Biljnoparazitske nematode su maleni životinjski organizmi, uglavnom nitastog nekolutićavog tijela mikroskopskih veličina i golim okom neprimjetljivi. Tijelo je mliječno-bijele do žućkaste boje bez pigmenta, duljine od 0,5-2 mm. Sistematizacijom pripadaju velikom razredu Nematoda (oblići). U proizvodnji povrća, biljno parazitske nematode se ubrajaju među najvažnije štetnike.
Nematode mogu biti nitastog ili cistolikog oblika tijela. Svojom usnom bodljom (stiletom) ubušuju se u stanice biljaka i hrane staničnom tekućinom. Tako fiziološki oslabljuju biljku, a ovisno o veličini populacije smanjuju i prinos. Većim štetama uz dobrog domaćina pogoduje uzgoj na lakšim tipovima tla i uzak plodored. Ovisno o vrsti, parazitiraju na svim dijelovima biljaka: korijen, stabljika, list, cvijet i plod.
Osim izravnih oštećenja na napadnutim dijelovima biljaka, svojom ishranom stvaraju i neizravna oštećenja epiderme (rane). Njima se otvara put ulaska drugim biljnim patogenima (gljivice, bakterije, virusi). Napadnute biljke pokazuju nespecifične simptome njihove prisutnosti izražene kao zaostajanje u rastu i razvoju, venuće, žućenje i uvijanje listova sve do propadanja dijelova ili cijelih biljaka. To se najčešće zamjenjuje s drugim biotskim ili abiotskim simptomima (uzročnicima bolesti, nedostatkom vode, hraniva…). Dok se na korijenu biljke domaćina mogu uočiti kvržice i zadebljanja, ili račvanje i bradatost korijena. Samo u slučaju visoke populacije nematoda u nasadu će doći do propadanja biljaka na ograničenom prostoru, odnosno pojave tzv. plješina ili oaza. Nažalost u većini slučajeva se tek pojavom izražajnih simptoma poput plješina pregledava nasad na prisutnost nematoda.
U tlu je širenje nematoda vrlo ograničeno i zanemarivo u odnosu na druge načine širenja. Na veće udaljenosti ono je moguće putem vode, vjetra ili životinjama. Najvažniju ulogu u širenju ima čovjek svojom aktivnošću (mehanizacijom, oruđem, opremom i obućom ili zaraženim biljnim materijalom). U provedbi zaštite bilja povrtnih kultura potrebna je istovremena primjena više mjera integrirane zaštite s prioritetom na nekemijske metode. Tada bi se razina populacije nematoda održavala ispod praga štetnosti, odnosno kako bi se dostigla njihova što niža razina.
Mjere suzbijanja uključuju agrotehničke mjere (plodored, zdrav sadni materijal, otporne sorte, obradu tla, kvalitetan supstrat, suzbijanje korova), fizikalne (solarizacija, termička sterilizacija tla), biološke ( biljni ekstrakti, nematofagne gljivice i bakterije) i kao krajnja nužnost u slučaju izrazito visokih populacija kemijska mjera primjenom nematocida.
Najznačajnije nematode
Neke od značajnijih vrsta iz porodice Heteroderidae na povrtnim kulturama su krumpirove cistolike nematode, kupusna cistolika nematoda i izuzetno polifagne vrste nematode korijenovih kvržica.
Krumpirove cistolike nematode (Globodera rostochiensis i G. pallida) su visoko specijalizirani štetnici u tlu jer se kompletan životni ciklus odvija u i na korijenu. Domaćin je krumpir, ali i druge biljke iz porodice Solanaceae. Izvor infekcije u tlu su ciste (uginule ženke). Simptomi se, osim na korijenu i gomoljima, zamjećuju i na nadzemnim dijelovima biljaka. I to u vidu zastoja u rastu i razvoju, žućenju i uvijanju listova.
Nalaze se na A2 listi karantenskih štetnika. Njihova prisutnost potvrđena je u više zemalja EU (Nizozemska, Njemačka, Austrija, Belgija, Francuska, Poljska, Grčka), a u Hrvatskoj 2001. godine na području Belice u Međimurskoj županiji. Od 2002. godine sustavno se prati njihova pojava i raširenost na cijelom području Hrvatske. Rasprostranjenost je potvrđena u pet županija (Međimurska, Varaždinska, Zagrebačka, Primorsko-goranska i jedan lokalitet u Ličko-senjskoj županiji).
