Kako organizirati svoj permakulturni vrt?

Permakultura je naziv izveden kao skraćenica iz pojmova permanentna – stalna (agri)kultura i predstavlja oblikovanje vrta i svih elemenata potrebnih za život prema principima samoodrživosti. Taj je pojam 1974. godine skovao Bill Mollisnon koji je zajedno s Davidom Holmgrenom počeo razvijati taj jedinstveni koncept na sveučilištu Tasmanije.

Neki od temeljnih pretpostavaka na kojima se zasniva permakultura su:

• briga prema tlu i Zemlji,
• osiguranja hrane i energije,
• stvaranje zaklona i smještaja,
• osiguravanje nematerijalnih potreba pojedinca i zajednice.

Harmonična integracija ljudi i krajolika

Permakultura označava harmoničnu integraciju ljudi i krajolika kroz korištenje lokalno raspoloživih resursa, ali ne na invazivan i eksploatirajući način, već zatvarajući krug s prirodom kroz reprodukciju i preraspodjelu viškova.

Permakultura uključuje i socijalni aspekt prilikom stvaranja zajednice, tj. mrežu pojedinaca i grupa koji šire permakuluturna rješenja i principe.

Uzgoj hrane u skladu s prirodom

Kada govorimo o permakulturnom vrtu, onda se ne fokusiramo samo na uzgoj hrane, kao što je to primjerice cilj u ekološkoj proizvodnji, već u obzir uzimamo i druge okolišne faktore koji nam diktiraju na koji način – kako– ćemo uzgajati hranu. Cilj nije maksimalni prihod po površini, već uzgoj hrane u harmoniji – skladu s prirodom.

Prilikom odabira ili rada s određenim prostorom, u obzir se uzimaju različiti parametri koji se zateknu na lokaciji i iz njihovih se pozicija nastoji izvući maksimum u oblikovanju permakulturnog prostora. Primjerice, pazi se na sjevernu stranu ulaza vjetra u vrt, položaj potencijalnih vodnih površina, kao i na lokaciju septičke jame za otpadne vode iz kućanstva.

No kad smo odabrali uzgoj u pemakulturnoj formi imamo 3 zone od 6 u kojima uzgajamo hranu za ishranu ljudi.

Permakulturni vrtovi uvijek su smješteni u području oko kuće, a podijeljeni su u zone.

1. Zona: kuća – u malim urbanim vrtovima jedina zona u kojoj se odvija uzgoj

2. Zona: u neposrednoj blizini kuće, 20- ak metara od kuće. Iz ovog prostora ubiremo najviše hrane. Vrt se dimenzionira prema potrebama ukućana i vremenu koje je potrebno izdvojiti za njegovo održavanje.

3. Zona: male voćke na rubu šume, štale za blago.

Organizacija voćnjaka, povrtnjaka i začinskog bilja

Stvaranje permakulturnog vrta postiže se sadnjom stabala voćaka, grmolikim voćkama, začinskim biljem i povrćem za ljudsku ishranu. Stvara se kombiniranjem međusobno podržavajućih vrsta. Prema Robertu Hartu, organizirani permakulturni vrt sastoji se od sedam slojeva proizvodnje hrane, a to su:

• krošnje visokih voćaka,
• krošnje nižih voćaka,
• grmolike voćke,
• nadzemni sloj višegodišnjih povrtnih vrsta i začinskog bilja,
• zemljani pokrov od jestivih biljaka koji se širi horizontalno,
• podzemni sloj (gomoljasto i korjenasto povrće),
• okomiti sloj penjačica.

Sloj razmaknuto posađenih visokih stabala propušta mnogo sunčeve energije u niže slojeve. Biraju se visoke voćke, primjerice, visoke kruške, jabuke, orasi i sl. Kod odabira stabala uzima se u obzir njihova puna veličina. Niža stabla, uglavnom voćke nižih krošnji (marelica, jabuka), u manjim vrtovima mogu zamijeniti velika stabla. Grmlje uključuje bobičasto voće, cvatuće grmove i grmove koji privlače insekte. Sloj višegodišnjih zelenih biljaka i povrća – uzgaja se povrće, cvijeće, začinsko bilje, trajnice, mahunarke (fiksatori dušika) i dr. U vrt ih se raspoređuje ovisno o potrebama za svjetlom. Zeleni pokrov tla čine: niske zelene biljke, puzavice, širokolisne i ostale pokrovne biljke tla. Glavna im je funkcija potiskivanje trava i korova, ali mogu biti i jestive te poslužiti kao hrana ljudima ili fiksirati dušik u tlo.

Podzemne biljke vrta najčešće su plitke podzemne kao češnjak i luk, a od dubljih podzemnih, to su: mrkva, celer, peršin, batat i sl.

Kako kombinirati vrt?

Permakultura podrazumijeva dizajn koji kombinira različite dobre prakse uzgoja kojima ostvaruje maksimalne prinose ne narušavajući prirodnu ravnotežu.

Načelo dobrih susjeda

U permakulturnom vrtu treba paziti na svaku stavku prilikom odabira mjesta u vrtu kako biste izbjegli moguće štete, odnosno, dobrim izborom ojačali i zaštitili biljke, poboljšali njihov okus i prinos.

Nikada ne sadimo biljke iz iste porodice zajedno jer imaju slične zahtjeve prema hranjivima i vodom. Napadaju ih isti štetnici i bolesti. Najbolji primjer tome su krumpir, rajčica i patlidžan iz porodice Solanaceae (sumčanice).

Primjeri nekih biljaka i njihovih dobrih susjeda:

Zašto permakultura?

Kad se kreće s osmišljavanjem i kreiranjem permakulturnog vrta, uzimaju se svi parametri jednog imanja. Permakultura nije samo način uređenja vrta, već je to način života čitave obitelji koji uzima u obzir samodostatnost, ekološke principe uzgoja, recikliranje i ponovnu upotrebu, te mnoštvo drugih načela i njime se povodi ne samo u uzgoju biljaka za hranu već i u načinu života.