Nematode su životinjski organizmi uglavnom nitastog nekolutićavog tijela mikroskopskih veličina i golim okom neprimjetni. Za biljnu proizvodnju važna je grupa biljno parazitskih nematoda u kojoj je do sada opisano više od 4100 vrsta. Štete uzrokovanje biljno parazitskim nematodama se procjenjuju na 80 milijardi dolara godišnje.
Biljno parazitske nematode mogu biti nitastog ili cistolikog oblika tijela. mliječno bijele do žučkaste boje bez pigmenta, duljine od 0,5-2 mm. Sistematizacijom pripadaju velikom razredu Nematoda (oblići). Svojom usnom bodljom (stiletom) ubušuju se u stanice biljaka i hrane staničnom tekućinom što posljedično fiziološki oslabljuje biljku, a ovisno o veličini populacije smanjuju i prinos. Osim izravnih oštećenja ishranom nastaju i neizravna oštećenja biljnog tkiva (rane) kojima se otvara put ulaska drugim biljnim patogenima (gljivice, bakterije, virusi).
U proizvodnji povrća ovisno o rodu i vrsti određene biljno parazitske nematode čine velike štete. Mnogi proizvođači nisu ni svjesni njihove prisutnosti zbog male veličine i neuočljivosti golim okom, da se radi o štetnicima tla, a njihova se prisutnost često izražava nespecifičnim simptomima poput nedostatka hranjiva kao što su zastoj u rastu, žućenje listova i smanjeni prinos.
Na povrtnim kulturama neke od štetnih nematoda iz porodice Heteroderidae su:
- na prvom mjestu izrazito polifagne vrste nematoda korijenovih kvržica iz roda Meloidogyne, kako na otvorenom, tako još izražajnije u zaštićenom prostoru
- na drugom mjestu su cistolike nematode iz roda Heterodera, a kao najznačajnije vrste su krumpirove cistolike nematode (Globodera rostochiensis i G. pallida) i kupusna cistolika nematoda (Heterodera cruciferae ) isključivo na otvorenoj proizvodnji.
Posebno mjesto štetnika u proizvodnji povrća ima i stabljikina nematoda (Ditylenchus dipsaci) iz roda Ditylenchus..
Nematode korijenovih kvržica
Ove nematodesu izrazito polifagne, endoparazitske nematode u korijenu biljaka gotovo svih viših biljnih vrsta, a literaturni podaci bilježe ih na više od 3500 biljnih vrsta domaćina. Štetnost je izražena u uzgoju plodovitog povrća u zaštićenim prostorima (rajčice, krastavac, paprika), ali i na otvorenom uzgoju korjenastog povrća (mrkva, peršin). Svake godine potvrđuje se njihova prisutnost diljem Hrvatske na različitim povrtnim kulturama (rajčica, paprika, krastavac, lubenica, dinja, mrkva, peršin, blitva pa čak i na kelju) kako na otvorenom tako i u zaštićenom prostoru (slika 1. i 2.)
Prepoznatljiv simptom napada je pojava kvržica (sitne ili krupne) na korijenu koje nastaju na mjestima ishrane nematoda. Posljedično zbog smanjenja usvajanja hranjiva iz tla uočava se na biljci zastoj u rastu, venuće i sušenje, a u konačnici i manji prinos. Ako uslijedi i sekundarna infekcija patogenim gljivicama i bakterijama, korijen vrlo brzo propada.Samo laboratorijskom analizom biljnog materijala (korijena) i/ili uzoraka tla može se sa sigurnošću potvrditi njihova prisutnost.
Unutar roda Meloidogyne poznato je do danas oko 100 vrsta dok su sljedeće četiri vrste M. incognita, M. arenaria, M. javanica, M. hapla glavni štetnici u biljnoj proizvodnji posebno na povrću, a rasprostranjene su po tlima u cijelom svijetu. Kako bi se spriječilo ili ograničilo unošenje i širenje potencijalno opasnih vrsta nematoda korijenovih kvržica, stavljaju se na karantenske liste. Vrsta M. enterolobii je uvrštena na A1 europsku karantensku listu dok su dvije vrste Meloidogyne chitwoodi i M. fallax uvrštene na A2 listu europskog popisa karantenskih nematoda. Navedene vrste paralelno se nalaze i na EPPO A2 listi uključujući i vrste M. luci i M. Graminicola, dok se vrsta M. ethiopica nalazi na EPPO A1 listi.
Širenje nematoda u tlu je vrlo ograničeno i zanemarivo u odnosu na druge načine širenja. Glavni načini širenja nematoda korijenovih kvržica su zaraženi sadni materijal ili presadnice, zaraženi supstrat, širenje putem vjetra, vode ili životinja, a najvažniju ulogu u širenju ima čovjek svojom aktivnošću (mehanizacijom, oruđem, opremom i obućom). Provođenje dezinfekcije alata i obuće kao i pranje strojeva, guma pri izlasku sa zaražene parcele je obveza. Nematode korijenovih kvržica se ne prenose sjemenom.
Krumpirove cistolike nematode
Krumpirove cistolike nematode (Globodera rostochiensis i G. pallida) su visoko specijalizirani štetnici u tlu jer se kompletan životni ciklus odvija u i na korijenu. Glavni domaćin je krumpir, ali potencijalni domaćini mogu biti i rajčica i patlidžan i sve druge vrste iz porodice Solanaceae. Izvor infekcije u tlu su ciste (uginule ženke) ispunjene jajima (slika 3.) Simptomi se osim na korijenu i gomoljima zamjećuju i na nadzemnim dijelovima biljaka u vidu zastoja u rastu i razvoju, žućenja i uvijanja listova (slika 4.). Većim štetama i izražajnijim simptomima pogoduje dobar domaćin, uzak plodored i lakši tip tla.
