Iako su za razliku od Istre količina i raspored oborina tijekom vegetacijskog razdoblja uzgoja rajčice u kontinentalnim područjima nešto povoljniji, uspješna i sigurna proizvodnja rajčice za preradu i u kontinentalnim područjima moguća je samo uz natapanje.

Neosporno je da su i u kontinentalnim područjima sve izraženije klimatske promjene koje se očituju u ukupnom smanjenju količine godišnjih oborina i to naročito u vegetacijskom razdoblju od travnja do kolovoza, dok se suvišak oborina uglavnom javlja tijekom rujna. Nedostatak oborina nadoknadiv je adekvatnim natapanjem, dok suvišak tijekom rujna kod kasnijih rokova sadnje i hibrida duže vegetacije može prouzročiti značajne probleme tijekom mehanizirane berbe.

Rajčica racionalno koristi vodu

Voda je pretežiti sastojak biljke i ploda rajčice u kojem je ima uglavnom 93 – 96 %. Ona ima važnu fiziološku ulogu u procesu fotosinteze i stvaranja asimilata. Omogućuje usvajanje otopljenih mineralnih tvari iz tla pomoću korijena i njihov transport u nadzemne dijelove biljke. Prolaskom kroz biljku voda je hladi.

Vrlo mali dio vode usvojene korijenom biljka rajčice koristi za stvaranje organske tvari tijekom fotosinteze. Gotovo 98-99 % procesom transpiracije u vidu vodene pare ispusti u atmosferu. Za sintezu jednog grama suhe tvari biljka rajčice potroši oko 750 ml vode. Iako rajčica ima dobro razvijen korijen jake upojne moći i dosta racionalno koristi vodu, za normalan rast i razvoj te postizanja visokih prinosa zadovoljavajuće kvalitete tijekom čitavog razdoblja vegetacije morala bi biti opskrbljena dovoljnom količinom pristupačne vode u tlu.

Optimalna vlažnost tla za uzgoj rajčice je 75 – 85 % maksimalnog kapaciteta tla za vodu. Kod smanjenja vlažnosti tla ispod 60 % od maksimalnog kapaciteta tla za vodu rajčica pokazuje znakove nedostatka vode. To se odražava smanjenjem prinosa i kvalitete.

Kao posljedica nedostatka vode u tlu, a s time i ograničene mogućnosti transporta kalcija kroz biljku u razdoblju intenzivnog razvoja plodova, dolazi do fiziološkog poremećaja čija posljedica je pojava vršne truleži plodova.

Vršna trulež rajčice uzrokovana najčešće nedovoljnom vlažnošću tla

Pristupačnost vode mora biti dobra

Diskontinuitet u opskrbi vodom u vrijeme sazrijevanja plodova, posebice kada nakon sušnog razdoblja padnu izdašnije oborine, za posljedicu ima pucanje plodova. Isto tako pri uzgoju u uvjetima previsoke vlažnosti tla biljke imaju bujan porast, nježnije su građe i osjetljivije na bolesti. Formirani plodovi zbog najčešće nižeg sadržaja suhe tvari manje su biološke vrijednosti jer sadrže manje vitamina i minerala. U uvjetima prezasićenosti tla vodom, korijen biljke se slabije razvija. Nema dovoljno zraka pa zbog anaerobnih uvjeta počinje trunuti čime ugiba čitava biljka. Suvišak vode u tlu onemogućava njegovu kvalitetnu obradu i ograničava primjenu mehanizacije tijekom njege i berbe usjeva. Potrebe za vlagom u tlu ovise o razvojnim stadijima biljaka i vanjskim uvjetima kao što su intenzitet svjetla, temperatura i strujanje zraka.

Izdašni izvor kvalitetne i jeftine vode za natapanje

U početnim stadijima razvoja nakon presađivanja same biljke troše malo vode. Njena pristupačnost mora biti dobra da bi se presadnice mogle ukorijeniti.

U tim početnim stadijima razvoja biljaka najveći dio vode iz tla se gubi evaporacijom. Ona je posebno izražena u uvjetima visokih temperatura i jačih vjetrova. Najveće potrebe za vodom rajčica ima tijekom intenzivnog rasta i formiranja plodova.

