Mini meksički krastavac, lat. Melothria scabra, poznat i pod nazivom cucamelon, tropska je biljka penjačica. Plodovi izgledom nalikuju na minijaturne lubenice, dok njihov okus podsjeća na kombinaciju krastavca i limete.
Mini meksički krastavac obiluje vitaminima i antioksidansima, a može se konzumirati svjež, dodavati u salate, koktele, termički obrađivati ili kiseliti. Pri uzgoju se primjenjuje ista agrotehnika kao i kod krastavca, što ga čini vrlo jednostavnim za uzgoj.
Sjetva i sadnja
Sjetva ovog povrća može se obaviti uzgojem presadnica ili izravno u tlo. Ipak, najsigurniji način uzgoja je putem presadnica 4 tjedna prije presađivanja na stalno mjesto. Sije se u kontejnere ili posude namijenjene za krastavce, koristeći supstrat za uzgoj presadnica povrća. Optimalna temperatura za nicanje je od 18 do 22 °C. Sjetva na otvoreno, kao i sadnja presadnica obavlja se nakon što prođe opasnost od pojave mraza, obično u svibnju. Sije se na dubinu od oko 1,5 cm. Razmak između biljaka treba biti oko 40 cm jer ne zauzima puno prostora kao druge biljke iz iste porodice.
Uvjeti za uzgoj
Mini meksički krastavac je penjačica koja zahtijeva potporu za uzgoj, kao i krastavac. Njegove vriježe osjetljive su na kontakt s tlom i brzo trule, osobito u kišnim godinama ili kada se previše natopi prilikom zalijevanja.
Osjetljiv je na mraz i niske temperature. Preporučuje se odabrati sunčano mjesto za uzgoj, jer je za dobar rast i razvoj potrebno najmanje 6 sati sunčeve svjetlosti dnevno.
Biljka može podnijeti blagu sjenu u poslijepodnevnim satima, posebno tijekom sušnih ljeta. Tlo treba biti dobro drenirano i blago kiselo, a najbolje uspijeva na tlu koje je bogato organskim tvarima. Kako bi se spriječio rast korova, održala vlažnost tla i osigurala ujednačena temperatura, preporučuje se malčiranje oko biljaka. Malč također štiti plitki korijen od oštećenja.
Tijekom vegetacije, mini meksički krastavac potrebno je redovito zalijevati, no ne podnosi prekomjernu vlagu u području korijena. Tijekom uzgoja provodi se prihrana i rezidba. Glavna stabljika, tj. vriježa skraćuje se na dužinu od 2,40 m, dok se bočne vriježe skraćuju kada dostignu 40 cm. Ovaj postupak potiče rast bočnih vriježa, što dovodi do većeg broja cvjetova i plodova. Ova vrsta je samooplodna, a oprašivanje se odvija uz pomoć oprašivača i vjetra. Dobri susjedi su mu dragoljub, kukuruz, cikla, grah i luk. Biljka mini meksičkog krastavca počne donositi plodove 65 do 75 dana nakon presađivanja, obično u srpnju, a berba može trajati sve do rujna. Plodovi se mogu čuvati nekoliko dana u hladnjaku.
Redovita berba potiče biljku na veću produktivnost, čime se produžuje razdoblje plodonošenja. Kako bi se osiguralo vlastito sjeme, nekoliko plodova treba ostaviti da potpuno dozriju na biljci. Nakon branja zrelih plodova, pulpa sa sjemenkama se izvadi, sjemenke se isperu i potapaju u vodi 1-2 dana. Neplodne sjemenke koje isplivaju treba baciti, dok se preostale sjemenke ispiru i suše u tankom sloju. Sjemenke se čuvaju u papirnatim vrećicama na suhom i tamnom mjestu.
Izvor: Gospodarski kalendar