Ove dvije vrste krumpirovih cistolikih nematoda (Globodera rostochiensis ilizlatnožuta krumpirova nematoda i Globodera pallida ili blijedožuta krumpirova cistolika nematoda) nalaze se na A2 listi karantenskih štetnika jer je njihova prisutnost potvrđena u više zemalja EU (Nizozemska, Njemačka, Austrija, Belgija, Francuska, Poljska, Grčka), a u Hrvatskoj je 2001. godine potvrđen prvi nalaz G. rostochiensis na području Belice u Međimurskoj županiji. Od 2002. godine se na području Hrvatske u okviru programa posebnog nadzora kontinuirano prati njihova pojava i raširenost. Provode se vizualni pregledi, uzorkovanje tla i laboratorijske analize kako bi se procijenila potencijalna opasnost za proizvodnju krumpira. Njihova rasprostranjenost je kroz višegodišnja istraživanja potvrđena u četiri županije (Međimurska, Varaždinska, Zagrebačka i Primorsko goranska).
Uzgoj tolerantnih sorti i poštivanje plodoreda značajno su smanjile populaciju i štete koje su prvih godina pojave bile izuzetno velike.
U sjemenskoj proizvodnji krumpira je obveza uzorkovanja tla svih parcela na kojima se planira proizvodnja. Zaražene površine su predmet vrlo strogih karantenskih mjera u skladu sa zakonskom regulativom, a u slučaju pozitivnog nalaza planirana sjemenska proizvodnja na odabranoj parceli se zabranjuje.
Kupusna cistolika nematoda
Kupusna cistolika nematoda (Heterodera cruciferae) je gospodarski važna cistolika nematoda široko rasprostranjena na području Hrvatske u nasadima kupusa i drugim biljkama domaćinima iz porodice Brassicaceae. Davne 1965. godine u Varaždinskoj županiji zabilježene su prve značajne štete kupusa uzrokovane ovom nematodom. Kupusna cistolika nematoda parazitira isključivo na korijenu biljke domaćina gdje razvija kompletan životni ciklus (2 generacije na godinu). Izvor infekcije su ciste (uginule ženke) limunastog oblika ispunjene jajima (slika 5.). U cisti jaja mogu preživjeti nekoliko godina, a izlazak ličinki je uvjetovan razvojem korijena domaćina (slika 6.).
Simptomi se primjećuju na korijenu jer dolazi do smanjenja ili prekidanja ishrane glavnog korijena. Iznad mjesta odumiranja glavnog korijena razvijaju se novi, sitni korjenčići tzv. sekundarni korjenčići koji su plitko smješteni ispod površine tla i cjelokupni korijen poprima izgled brade ili metle. Istovremeno nadzemni dijelovi biljke zaostaju u rastu i razvoju sa simptomima venuća, žućenja donjih listova, slabijeg oblikovanja glava kupusa ili kompletnog propadanja biljaka u tzv. oazama ili plješinama u polju. Štete su puno izražajnije na presadnicama kupusnjača nego na biljkama u višim razvojnim stadijima.
Uz obaveznu mjeru plodoreda, važna preventivna mjera je svakako i praćenje visine populacije nematode u tlu kroz uzorkovanje i analizu uzoraka tla, kako bi se na temelju utvrđene brojnosti cista i njihove vitalnosti mogla na istim površinama planirati proizvodnja kupusnjača. Na mjestima uzgoja obavezno uklanjati i korovne biljke iz porodice kupusnjača kao i korijen nakon rezanja glave kupusa.
Stabljikina nematoda
Stabljikina nematoda (Ditylenchus dipsaci)je kozmoplitska vrsta široko rasprostranjena u područjima umjerenog klimata. U Hrvatskoj se sporadično pojavljuje uzrokujući veće štete u uzgoju luka i češnjaka. To je regulirana nekarantenska štetna nematoda na sadnom materijalu vrsta iz roda Allium sp. Vrlo je štetna u proizvodnji luka i češnjaka, a dobri domaćini su i poriluk, celer, mrkva, peršin, rajčica i mnoge druge biljne vrste. Ova nematoda je migratorni endoparazit i kompletan životni ciklus se odvija u tkivu biljke domaćina. Simptomi zaraze su zastoj u rastu i razvoju sa pojavom nekroza na podzemnim dijelovima biljke (korijenov vrat, lukovice, gomolji). Kod luka i češnjaka karakteristični simptomi su deformacije listova, a stabljika i lukovica nabubre dok se lišće uvija i vene (slika 7.). Zaražene lukovice u početku nekrotiziraju zatim postaju smeđe, mekane i trunu.
Stabljikina nematoda se najčešće prenosi sjemenom i sadnim materijalom, a ima sposobnost i preživljavanja dugi niz godina bez vlage i hrane u zaraženom tlu i biljnim ostacima što joj omogućava širenje i suhim biljnim materijalom na veće udaljenosti, a ujedno otežava njeno suzbijanje. Djelotvorno smanjenje populacije se postiže širim plodoredom (4-6 godina) sa uzgojem biljaka koje nisu domaćini.
U provedbi zaštite povrtnih kultura potrebna je istovremena primjena više mjera integrirane zaštite s prioritetom na nekemijske metode kako bi se razina populacije nematoda održavala ispod praga štetnosti odnosno kako bi se dostigla njihova što niža razina. Mjere suzbijanja uključuju agrotehničke mjere ( plodored, zdrav sadni materijal, otporne sorte, obradu tla, kvalitetan supstrat, suzbijanje korova), fizikalne (solarizacija, termička sterilizacija tla), biološke (biljni ekstrakti, nematofagne gljivice i bakterije) i kao krajnja nužnost, u slučaju izrazito visokih populacija, kemijska mjera primjenom nematocida.
