Dominantni zdravstveni problemi pri uzgoju krumpira u 2024. sezoni bili su rana i vrlo jaka epidemija plamenjače (Phytophthora infestans) od sredine svibnja i zadnje dekade mjeseca lipnja te izrazito vrući i suhi mjesec kolovoz (čak 24 dana – najviše dnevne temperature zraka bile su u rasponu 30,1-36,4 °C), zbog čega su se naknadno pri vađenju češće pronalazili simptomi suhe truleži gomolja (Fusarium sp.) (naročito pri farmerskom ili “dvogodišnjem” sjemenu i osjetljivim sortama krumpira).

Biljno zdravstvo se zadnjih dvadesetak godina u proizvodnji krumpira značajno mijenja, prvenstveno zbog povlačenja i zabrane većeg broja djelatnih tvari (npr. klortalonil, propineb, mankozeb, metiram, dimetomorf*) te “novije” spoznaje (2019.) da najopasnija (pseudo)gljivična bolest cime i gomolja krumpir u našoj zemlji dokazano razvija rezistentnost ili otpornost na neke specifične djelatne tvari (npr. na M-metalaksil iz grupe fenil-amida) (https://rezistentnost-szb.hr). *Pripravcima na osnovi djelatne tvari dimetomorf (npr. Orvego SC, Diflunova SC) registracija važi do 20. 11. 2024., krajnji rok za prodaja zaliha je 20. 4. 2025. a dopuštenje za primjenu zaliha istječe 20. 5. 2025.

Na tržištu već neko vrijeme nema trgovačkih pripravaka koji su ranije bili “standard” i opće poznati i dostupni fungicidi kojima se plamenjača krumpira (Phytophthora) u svega nekoliko aplikacija mogla učinkovito suzbijati (npr. Acrobat MZ, Melody Duo WP, Antracol Combi, Profilux DF, Curzate-B, Orvego SC, Diflunova). Stoga je opravdana bojazan i pitanje tržnih proizvođača kako ćemo u narednim sezonama suzbijati plamenjaču u krumpirištima?

To potvrđuju i rezultati s netretiranog dijela površine mikro-pokusa u 2024. Pri sortama esmee i arizona na dijelu gdje cimu nismo niti jednom zaštititi od uzročnika bolesti (ali jesmo suzbijali krumpirovu zlaticu) procijenjeni prinos gomolja krajem kolovoza iznosio je svega 6,0-8,0 t/ha.

Zašto plamenjača krumpira postaje sve veća opasnost za europske proizvođače?

Tržni proizvođači krumpira iz razvijenih država SZ dijela Europe (npr. Nizozemska, Belgija, Danska, Francuska, Velika Britanija, Njemačka) od selekcijskih kompanija sve više traže dostupnost na tržištu otpornih sorti krumpira na plamenjaču. Premda je biologija i prognoza uzročnika bolesti (Phytophthora) dobro istražena, zbog klimatskih promjena i ambicioznog europskog plana o smanjenju potrošnje kemijskih sredstva za zaštitu bilja, sadnja novih – otpornih sorti na plamenjaču postaje imperativ.

Biologija uzročnika bolesti se posljednjih četrdesetak godina ponovno intenzivno istražuje jer je pitanje prezimljenja uzročnika bolesti u Europi postalo aktualno tijekom 1980-ih i naknadnih godina. Dugo se smatralo da Phytophthora infestans prezimi kao micelij u gomoljima koji nisu izloženi temperaturama manjim od 0 °C. Posadimo li takve “majčinske gomolje” sljedeće sezone, neki od njih potjeraju i razvijaju slabiju cimu. Na njezinim se izdancima pojavljuje bolest u obliku izduženih pjega koje su pokrivene bjeličastom prevlakom.

Osim sjemenskim materijalom izvor zaraze može potjecati od odbačenih i zaraženih gomolja iz prethodnog usjeva ili s odbačenih hrpa gomolja na smetištima, uz poljske putove ili rubove oranica. Za vlažnog vremena niču kratki izdanci cime koji predstavljaju primarni izvor zaraze. Sekundarno se plamenjača brzo proširi i uzrokuje propast cime. Malobrojne primarne izvore zaraze plamenjače često u usjevu ne opažamo, jer su niski pa ih ostale biljke pokriju.