Iako rajčica ima dobro razvijen korijen i može koristiti vlagu iz tla bolje nego većina drugih povrtnih kultura, za sigurnu proizvodnju i u klimatski prosječnim godinama treba je natapati. Ovisno o vremenskim i zemljišnim uvjetima potrebna količina vode za natapanje tijekom vegetacije je 2.000 – 4.000 m3/ha pa je kod planiranja  proizvodnje važno voditi računa da se na raspolaganju ima izdašni izvor kvalitetne i jeftine vode za natapanje.

Za precizno određivanje početka vremena trajanja natapanja i potrebne količine dodane vode danas se vrlo uspješno koriste sofisticirani programi. Oni proračun temelje na osnovu podataka senzora s postaja koje se postavljaju u usjeve i podatke do računala šalju u realnom vremenu. Od podataka koji se koriste su svakako razvojni stadij biljke, vlaga tla u zoni korijenovog sustava, vlaga zraka, temperatura zraka i tla, intenzitet svijetla i strujanje zraka. Za orijentacijsku procjenu početka i trajanja natapanja na usjevima u kojima se ne nalaze postaje sa senzorima korisno je koristiti tenziometre, odnosno mjerače vlage u tlu.

Nakon što se presađene biljke ukorijene, a prije cvatnje odnosno intenzivnog razvoja nadzemnog dijela biljke, poželjno je blago reducirati količinu vode pri natapanju kako bi se potaknula biljka na jači razvoj korijenovog sustava.

Meteorološka postaja sa senzorima vrlo je koristan alat pri racionalnom natapanju rajčice za preradu

Kišni topovi

U natapanju rajčice za preradu najčešće se koriste kišni topovi i natapanje kapanjem. Kišni topovi stvaraju umjetnu kišu kojom se osim tla vlaži i lišće. Time se stvaraju potencijalno povoljniji uvjeti za razvoj bolest. Ako kapljice nisu dovoljno sitne mogu uzrokovati stvaranje pokorice i zbijanje tla. Najveći problem kod takovog načina natapanja može činiti temperatura vode. Da ne uzrokuje štete na biljkama, temperatura vode ne bi smjela biti niža 8 oC od temperature biljke po kojoj se kiši. Budući da najveći dio proizvođača koristi vlastite bušotine kao izvor vode za natapanje, a čija je temperatura oko 15 oC primjena ovakvog načina natapanja preporučljiva je za vrućih dana samo predvečer, tijekom noći i rano izjutra.

Kišni topovi imaju velik raspon kišenja, ali zbog često puta prekrupnih kapi, osim što značajnije zbijaju tlo, mogu oštetiti i mlade, tek presađene biljke. U područjima čestih puhanja vjetrova kod natapanja kišnim topovima dolazi do zanošenja vode najčešće u jednu stranu uslijed čega se tlo neravnomjerno vlaži.

Kišni top u natapanju rajčice za preradu neposredno nakon presađivanja

Natapanje rajčice za preradu kapanjem površinski postavljenim cijevima


Natapanje kapanjem

Efikasniji način natapanja rajčice za preradu je natapanje kapanjem kojim se izbjegavaju nedostaci natapanja kišenjem. Ovim se načinom cijevima s ugrađenim kapaljkama voda dovodi uz samu biljku.

Natapanje rajčice za preradu kapanjem u tlo ukopanim cijevima

Kapaljkom se vlaži samo tlo. Potrošnja vode je puno racionalnija, a natapanje se može provoditi tijekom cijelog dana bez obzira na temperaturu vode. Ovaj način natapanja omogućuje efikasnu primjenu vodotopivih gnojiva važnih za prihranu usjeva. Osim cijevima postavljenim površinski uz same redove presađenih biljaka, iste se zajedno sa sadnjom mogu ukopati kraj redova. Ukopane cijevi zaštićenije su od životinja koje ih rado oštećuju u potrazi za vodom tijekom vrućeg i sušnog razdoblja i od jakih vjetrova koji ih, kad nisu napunjene, vodom mogu prebacivati po polju.

Osim prednosti koje ima natapanje kapanjem, postoje i određeni nedostaci. To su često puta za vrijeme dužeg sušnog i vrućeg vremenskog razdoblja i povećanih potreba za vodom nedovoljan kapacitet distribucije vode te oštećenja cijevi koja često treba prespajati. Isto tako zbog vlaženja samo zone tla usko uz redove korijen rajčice se slabije razvija. Zato je nužna intenzivnija ishrana vodotopivim gnojivima. Zbog toga pojedini proizvođači koji imaju mogućnosti koriste oba načina natapanja.

Foto: prof. dr. sc. Zdravko Matotan

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA