Češnjak se razmnožava isključivo vegetativno, a kod nas su najrašireniji domaći ozimi eko-tipovi koji se sade ujesen, prezimljuju, pa u sljedećoj godini razvijaju vegetativnu masu i lukovicu. Jesenski tip češnjaka obično ima krupnije glavice i manje češnjeva (6-12), pa se češće uzgaja. Češnjak ne podnosi sam sebe niti bilo koju vrstu iz porodice ljiljana (Liliaceae) kao prethodnu kulturu (npr. luk, poriluk), a poželjno je da na isto mjesto dođe tek nakon pet godina.

Plodored je najsigurnija i ekološki najprihvatljivija mjera protiv lukove stabljikine nematode (Ditylenchus) i bijele truleži (Sclerotium) koje mogu pričiniti vrlo velike štete usjevu. Tijekom vegetacije njega češnjaka se svodi na gnojidbu, navodnjavanje, borbu protiv korova, te suzbijanje bolesti i štetnika. Početkom lipnja 2025. zabilježili smo na nezaštićenim gredicama dvije dominantne bolesti češnjaka u središnjem dijelu Međimurja (okolica Čakovca, te uz riječnu dolinu): hrđu (Puccinia allii) i bijelu trulež (Sclerotium cepivorum) (vidi Slike 17 i 18).

Tablica 3. Epidemiološki uvjeti razvoja za dvije dominantne bolesti češnjaka

Uzročnik bolestiOptimalni uvjeti za razvoj bolesti
  Hrđa (Puccinia allii)Za razvoj ne zahtijeva obilne oborine. Optimalne temperature za zarazu su 15°C, uz povišenu vlažnost zraka (97 %) u trajanju barem 4 sata. Temperature >24°C i <10°C manje su povoljne razvoju hrđe češnjaka. Ne prenosi se zaraženim biljnim ostacima u zemljištu.
  Bijela trulež (Sclerotium cepivorum)Izvor bolesti se može održati “plodnim tijelima” (sklerociji) duže od 20 godina u zemljištu. Na temperaturama <9°C i višim od 24°C sklerociji su neaktivni, te zahtijevaju umjerene temperature (14-18°C) i umjerenu vlažnost zemljišta.

Naizgled, simptomi hrđe (Puccinia) i bijele truleži (Sclerotium) na lišću češnjaka u poodmaklom stadiju patogeneze izgledaju slično (vidi Slike 17 i 18). Stariji listovi postaju žuto-smeđi. Kod hrđe se pojavljuju žuto-smeđi, izduženi “jastučići” (uredosorusi) (puni su prašne mase infektivnih uredospora). Infektivne uredo-spore mogu se vjetrom širiti na veće udaljenosti. Kasnije promijene boju u tamno-smeđu, jer postaju puni teleutospora.

Kod bijele truleži lišće češnjaka od vrha prema dolje počinje žutiti i naknadno odumire (posuši se). Mlade biljke brzo propadaju (npr. kod proljetnog češnjaka ako se uzgaja kod “prezimljujućeg izvora zaraze”). Kod jačih zaraza lišće se suši a glavice češnjeva ostaju manje. Kod ranije zaraze bijelom truleži glavice češnjaka postaju trule s neugodnim mirisom. Budući da se bijela trulež uspješno održava na zaraženim biljnim ostacima u zemljištu, može ograničiti proizvodnju na parcelama gdje se često uzgaja češnjak (čak i na manjim gredicama uz okućnice).

Koja će bolest biti dominantna ovisi o osjetljivosti uzgajanih tipova češnjaka, izvoru zaraze i optimalnim meteorološkim uvjetima (vidi Tablicu 3.). Veći dio zimskog razdoblja u kontinentalnim područjima naše zemlje nepovoljan je za razvoj ovih bolesti, ali u jadranskom području štete na zimskom tipu češnjaka mogu biti značajne (npr. bijela trulež se često javlja u Istri).

