Nove strategije zaštite cime krumpira

Krumpir (Solanum tuberosum) kao tipična planinska biljka zahtjeva umjerenu klimu (15-25°C) s dobro raspoređenim oborinama tijekom aktivnog rasta i razvoja (mjesečno 100-120 mm). Globalnim klimatskim promjenama, uz učestale visoke ljetne temperature sa štetnim UV zračenjem te nepravilnim (nedostatnim) oborinama, očekivani prinosi gomolja mogu značajno izostati. Uspješan uzgoj krumpira “opterećen” je velikim brojem neželjenih organizama. Unatoč mjerama zaštite koje provodimo svake sezone procijenjene prosječne štete od pojave i razvoja uzročnika bolesti, štetnika i korova pri uzgoju ove “gomoljaste kulture” u  našoj su zemlji vrlo velike (44 %).

Najveći broj usmjerenih zaštita u usjevima krumpira provodimo radi suzbijanja uzročnika bolesti cime: plamenjače ili krumpirove plijesni (Phytophthora infestans) i koncentrične ili crne pjegavosti (paleža) cime (Alternaria solani). Oboljela cima može biti izvor zaraze za gomolje u osjetljivih sorti krumpira. Najosjetljivije razdoblje krumpira na pojavu i razvoj spomenutih uzročnika bolesti (Phytophthora, Alternaria) je cvatnja usjeva. Prohladno-kišovito razdoblje pogoduje razvoju krumpirove plijesni (Phytophthora), dok je vruće i sparno razdoblje sa jutarnjom rosom optimalnije za razvoj koncentrične pjegavosti (Alternaria).

Koncentrična pjegavost

Provedbom Naredbe o poduzimanju mjera radi sprječavanja širenja i iskorjenjivanja zlatne i blijedožute krumpirove cisolike nematode (NN 118/01) i širenjem sorti krumpira otpornih na navedene karantenske organizme već tijekom ljeta 2002. zabilježili smo netipično sušenje cime koja potječe od razvoja koncentrične pjegavosti (Alternaria solani) (vidi Slike 2 i 3).

Gljivica Alternaria solani uzrokuje male lisne pjege na lišću, tipične po postupnom rastu (uz veći broj tamnih i koncentričnih prstena). Boja pjega varira od tamnosmeđe do crne, a veličina od nekoliko mm do 2 cm. Okruglog su ili nepravilnog oblika s naglašenim rubovima prema zdravom tkivu. Njihov rast je inhibiran lisnim žilama, što bitno utječe na mogući nepravilni oblik. Prvi simptomi se obično pojavljuju nakon početka cvatnje krumpira. Ovisno o osjetljivosti sorte, napadnuto lišće obično požuti prije nego lezije potpuno obuhvate njegovu površinu. Jače je napadnuto donje ili starije lišće koje odumire, ali ostaje visjeti na cimi (vidi Slike 1, 2 i 3). Izdužene smeđe ili crne lezije se također mogu pojaviti na peteljkama i stabljici. Tamne, udubljene, okrugle ili nepravilne lezije se formiraju na zaraženim gomoljima. Napadnuto tkivo gomolja je suho i odvojeno od zdravog dijela mesa, pa nema razvoja sekundarne truleži.

 Koncentrična pjegavost koju uzrokuje gljivica Alternaria solani nekada je bila česta samo u mediteranskom području, ali globalnim klimatskim promjenama njezina štetnost zadnjih godina raste.

Zabilježeni su gubici uroda 70-80 %, ali najčešće su štete na nezaštićenim poljima u rasponu 5-20 %. Osim meteoroloških uvjeta na intenzitet pojave bolesti značajno utječe postojanje izvora zaraze, osjetljivost sortimenta, razvojni stadij biljke u vrijeme primarnih zaraza i navodnjavanje usjeva kišenjem.

Prva pojava simptoma uzročnika bolesti često je prikrivena i teško uočljiva: od primarnih znakova početkom lipnja (početak cvatnje krumpira) (slika 1, u sortnom pokusu) do potpunog propadanja netretirane cime (slika slika 3.) potrebno je vrlo malo vremena, a zabilježena vrućina (26° do 30°C), sparina i dugotrajna jutarnja rosa tome najviše doprinose.