Samo jedno žarište (jedan zaraženi gomolj) može u vrlo povoljnim uvjetima uzrokovati infekciju na više desetina hektara. Bez dovoljno kiše i zadržavanja vode (ili rose) na osjetljivom tkivu nema uvjeta za primarne i sekundarne zaraze. Za infekcije je neophodna visoka relativna vlažnost tijekom noći (90-95 %). Vlaženje cime mora trajati barem 10 sati uz široki raspon temperatura od 6 ° do 27 °C. Kod uzročnika plamenjače krumpira poznata je spolna oplodnja kojom nastaju zimske oospore. One su bitne za prezimljenje uzročnika bolesti u tlu na ostacima zaraženih organa krumpira. Sve do kraja 1970-ih godina spolni način vrste Phytophthora infestans bio je poznat samo u Meksiku i Peruu.

Stigla opasnija plamenjača za krumpir i rajčicu

Pravovremeno suzbijanje plamenjače (Phytophthora) u područjima s čestim uzgojem krumpira, imperativ je uspjeha cjelokupnog programa zaštite. Kako se u našoj najsjevernijoj županiji sadi najviše deklariranog sjemena krumpira uvezenog iz zapadno-europskih država gdje je rezistentna populacija plamenjače prisutna više od 40 godina (npr. Nizozemska), rezultati mikro-pokusa s tog terena upućuju na opravdanu sumnju da na našem području postoji “nova plamenjača” agresivnija za krumpir i rajčicu, a proizvođačima otpornija na mjere kemijskog suzbijanja. Do kraja 1990-ih godina plamenjača kasnih sorata krumpira se u Međimurju mogla uspješno kontrolirati primjenom fungicida u 3-4 navrata. Nakon 2004. broj usmjerenih zaštita se povećao jer srednje kasne sorte krumpira iz opisanih razloga zahtijevaju 5-6 tretiranja tijekom kritičnog razdoblja.

Početkom novog milenija zbog pojave i razvoja “nove plamenjače” godišnji gubici uroda krumpira u uzgojnim se područjima diljem svijeta procjenjuju na 2,75 bilijuna američkih dolara, odnosno prema podacima Međunarodnog centra za krumpir (CIP) novčani gubitak uroda i cijena kemijske zaštite godišnje iznose čak 3,0 bilijuna američkih dolara. Otpornost ili rezistentnost vrste Phytophthora infestans na tada novi fungicid metalaksil (Ridomil) se pojavila još početkom 1980-ih godina, paralelno sa širenjem A2 tipa bolesti Europom. Pojava otpornosti plamenjače krumpira i rajčice na metalaksil je postao veliki svjetski problem zbog unakrsne (“cross”) otpornosti na druge djelatne tvari iz skupine fenil-amida (npr. benalaksil). Zbog toga je potrebno u svim regijama proizvodnje krumpira redovito provoditi mikro-pokuse provjere učinkovitosti fungicida (tzv. “screening”), kako bi se nakon naglog pada djelotvornosti posumnjalo na otpornu populaciju plamenjače.

Tablica 1. Značaj A1 i A2 tipa Phytophthora infestans na epidemiologiju, prognozu i suzbijanje nove krumpirove plijesni (tzv. “super-plamenjače”)

Spajanje A1 i A2 tipa uzročnika bolesti omogućuje:Posljedice u epidemiologiji, prognozi i suzbijanju nove krumpirove plijesni (“super-plamenjače”):
Formiranje oosporaNovi prezimljujući potencijal (mogućnost prezimljenja u europskim zemljišnim uvjetima najmanje godinu dana)
Nova svojstva virulentnostiGubitak otpornosti na krumpirovu plijesan ranije tolerantnih sorata krumpira
Adaptabilnost klimatskim uvjetimaRazvija se i/ili preživljava pri nižim (od 5 ° do 8 °C) i višim temperaturama (35 ° do 40 °C) od ranije poznatih vrijednosti (10 °C> t <30 °C)
Skraćivanje razdoblja patogenezeNakon kontakta sa osjetljivim tkivom infekcija je moguća već nakon 2 sata, a unutar optimalnih uvjeta simptomi vidljivi nakon samo 3 dana
Nova svojstva otpornosti na fungicideVisok stupanj rezistentnosti na fungicide inhibitore RNA polimeraze (M-metalaksil i slično)