Tablica 4. Neki *meteorološki uvjeti zabilježeni u prvoj polovici 2025. godine u središnjem dijelu Međimurja uz riječnu dolinu

siječanjveljačaožujaktravanjsvibanjlipanj
°Cmm°Cmm°Cmm°Cmm°Cmm°Cmm
3,25°26,21,45°20,88,38°76,412,91°33,414,71°39,222,26°24,2

*u višegodišnjim prosjecima tijekom siječnja u Međimurju očekujemo 30,6 mm uz prosječnu mjesečnu temperaturu zraka 0,1°C; u veljači očekujemo 43,3 mm uz 0,7°C; u ožujku očekujemo 54,8 mm uz 5,6°C; u travnju očekujemo 53,5 mm uz 10,3°C; u svibnju očekujemo 73,7 mm uz 15,3°C; te u lipnju očekujemo 102,0 mm uz 18,4°C!

U prvoj polovici 2025. godine zabilježili smo samo 220,2 mm oborina (što je 137,7 mm manje od očekivane količine) (vidi Tablicu 4.)! Poznato je da jaču pojavu biljnih bolesti iz skupina hrđa i truleži očekujemo u iznadprosječno vlažnim uvjetima. Ali,tijekom proljetnog razdoblja zabilježeno je nekoliko “kišnih epizoda”: od 24.3. do 23.5. 2025. u središnjem je dijelu Međimurja uz riječnu dolinu padalo je ukupno 136,8 mm oborina. Obje opisane bolesti češnjaka imaju slične zahtjeve za toplinom i vlagom da bi uzrokovale na nezaštićenim usjevima opisane simptome i štete.

Ipak, zahtijevaju umjerenu vlažnost zemljišta (Sclerotium) i ne previše česte i obilne oborine (Puccinia)! Prve simptome primijetili smo krajem travnja (npr. Puccinia allii na dan 28.4.), a naknadno veći broj kišnih dana s manjim oborinama (u svibnju ih je zabilježeno 11) pogodovalo je širenju bolesti i jačem razvoju simptoma sve do propadanja većeg dijela oboljelih biljaka početkom lipnja o.g. (vidi Slike 17 i 18). U tržnoj proizvodnji češnjaka s uzgojem na polju u središnjem dijelu Međimurja, te uz primjenu fungicida tijekom kritičnog razdoblja u tri aplikacije (azoksistrobin, bakarni-oksiklorid, te boskalid & piraklostrobin) nije zabilježena pojava hrđe (Puccinia), niti bijele truleži češnjaka (Sclerotium).

Zanimljivost

Hrđa češnjaka (Puccinia alli) u nekim područjima svijeta, osim na češnjaku, uzrokuje štete na luku i/ili poriluku. Primjerice u zapadnoj Europi ova hrđa je vrlo česta na usjevima poriluka, dok u Kaliforniji poriluk nije uopće napadnut hrđom, premda su susjedni usjevi češnjaka jako napadnuti. Stoga zapadnoeuropski proizvođači sjemena poriluka naglašavaju njegovu osjetljivost/otpornost na hrđu. Na usjevima luka u Međimurju nismo pronalazili hrđu u ekonomski značajnim štetama. Gljivica uzročnik hrđe Puccinia allii pokazuje morfološku i genetičku raznolikost iz različitih svjetskih područja uzgoja lukovičastog povrća.

Mjere zaštite

Sakupljanje i spaljivanje zaraženih biljnih ostataka, te uzgoj češnjaka u plodoredu s ponovljenim uzgojem tek svake pete godine na istoj parceli osnovna je preventivna mjera zaštite. Kod hrđe češnjaka niti poštivanje agrotehničkog plodoreda nije jamstvo da bolesti neće biti. Sadni materijal češnjaka mora biti zdravstveno ispravan. Nekad se koristila praksa potapanja sadnog materijala u fungicidnu otopinu kako bi bijele truleži u usjevu bilo manje (koristiti se dikarboksimidi, ali su isti povučeni iz primjene ne području EU). Otporne varijante češnjaka na hrđu nisu dostupne, pa pojavu ove bolesti u optimalnim uvjetima valja očekivati.