U najsjevernijoj hrvatskoj županiji sustavno pratimo utjecaj meteoroloških uvjeta na prvu pojavu i naknadni razvoj bolesti cime, te učinkovitost najvažnijih skupina fungicida. U pravilu, tijekom vrućih i sparnih sezonama dominantna bolest cime umjesto plamenjače (Phytophthora) postaje koncentrična pjegavost (Alternaria). Mjernim uređajima “iMetos” prati se zadržavanje vlage u cimi krumpirišta i pripadajuća temperatura, te se prema prognoznom modelu “TomCast” određuju dnevne vrijednosti za zarazu. Prvu pojavu bolesti očekujemo s početkom cvatnje krumpira (vidi Slike 1 i 2).

Najbolji rezultati u mikro-pokusima pri suzbijanju koncentrične pjegavosti cime krumpira (Alternaria) dobiveni su primjenom sljedećih djelatnih tvari i njihovih kombinacija (po abecednom redu): azoksistrobin (u pripravcima Ortiva SC i Zignal Super SC), boskalid & piraklostrobin (Signum DF), difenkonazol (u pripravcima Difcor i Narita EC), te kombinacijom fluksapiroksad & difenkonazol (Sercadis Plus SC).

Plamenjača

Proizvođače krumpira često buni spoznaja da je u našoj zemlji relativno veliki broj registriranih fungicida za folijarnu zaštitu cime od uzročnika bolesti, gotovo 30-ak djelatnih tvari (prosječno na osnovi jedne djelatne tvari na našem je tržištu četiri različita pripravka). Ali, zbog prosječnih meteoroloških uvjeta tijekom svibnja i lipnja dominantan višegodišnji zdravstveni problem je plamenjača ili krumpirova  plijesan (Phytophthora infestans). Vrlo je važno u ekstremno kišnom početku razvoja cime krumpira na vrijeme provoditi “anti-rezistentnu” strategiju suzbijanja plamenjače ili krumpirove plijesni. Naime, projektom Ministarstva poljoprivrede i Agronomskog fakulteta Zagreb u skladu s Direktivom 702/2014: “Monitoring rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj (2018.-2020.)” potvrđena je tijekom 2018. godine otpornost uzročnika plamenjače krumpira na metalaksil-M iz skupine fenil-amida (https://rezistentnost-szb-hr). Ovo je još jedan dokaz da u našoj zemlji zadnjih 20-ak godina dominira populacija tzv. “super-plamenjače” u usjevima krumpira (vidi Tablicu 1.).

Tablica 1. Značaj A1 i A2 tipa Phytophthora infestans na epidemiologiju, prognozu i suzbijanje nove krumpirove plijesni (tzv. “super-plamenjače”):

Početkom novog milenija zbog pojave i razvoja “nove plamenjače”, godišnji gubici uroda krumpira u uzgojnim se područjima diljem svijeta procjenjuju na 2,75 milijardi američkih dolara, odnosno prema podacima Međunarodnog centra za krumpir (CIP) novčani gubitak uroda i cijena kemijske zaštite godišnje iznose čak 3,0 milijardi američkih dolara.

Otpornost ili rezistentnost vrste Phytophthora infestans na tada novi fungicid metalaksil (Ridomil) se pojavila još početkom 1980-tih godina, paralelno sa širenjem A2 tipa bolesti Europom. Pojava otpornosti plamenjače krumpira i rajčice na metalaksil je postao veliki svjetski problem zbog unakrsne (“cross”) otpornosti na druge djelatne tvari iz skupine fenil-amida (npr. benalaksil). Zbog toga je potrebno u svim regijama proizvodnje krumpira redovito provoditi mikro-pokuse provjere učinkovitosti fungicida (tzv. “screening”), kao bi se nakon smanjene djelotvornosti posumnjalo na otpornu populaciju plamenjače.

Biologija uzročnika plamenjače krumpira (Phytophthora) se posljednjih četrdesetak godina ponovno intenzivno istražuje, jer je pitanje prezimljenja uzročnika bolest u Europi postalo aktualno tijekom 1980-ih godina. Dugo se smatralo da Phytophthora infestans prezimi kao micelij u gomoljima koji nisu izloženi temperaturama manjim od 0°C. Posadimo li takve “majčinske gomolje” sljedeće sezone neki od njih potjeraju i razvijaju slabiju cimu, a na njezinim se izdancima pojavljuje bolest u obliku izduženih pjega koje su pokrivene bjeličastom prevlakom. Osim sjemenskim materijalom izvor zaraze može potjecati od odbačenih i zaraženih gomolja iz prethodnog usjeva ili sa odbačenih hrpa gomolja na smetištima, uz poljske putove ili rubove oranica (vidi Sliku 4). Za vlažnog vremena niču kratki izdanci cime koji predstavljaju primarni izvor zaraze, a sekundarno se plamenjača brzo proširi i uzrokuje propast cime.