Mikro-pokus suzbijanja uzročnika bolesti cime krumpira (Phytophthora, Alternaria) proveden je 2024. na tri sorte krumpira (Esmee, Arizona, Manitou) s 11 članova pokusa (lokalitet Mursko Središće). Od fungicidnih anorganskih i organskih djelatnih tvari u različitim kombinacijama (“tank-mix” mješavinama) i količinama (dozama) korištene su sljedeći spojevi (abecednim redom): amisulbrom, azoksistrobin, bakar-hidroksid & cimoksanil, ciazofamid, cimoksanil, cimoksanil & zoksamid, difenkonazol, fluksapiroksad & difenkonazol, fluopikolid & propamokarb, kalijevi-fosfonati, mandipropamid, piraklostrobin & boskalid, propamokarb & cimoksanil, zoksamid & oksatiapiprolin.

Navedene djelatne tvari bile su sadržane u sljedećim trgovačkim pripravcima i formulacijama (navedeni abecednim redom): Copforce Extra WG, Daramun SC, Difkor EC, Infinito SC, Leimay SC, Ortiva SC, Phyto Sarcan SL, Reboot WG, Revus SC, Rival Duo SC, Sercadis Plus SC, Signum DF, Sivar SC, Vitene WG i Zorvec Vinabel SC. Neke od navedenih djelatnih tvari i pripravaka nisu učinkoviti na plamenjaču krumpira, ali ih dodajemo radi istovremene učinkovitosti na koncentričnu (crnu) pjegavost (Alternaria solani) (npr. difenkonazol, fluksapiroksad & difenkonazol i piraklostrobin & boskalid).

Ukupno je u “kritičnom razdoblju”, od 25. 5. do 28. 6. 2024. provedeno 6 usmjerenih aplikacija s prosječnim razmakom tek nešto većim od 6 dana (vidi Tablicu 2.). Svim članovima u mikro-pokusu je do prve dekade mjeseca srpnja dobivena odlična djelotvornost, ali je pokusni usjev krumpira čak 3 puta tretiran prije epidemijskog širenja plamenjače.

Tablica 2. Podaci o provedenim tretiranjima mikro-pokusa u krumpiru na lokalitetu uz rijeku Muru u središnjem dijelu Međimurja (Mursko Središće) tijekom 2024. sezone

Datum tretiranjaRazvoj krumpiraTemperatura i vlažnost zrakaRazmak u danimaKoličina oborina*
27. 5. 2024.Pojava prvih cvjetova19 °C;  74 %
02. 6. 2024.Cvatnja 15-20 %20 °C;  71 %538,0 mm
07. 6. 2024.Puna cvatnja21 °C;  80 %525,4 mm
12. 6. 2024.Kraj cvatnje15 °C;  71 %5 26,4 mm
20. 6. 2024.Razvoj gomolja22 °C;  72 %86,2 mm
28. 6. 2024.Razvoj gomolja24 °C;  76 %811,2 mm

Prosječan razmak između tretiranja 6.2 dana, tijekom kojih je prosječno padalo 21,4 mm kiše

Ovi rezultati i iskustva upozoravaju tržne proizvođače krumpira da u narednim sezonama treba još bolje pratiti vremenske uvjete i preventivno (prije pojave bolesti na cimi krumpira) započeti mjere zaštite. Broj kurativnih (eradikativnih) djelatnih tvari je jako ograničen (samo cimoksanil, oksatiapiprolin te moguće fluopikolid). Preventivne djelatne tvari ciazofamid i fluazinam (te s ograničenjem anorganski bakar) bi trebale u različitim “tank mix” kombinacijama činiti veći dio programa zaštite krumpira od uzročnika plamenjače.

Nova strategija suzbijanja najopasnije bolesti cime: plamenjače krumpira zahtijeva od proizvođača u narednim sezonama preventivne mjere već prije pojave “skrivenih” simptoma na stabljikama tijekom svibnja (slika 1-Foto: M. Šubić), jer zabranom mnogih fungicida u proteklih 10-ak godina na tržištu više nema učinkovitog programa koji može zaustaviti širenje s ceste vidljive epidemije (slika 2 -Foto: Shutterstock)

Prethodni članakKilavica – razbijač žučnog i bubrežnog kamena
Sljedeći članakKojeg sjemena Hrvatska ima dovoljno za vlastite potrebe?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.