24 oC te umjerena vlaga tla i zraka. Nema velike zahtjeve prema tipu tla te će dobro uspijevati i na siromašnijim tlima.

leća
Sjeme leće u raznim bojama

Liske leće

 Prinosi leće jako variraju

Priprema tla i gnojidba provodi se podjednako kao i za ostale zrnate mahunarke. Dio dušika se opskrbljuje preko simbiotskih bakterija pa je dovoljno gnojiti u predsjetvenoj obradi s 40 kg N, a prihrana nije potrebna. Na većim površinama leća se sije žitnom sijaćicom, s razmakom redova 20 do 30 cm i razmakom nekoliko centimetara u redu. Na tim razmacima će biljka maksimalno iskoristiti svoj vegetacijski prostor za rast i razvoj, a postići će se adekvatno prekrivanje tla i smanjiti pojava korova.

Kada se korovi pojave oni se uništavaju mehaničkim putem, kultivacijom i plijevljenjem, obično mjesec dana nakon nicanja. Na isto mjesto leća dolazi svakih 4 do 5 godina. Dobre pretkulture su krumpir te čubar i krastavci, ali izbjegavati treba lukovičasto povrće. Raniji kultivari spremni su za berbu već nakon 3 mjeseca, a kasniji mogu ostati u polju i više od 4 mjeseca.

Iznimno zdravo povrće pogodno i za dijabetičare

Mahune leće sazrijevaju sukcesivno pa berba započinje kada su mahune u donjem dijelu potpuno zrele, a gornji dio požuti. Ostavljaju se 10-ak dana u polju da se prosuše, zatim se kupe i ovrše. Prinosi jako variraju ovisno o kultivarima i uzgoju od 35 do 150 g/m2.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPovećana prodaja novih traktora
Sljedeći članakBerba povrća – kad je pravo vrijeme?
Avatar
Znanstvena novakinja na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za povrćarstvo. Uža specijalnost: uzgoj i korištenje aromatičnog i ljekovitog bilja, introdukcija zaštićenih ljekovitih vrsta u poljoprivrednu proizvodnju, ekološki uzgoj povrća i ljekovitog bilja. Rođena je 1986. godine. Preddiplomski sveučilišni studij smjer Hortikultura završila je 2008., a diplomski studij smjer Voćarstvo 2010. godine. Poslijediplomski doktorski studij Poljoprivredne znanosti na Agronomskom fakultetu u Zagrebu upisala je 2011. godine, od kada radi kao znanstvena novakinja u Zavodu za povrćarstvo. Tijekom izrade doktorske disertacije započela je istraživanje o mogućnosti introdukcije koprive u poljoprivrednu proizvodnju. Znanstveni interesi su joj vezani za ekološku proizvodnju povrća i ljekovitog bilja, utjecaj ekoloških i tehnoloških čimbenika na prinos i kvalitetu ljekovitog i aromatičnog bilja te introdukciju zaštićenih ljekovitih vrsta u poljoprivrednu proizvodnju. Sudjeluje u nastavi pripremom i samostalnim izvođenjem vježbi na preddiplomskom i diplomskom studiju na modulima Organsko-biološka proizvodnja poveća, Osnove uzgoja aromatičnog i ljekovitog bilja te Suvremena proizvodnja aromatičnog i ljekovitog bilja. Autorica je desetak znanstvenih radova, a do sada je sudjelovala na 6 međunarodnih znanstvenih skupova. Članica je Međunarodnog znanstvenog hortikulturnog društva (International Society for Horticultural Science –ISHS).