Bob i grašak – najranije kulture u proljeće

Iako u cijeloj Hrvatskoj postoje više manje povoljni uvjeti u određenom dijelu godine za uzgoj boba i graška, uobičajena je rana proljetna sjetva, čim uvjeti dopuste. Iako se u primorskom dijelu Hrvatske nekad puno više uzgajao, danas se bob uzgaja samo sporadično u kućnim vrtovima za vlastite potrebe ili za prodaju na tržnici na malo. Vrlo rijetko se uzgaja u kontinentalnom području iako uvjeti tla i klime odgovaraju njegovim potrebama za rast i plodonošenje.

Za kontinentalno područje je karakterističan uzgoj graška, biljke umjerene klime za čiji su rast i razvoj najpovoljnije blage temperature. Zato se sjetva obavlja već krajem veljače ili početkom ožujka kako bi vegetacija završila prije visokih temperatura i ljetne suše, a i kako bi ostalo dovoljno vremena za uzgoj druge kulture na istoj površini.

Biološki zahtjevi boba i graška

Minimalna temperatura klijanja boba je 1 do 3 °C, ali je najsigurnije klijanje pri 5 do 6 °C, dok je optimalna temperatura 20 °C. Vegetativni rast odvija se bez zastoja između 12 i 25 °C, a letalna temperatura je -6 °C. Minimalna temperatura za cvatnju je 10 °C. U vrijeme cvatnje kasni proljetni mrazevi mogu izazvati opadanje cvjetova i zametnutih mahuna. Temperature niže od 20 °C u vrijeme razvoja mahuna utječu na smanjenje broja zrna u mahuni i promjenu boje nakon konzerviranja, dok više od 27 °C uzrokuju opadanje cvjetova.

Iako nije ozima kultura, grašak se na nekim lokacijama u Dalmaciji može se uzgajati kao ozimi, bilo da se sije još ujesen ili pak sredinom ili krajem zime. Minimalna temperatura za klijanje je između 2 i 4 °C, a optimalna 20 °C. Mlada biljka nakon nicanja može podnijeti temperature do -8 °C. Temperature više od 4,5 °C omogućuju početak rasta i razvoja graška, a intenzivan porast, oblikovanje cvjetova, oplodnja, oblikovanje mahuna i nalijevanje zrna najbolji su pri temperaturi 15 do 20 °C. Temperature više od 25 °C nepovoljno utječu na rast i razvoj, a pri 35 °C rast se zaustavlja.

Do početka cvatnje bob ima skromne zahtjeve za vodom, ali nakon cvatnje dobra opskrba vodom bitna je za prinos mahuna i zrna. Po potrebi se navodnjava tijekom cvatnje i zametanja mahuna. Međutim, obilne i česte kiše u vrijeme cvatnje mogu utjecati na zametanje mahuna, zbog slabog leta oprašivača, koji pospješuju oplodnju. Tijekom vegetacije zahtijeva oko 400 mm vode, a ako je količina oborina manja od 350 mm dolazi do značajnog smanjenja prinosa. Bob je neutralan na dužinu dana, ali brže procvate kad je dan duži od 12 sati.

U područjima s kišovitim proljećima i tlima dobrog kapaciteta za vodu i zrak grašak se obično uzgaja bez navodnjavanja. Kako je na pomanjkanje vode najosjetljiviji u vrijeme cvatnje, zametanja mahuna i nalijevanja zrna, ranim kultivarima na laganim pjeskovitim tlima treba osigurati 2 do 3 navodnjavanja. Za kasnije rokove uzgoja potrebno je osigurati vlagu navodnjavanjem jer suša u vrijeme cvatnje i neposredno nakon nje može znatno smanjiti prinos.

Za bob su najprikladnija srednje teška tla, dobre propusnosti za vodu i kapaciteta za zrak uz pH-vrijednost između 7 i 8 (neutralne do blago alkalne reakcije). Iako podnosi tla do pH 4,6, pri uzgoju na kiselim tlima biljke su slabije bujne, blijede i slabijeg prinosa. Ako je pH-vrijednost niža od 5,0 obvezna je kalcizacija. Otporniji je na zaslanjenost tla od graška i graha. Također, bolje podnosi i zadržavanje vode. Ranu sjetvu najbolje je obaviti na laganijim tlima, a kasnije se sjetva može obaviti i na nešto težim, ali propusnim tlima. Teška, zbijena i kisela tla nisu povoljna, jer se na korijenu biljaka uzgajanih na takvim tlima slabo razvijaju kvržične bakterije. Za uzgoj graška najbolja su slabo kisela tla pH-vrijednosti oko 6,5.