Provode se vizualni pregledi, uzorkovanje tla i laboratorijske analize kako bi se procijenila potencijalna opasnost za proizvodnju krumpira. Uzgoj tolerantnih sorti i poštivanje plodoreda značajno su smanjile populaciju i štete koje su prvih godina pojave bile izuzetno velike. U sjemenskoj proizvodnji krumpira je obveza uzorkovanja tla svih parcela na kojima se planira proizvodnja. Zaražene površine su predmet vrlo strogih karantenskih mjera u skladu sa zakonskom regulativom, a u slučaju pozitivnog nalaza planirana sjemenska proizvodnja na odabranoj parceli se zabranjuje.
Kupusna cistolika nematoda (Heterodera cruciferae) je gospodarski važna cistolika nematoda široko rasprostranjena u nasadima kupusa i drugim biljkama domaćinima iz porodice Brassicaceae. Prve značajne štete u nasadima kupusa u Hrvatskoj su zabilježene u Varaždinskoj županiji davne 1965. godine. Kompletan životni ciklus (2 generacije na godinu) se odvija u korijenu biljke domaćina. Izvor infekcije su ciste (uginule ženke) limunastog oblika.
Simptomi se primjećuju na korijenu jer dolazi do smanjenja ili prekidanja ishrane glavnog korijena. Iznad mjesta odumiranja glavnog korijena razvijaju se novi, sitni korijenčići, tzv. sekundarni korijenčići. Oni su plitko smješteni ispod površine tla i cjelokupni korijen poprima izgled brade ili metle. Istovremeno nadzemni dijelovi biljke zaostaju u rastu i razvoju sa simptomima venuća, žućenja donjih listova, slabijeg oblikovanja glava kupusa ili kompletnog propadanja biljaka u tzv. plješinama u polju. Štete su puno izražajnije na presadnicama kupusnjača nego na biljkama u višim razvojnim stadijima.
Uz plodored, važna preventivna mjera je svakako i praćenje visine populacije nematode u tlu kroz uzorkovanje i analizu uzoraka tla, kako bi se na temelju utvrđene brojnosti cista i njihove vitalnosti mogla na istim površinama planirati proizvodnja kupusnjača. Na mjestima uzgoja obvezno uklanjati i korovne biljke iz porodice kupusnjača kao i korijen nakon rezanja glave kupusa.
Nematode korijenovih kvržica su izrazito polifagne biljno parazitske nematode iz roda Meloidogyne. To su endoparazitske nematode u korijenu biljaka koje su utvrđene na više od 3000 biljnih vrsta domaćina. Štetnost je posebice izražena u uzgoju plodovitog povrća u zaštićenim prostorima (rajčice, krastavac, paprika). Također i na otvorenom u uzgoju korijenastog povrća (mrkva, peršin).
Prepoznatljiv simptom napada je pojava kvržica (sitne ili krupne) na korijenu koje nastaju na mjestima ishrane nematoda. Posljedično zbog smanjenja usvajanja hraniva iz tla uočava se na biljci zastoj u rastu, venuće i sušenje, a u konačnici i manji prinos. Ako uslijedi i sekundarna infekcija patogenim gljivicama i bakterijama korijen vrlo brzo propada.
Samo laboratorijskom analizom biljnog materijala (korijena) ili uzoraka tla može se sa sigurnošću potvrditi prisutnost nematoda.Unutar roda Meloidogyne poznato je do danas oko 100 vrsta dok su sljedeće četiri vrste M.incognita, M.arenaria, M.javanica, M.hapla glavni štetnici u biljnoj proizvodnji tako i na povrću, a rasprostranjene su po tlima u cijelom svijetu. Dvije vrste M.chitwoodi i M.fallax su u državama Europske unije i u Hrvatskoj na popisu karantenskih štetnih organizama (A2 lista) s potencijalnom mogućnošću velikih šteta na krumpiru, mrkvi i rajčici.
