Premda dobro uspijeva i u kontinentalnom, kao lisnato povrće raštika je najraširenija u našem priobalnom području i zaleđu. Dobro podnosi hladnoću (čak i do -10 stupnjeva Celzijevih) kao i visoke temperature i sušu. Sije se od travnja do lipnja, a rasađuje krajem lipnja i početkom srpnja.
Raštika (Brassica oleracea var. acephala) je dvogodišnja biljka koja prve godine daje zelenu masu, a druge godine cvjetove i sjemenje. Stabljika je uspravna, nerazgranata, naraste do 150 cm u visinu. Ima plavozelenkaste, mesnate listove koji su zaokruženi prema bazi. Nalaze se na zadebljalim drškama kojima djelomično obuhvaćaju stabljiku. Korijen je vretenast i jako dobro razgranat. U drugoj godini stvaraju se žuti cvjetovi skupljeni u rahle grozdaste cvatove. Plod je komuška koja sadrži okruglaste, crvenkaste sjemenke.
Uzgaja se radi lišća i postranih izboja koji nastaju u pazušcima listova. Lisnati su dijelovi raštike, po kulinarskoj vrijednosti slični kelju pupčaru. Raštika se bere tek nakon prvog mraza, kad listovi dobiju karakteristični okus. S obzirom na visoku nutritivnu vrijednost i značajan sadržaj vitamina, raštika bi trebala zauzimati više mjesta u našim vrtovima.
Uzgoj raštike
Raštika uspijeva i na slabije sunčanom i polusjenovitom zemljištu. Zahtijeva razrahljena tla, ali dosta dobro uspijeva i na srednje dubokim glinastim i ilovastim tlima. Važno je da takova tla sadrže dostatno hunusa i mineralnih tvari.
Što se tiče vlage, raštika je relativno zahtjevna, posebice tijekom klijanja i ukorijenjavanja. Nakon pet do sedam dana sjeme proklijava. Proizvodi se izravnom sjetvom ili putem rasada. Na otvorenom se sije početkom travnja, svibnja i lipnja, a kad biljka ima tri do pet listova rasađuje se (krajem lipnja i početkom srpnja). Sadi se na međusobnoj udaljenosti 50×60 cm. Izdube se rupe u koje se stavljaju biljčice, nagrne se zemlja, lagano pritisne i zalije. Gnoji se tek nakon nekoliko tjedana kad se biljčice prime. Zajedno s gnojidbom usjev se okopa, odnosno odstrani korov i zalije. U kontinentalnim se područjima sadi u lipnju. Listovi s dužim drškama raspoređeni su po cijeloj stabljici uz lisnatu rozetu na vrhu.
Berba
Od 120 do 160 dana nakon sjetve je berba. U našem priobalnom području raštika prezimljuje na otvorenom, u vrtu. Bere se od sredine listopada sve do ranog proljeća. Mraz pogodno utječe na okus biljke, pa ju je dobro brati nakon mraza, odnosno što kasnije. Listovi se beru od dolje prema gore. Već krajem ožujka pojavljuju se žuti cvjetovi.
Kako podnosi niske temperature (minus 10 stupnjeva Celzijevih, a i niže ukoliko je pod snijegom), raštika se vrlo uspješno koristi i za stočnu hranu tijekom zimskog razdoblja. Listovi raštike sadrže značajne količine kalcija, bjelančevina, željeza, provitamina A, vitamina C i K i dr. Za potrebe stoke, raštika se sije početkom lipnja, nakon ubranih ozimih međuusjeva. Radi li se o većoj površini, duboko se poore i gnoji stajnjakom. Dušik se dodaje u predsjetvenoj pripremi, a kalij i fosfor za zalihu.
Sije se u redove razmaka 50 do 60 cm, na dubinu od jednog do dva cm. Po hektaru se utroši dva i pol do tri kg sjemena. Sklop ne treba biti pregust jer će biljke slabije rasti, a listovi će biti sitniji.
Korisno je znati
Raštika se često priprema kao varivo, na lešo i kao ljetna sarma, a svako područje od mjesta do mjesta ima svoje lokalne načine spremanja. Posebna delicija je raštika na lešo, s i bez krumpira, obilato začinjena maslinovim uljem, s dodatkom komorača i/ili luka češnjaka. Specijalitet Zagore je varivo od raštike sa suhim mesom ili kaštradinom. Radi visokih dijetoterapeutskih vrijednosti i gastronomskih užitaka, raštika spada u idealnu povrćarsku hranu za spravljanje specifičnih jela mediteranske kuhinje.
Izvor: Gospodarski kalendar 2026
 je dvogodišnja biljka koja prve godine daje zelenu masu, a druge godine cvjetove i sjemenje.){kind=link}