Tablica 5. Neki organski i anorganski fungicidi dopušteni u našoj zemlji za primjenu u češnjaku (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/)

PripravakNeželjeni organizmiPrimjenaKarenca
Difkor EC, Scorehrđa i koncentrična pjegavost0,5-0,8 lit./ha30 dana
Ortiva SC, Quadrisplamenjača, hrđa0,8-1 lit./ha7 dana
Signum DFhrđa, bijela trulež, siva plijesan1,5 kg/ha14 dana
Neoram WGplamenjača, siva plijesan0,25-0,35 %3 dana
Luna Experiencehrđa, purpurna pjegavost0,6-1 lit./ha7 dana

Opisane je bolesti češnjaka moguće preventivno suzbijati primjenom dopuštenih fungicida u našoj zemlji (vidi Tablicu 5.). Dobro je jednom u sezoni primijeniti bakarni pripravak, obično u razdoblju kada dominira oblačno razdoblje s povremenim oborinama. Bakarni su pripravci s ograničenjima dopušteni u ekološkoj proizvodnji češnjaka. U integriranoj proizvodnji češnjaka vrlo učinkoviti program primjene započinjemo aplikacijom azoksistrobina, zatim u program jednom uvrstimo bakarni pripravak a mjere zaštite završavamo kombiniranim fungicidima (Signum DF ili Luna experience SC (vidi Tablicu 3.).

Tablica 6. Neki pripravci za zaštitu bilja tradicionalna ili biljnog (botaničkog) podrijetla, te na mikrobiološkoj osnovi, a koji su dopušteni u ekološkoj proizvodnji

Trgovačko imeOsnovaSpektar djelotvornostiPrimjena
Equisetum Plusekstrakt preslicepjegavosti, pepelnice, hrđe1 %
Armicarb, Karbicurekalij-hidrogenkarbonatplijesni, truleži, pepelnice0,5 %
Ekstrasol, Pro-BacBacillus subtilisplijesni, truleži, pepelnice2-3 lit./ha
Chitosanoprirodni elicitorplijesni0,5-1 lit./ha
Potasolkalijevo vodeno stakloplijesni i pepelnice3-4 lit./ha
AlgoVital PlusAscophyllum nodosumpojačava učinak bakra0,3-0,5 %

U ekološkoj proizvodnji mjere folijarne zaštite češnjaka provodimo preventivnom folijarnom primjenom pripravcima za zaštitu bilja tradicionalnog (npr. kalij-hidrogenkarbonat) ili biljnog (botaničkog) podrijetla (npr. ekstrakt preslice), te na mikrobiološkoj osnovi (npr. Bacillus subtilis) (vidi Tablicu 6.). Često se prskanjem koriste “anti-stresna” sredstva (npr. Ascophyllum nodosum) i elicitori (npr. chitosano hidroklorid) kojima jačamo biljnu “anti-infekcijsku” otpornost!

Što znači preventivna zaštita?

Svako tretiranje naizgled zdravih biljaka (bez vidljivih simptoma bolesti), a neposredno prije uvjeta za infekcije koje bilježimo pri određenim uvjetima temperature, oborina i relativne vlažnosti, smatramo preventivnom zaštitom. Sva kemijska sredstva za zaštitu bilja daju preventivnu zaštitu, a samo neka kurativnu (kad su biljke već bolesne i pokazuju simptome).

U ekološkoj poljoprivredi sve mjere zaštite bilja primjenom dopuštenih pripravaka (vidi Tablicu 6.) obično se provode prije kišnog razdoblja koje donosi uvjete za zarazu i razvoj bolesti, a biljke pritom moraju biti nezaražene. Najčešća greška u praksi je primjena preventivnih pripravaka za zaštitu bilja nakon kiše! Kišno i toplo razdoblje pogoduje zarazama biljaka različitim uzročnicima bolesti. Tijekom primarnog stadija patogeneze simptome biljnih bolesti još ne vidimo, ali mjere preventivne zaštite moraju se provoditi!

Na prvi pogled slično propadanje češnjaka zabilježeno na netretiranim gredicama zabilježeno krajem prve dekade lipnja 2025. na lokalitetu uz riječnu dolinu (hrđa,  Puccinia allii, slika lijevo) i središnjem dijelu Međimurja (bijela trulež, Sclerotium cepivorum, slika desno). Snimio M.Šubić.

Prethodni članakVivaldijeva Četiri godišnja doba povodom četvrte obljetnice Europske Amazone
Sljedeći članakPregonsko napasivanje stoke
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.