Cikla je popularno korjenasto povrće koje se lako uzgaja i posebno se cijeni zbog svojih bogatih nutritivnih i kulinarskih svojstava. Najčešće se uzgaja radi mesnatog, zadebljalog korijena poznatog po intenzivnoj boji i zemljastom okusu, ali ni njezini mladi listovi ne ostaju zanemareni jer predstavljaju ukusan i hranjiv dodatak jelima.
Cikla dobro podnosi niže temperature. Mlade biljke izdrže mraz od –3 do –4 °C, dok odrasle biljke pred berbu mogu kratkotrajno podnijeti temperature od –2 do –4 °C. Sjeme klija već na 5 do 8 °C, iako je najpovoljnije klijanje pri 18 do 20 °C, a najviša temperatura na kojoj još može proklijati iznosi oko 28 °C. Optimalna temperatura za rast kreće se između 15 i 23 °C.
Najbolje uspijeva na sunčanom ili polusjenovitom položaju, u dobro dreniranom, rahlom i plodnom tlu. Teška i zbijena tla često dovode do deformacija korijena i smanjenog prinosa. U plodoredu je važno izbjegavati uzgoj cikle nakon drugih kultura iz skupine lobodnjača, poput špinata, blitve ili stočne repe, jer s njima dijeli brojne bolesti i štetnike. Cikla se na isto mjesto ne bi smjela vraćati najmanje tri godine. Kao dobri susjedi u vrtu najviše joj odgovaraju luk, salata, peršin, rajčica i kupusnjače.
Obrada tla
Zadebljali korijen zbog kojega se cikla i uzgaja gotovo u potpunosti se razvija u tlu, pa je za njegov normalan rast i razvoj potrebno stvoriti dubok, rastresit oranični sloj. Za proljetni uzgoj cikle najbolje je tlo pripremiti još u jesen. Dubina obrade obično iznosi oko 25 do 30 centimetara. U proljeće, neposredno prije sjetve tlo treba usitniti, poravnati i pripremiti tako da bude rahlo i ujednačeno te prema potrebi, unijeti gnojiva i ukloniti korove. Ako se cikla sije kasnije u sezoni, nakon neke ozime ili proljetne kulture, dovoljno je tlo prekopati na oko 25 cm i ponovno dobro pripremiti površinski sloj.
Raznolikost oblika i sorti
Korijen cikle može biti okruglog, spljoštenog ili cilindričnog oblika. Na hrvatskom tržištu među okruglim sortama najzastupljenije su Detroit 2, Bikor i Monty F1, poznate po ujednačenom rastu i dobroj prilagodljivosti uvjetima uzgoja. Spljoštene sorte odlikuju se nižim, plosnatim korijenom, bržim razvojem i ranijom berbom, a najpoznatija sorta je egipatska plosnata (Noire d’Égypte). Cilindrične sorte daju veći udio upotrebljivog mesa te se jednostavnije režu i prerađuju, a najčešće se uzgaja sorta Cylindra. Uz standardne tamnocrvene sorte, sve su prisutnije i žute, bijele te prugaste sorte, koje se uglavnom prodaju kao šarena mješavina sjemena.
Moguć uzgoj iz presadnica
Cikla se najčešće uzgaja izravnom sjetvom, no može se uzgajati i iz presadnica. U kontinentalnom području izravna sjetva može započeti već u drugoj polovici ožujka, čim vremenski uvjeti dopuste. Sjetva se može nastaviti sve do polovice srpnja zahvaljujući kratkoj vegetaciji cikle. Prije sjetve, dobro je sjeme namakati u mlakoj vodi 1 do 2 dana kako bi se ubrzalo klijanje. Dubina sjetve je od 2 do 3 cm. Preporučeni međuredni razmak iznosi oko 45 cm, dok se razmak među biljkama u redu naknadno prilagođava prorjeđivanjem.