Obje vrste se ne bi trebale sijati na isto mjesto najmanje 3 godine. Dobre su pretkulture za ljetno i jesensko povrće, jer nakon berbe rano napuštaju tlo i ostavljaju veliku organsku masu, koja se zaorana brzo razgradi.

Izbor sortimenta

Za kultivare boba koji se siju u mediteranskom području važna je otpornost na niske temperature i odgovarajući rast i tijekom zime. Također, traži se rana cvatnja (neutralni na dužinu dana), samooplodnja bez poticaja i tehnološka zrioba prije vrućih, suhih dana. Osim toga, od kultivara se traži dobra otpornost na polijeganje, sušu i zaslanjenost tla te stabilna i dobra rodnost.

Najzastupljeniji je kultivar boba ,,Aquadulce”, a uz njega se od starijih kultivara još na tržištu mogu naći ,,The Sutton”, ,,Green Windsor”, ,,Dreadnought” i ,,Imperial Green Longpod”.

Kultivari graška se prema visini stabljike dijele na: niske (visine do 60 cm), srednje visoke (visine do 90 cm) i visoke ili indeterminantne (visine do 180 cm) koji se uzgajaju uz potporanj. Prema vremenu dozrijevanja dijele se na rane, srednje rane, srednje kasne i kasne. Najpoznatiji su:’Telefon’ (visoki i srednje kasni); ‘Rondo’ (poluvisoki i kasni); ‘Mali Provansalac’ (niski i rani); ‘Progres’ (niski i rani); ‘Čudo Kelvedona’ (niski/poluvisoki i srednje rani); ‘Čudo Amerike’ (niski/poluvisoki i srednje kasni).

Uzgoj boba i graška

U mediteranskom području gdje minimalne temperature zimi nisu niže od – 6 °C bob se može sijati od listopada do kraja prosinca. U primorskom zaleđu sije se u veljači do početka ožujka, a u kontinentalnom području u ožujku i početkom travnja.

Prije sjetve poželjno je sjeme boba namočiti u hladnu vodu i ostaviti preko noći. Sije se na dubinu od 4 do 7 cm ovisno o krupnoći sjemena. Za berbu mahuna i mladog zrna se preporučuje razmak redova od 70 do 100 cm i razmak u redu 10 do 40 cm. Veći je razmak ako se sije u kućice po 3 do 4 sjemenke. Time se postiže 10 do 15 biljaka/m², ali se one bolje granaju. Na taj način ovisno o kultivaru potrebno je 15 do 25 g sjemena/m².

Za upotrebu u svježem stanju mladih mahuna ili mladog zrna bob se bere višekratno. Sukcesivnom sjetvom pojedinih sorti svakih 15 dana do polovice ljeta, moguće je osigurati kontinuiranu berbu mladog ploda. Pri tome treba obratiti pažnju na činjenicu da bob ne podnosi dobro jake vrućine pa ga je za ljetni uzgoj treba posijati u zaklonjenom dijelu vrta.

Sjetva graška se u kontinentalnom području najčešće obavlja tijekom ožujka. Najbolje je posijati 3 do 4 sorte različite dužine vegetacije, kako bi se uzgojem u vrtu osiguralo dulje razdoblje berbe. Moguće je i kombinirati sjetvu niskih i visokih sorti. Sjetva niskih sorti se obavlja u redove razmaka 20 cm, a u redu 3 do 5 cm, na dubinu 3 do 4 cm. U 100 g sjemena nalazi se najčešće 300 do 500 sjemenki, što je dovoljno za 3 do 4 m². Sorte visokog graška siju se u dvoredne trake razmaka 20 cm i razmaka između traka 80 cm. Budući da sorte visokog graška trebaju potporanj za rast, u međuredni prostor se na 50 cm razmaka postavljaju najčešće gusto razgranate grane visoke oko 120 cm, za koje će se pomoću svojih vitica prihvaćati biljke. Druga je mogućnost postavljanje polipropilenske mreže.

Rano posijane sorte niskog graška za berbu dospijevaju već krajem svibnja i beru se najčešće u tri navrata (od najranije oblikovanih mahuna na donjim koljencima pa prema vršnim mahunama). Visoke sorte za berbu dospijevaju nešto kasnije, tijekom lipnja, a beru se u 5 do 7 navrata.