Za najraniju berbu cikla se uzgaja iz presadnica. Sjeme se sije krajem veljače ili početkom ožujka u kontejnere u zaštićenom prostoru s temperaturom višom od 15 °C. Nakon 5 do 6 tjedana presadnice se sade na otvoreno, najčešće početkom travnja. Razmak sadnje je između 35 i 45 cm među redovima i 10 do 15 cm među biljkama u redu. Uzgoj iz presadnica omogućuje berbu već od druge polovice svibnja, a još raniji prinos može se postići prekrivanjem perforiranom folijom ili agrotekstilom neposredno nakon sadnje.
Njega tijekom uzgoja
U početku razvoja cikla zahtijeva više vlage, a kasnije umjerene količine. Dobro podnosi sušu zahvaljujući razvijenom korijenu, ali prekomjerna vlaga može uzrokovati truljenje. Prorjeđivanje se obavlja kad biljke dosegnu 4 do 5 cm visine, ostavljajući razmak od oko 10 cm između biljaka. Tlo se povremeno rahli kako bi se spriječilo stvaranje pokorice i osigurao bolji protok zraka. Preporučuje se gnojidba organskim gnojivima bogatim kalijem i fosforom, uz izbjegavanje prevelikih količina dušika. Korov je potrebno redovito uklanjati jer cikla slabo podnosi konkurenciju.
Berba i čuvanje
Cikla se bere kada korijen dosegne promjer od 5 do 10 cm, iako se mogu ubrati i manji, posebno nježni i slatki korijeni. Jestivi su i listovi, koji se mogu koristiti poput špinata. Za iskapanje korijena preporučuje se upotreba lopate s tupim vrhom kako bi se smanjila mogućnost oštećenja korijena. Cikla se za skladištenje priprema tako da se ostavljaju lisne drške duge oko 2 cm. Cikla se može čuvati 3 do 5 mjeseci, a u hladnim i dobro prozračenim prostorima i do 8 mjeseci. Za manje količine najprikladniji su trapovi, podrumske prostorije ili hladnjaci.
Koristi cikle
Cikla je bogata nutrijentima, uključujući vitamine B-skupine, vitamin C, folate, željezo, kalij, mangan, fosfor i druge minerale. Raznoliki minerali podupiru zdravlje kostiju, mišića i živčanog sustava. Najviše hranjivih tvari zadržava kada se konzumira sirova. Osim toga, sadrži i pigment betalain koji ima snažna antioksidativna svojstva. Cikla povoljno djeluje na kardiovaskularni sustav, a može pridonijeti i snižavanju krvnog tlaka. Potiče rad probave zahvaljujući vlaknima, što doprinosi općem osjećaju lakoće i zdravlja. Često se preporučuje osobama s povećanim potrebama za željezom te trudnicama zbog visokog udjela folne kiseline.
Upotreba u kuhinji
U sirovom stanju, cikla se može koristiti u salatama te smoothiejima i svježe cijeđenim sokovima kojima se okus može poboljšati dodavanjem jabuke, limuna, celera ili meda. Mladi listovi mogu se koristiti poput špinata ili blitve, ali i kao dodatak salatama. Kuhana cikla postaje mekša i blagog okusa. Najbolje ju je kuhati cijelu, s korom, oko 30–60 minuta ili na pari 30–45 minuta, pa zatim oguliti. Tako pripremljena odlično funkcionira u zimnicama, juhama, rižotima i varivima, a može se dodavati i u humus, razne namaze ili slane palačinke sa sirom. Pečena cikla daje slađi, intenzivniji okus. Dovoljno je narezati je, začiniti i peći oko sat vremena na 180–190 °C. Odlično se slaže s mesom, prokulicama ili može biti samostalan prilog. Pečena cikla također se može ubaciti u slastice, muffine ili ispeći kao hrskavi čips od tankih ploški. Cikla je zahvalna i u kreativnijim jelima poput rižota, tjestenina od cikle ili čak carpaccio od cikle uz kozji sir.