Malobrojne primarne izvore zaraze plamenjače često u usjevu ne opažamo, jer su niski pa ih ostale biljke pokriju. Samo jedno žarište (jedan zaraženi gomolj) može u vrlo povoljnim uvjetima uzrokovati infekciju na više desetina hektara.

Bez dovoljno kiše i zadržavanja vode (ili rose) na osjetljivom tkivu nema uvjeta za primarne i sekundarne zaraze. Za infekcije je neophodna visoka relativna vlažnost tijekom noći (90-95 %), vlaženje cime mora trajati barem 10 sati uz široki raspon temperatura od 6° do 27°C.

Odbačeni prošlogodišnji gomolji u ili uz polje (slika 4), te stajaća oborinska voda u poljskim depresijama (slika 5), mogu jako pogodovati razvoju i/ili otežati suzbijanju “super-plamenjače” krumpira. Velika količina oborina u prvih mjesec dana nakon nicanja krumpira (>100 mm) gotovo uvijek pogoduje ranijem primarnom (početnom) razvoju najopasnije bolesti cime: krumpirove plijesni ili plamenjače (Phytophthora) (na slikama 6 i 7). U pravilu prve simptome valja tražiti na ranim sortama krumpira bujnije cime (npr. Riviera, Adora, Colomba, Bellarosa i sl.).

Kod uzročnika plamenjače krumpira poznata je spolna oplodnja kojom nastaju zimske oospore. One su bitne za prezimljenje uzročnika bolesti u tlu na ostacima zaraženih organa krumpira. Sve do kraja 1970-tih godina spolni način vrste Phytophthora infestans bio je poznat samo u Meksiku i Peruu, a tih je godina u Europu unesen novi tip bolesti (A2), uz mnogobrojne negativne posljedice u prognozi i suzbijanju.

Tablica 2. Popis nekih registriranih djelatnih tvari i trgovačkih pripravaka (fungicida) za suzbijanje plamenjače krumpira (Phytophthora inferstans) u našoj zemlji, kojima je u Međimurju potvrđena bolja učinkovitost (redoslijed po abecedom redu djelatnih tvari)

Novi invazivni organizmi u proizvodnji krumpira

Fitoplazme (rod “Candidatus Phytoplasma“) su bakterije bez stanične stijenke iz razreda Mollicutes koje uzrokuju brojne ekonomski značajne bolesti biljaka u čitavom svijetu. Jedinstvenog su života jer parazitiraju unutar žilnog tkiva floema i određenim vrstama kukaca (često cvrčci ili cikade). Trebaju biljke domaćine i kukce širitelje za preživljenje i širenje u prirodi.

Protekle je 2025. godine na području Bjelovarsko-bilogorske županije prvi puta potvrđen nalaz fitoplazme “Candidatus Phytoplasma solani“ (stolbur)!

Premda posljednjih 15-ak godina Candidatus Phytoplasma solani pričinjava sve veće štete na području jugoistočne Europe (Srbija, Mađarska, Rumunjska)(2010), a posljednjih godina također u Njemačkoj (pri proizvodnji krumpira, celera, cike, kukuruza, šećerne repe i drugih kultura), dok je u našoj zemlji profesor Milan Panjan još 1950. opisao bolest stolbur (Phytoplasma solani) na krumpiru, rajčici, paprici i patlidžanu. Listovi zaraženih biljaka su uvijeni poput žlice, a vrhovi poprimaju ljubičastu boju. Gomolji su često mekani i elastični poput gume. Ako takvi gomolji uopće prokliju klice su im tanke kao niti. Nakon termičke obrade meso oboljelih gomolja ima tamnu boju, pa je Candidatus Phytoplasma solani vrlo štetna pri uzgoju krumpira za industrijsku preradu u čips.

Venuće cijele cime je izraženo za suhog vremena (Cvjetković, 2004). Fitoplazma stolbur često prezimljuje na višegodišnjim korovima (npr. Convolvulus, Cardaria, Utrica), a prirodni širitelji su cvrčci ili cikade (Hyalestes obsoletus). Stoga sadnja deklariranog sjemena, suzbijanje višegodišnjih širokolisnih korova i kukaca cikada predstavljaju osnovne mjere zaštite!

Tablica 3. Kemijske grupe, djelatne tvari i pripravci dopušteni u našoj zemlji za suzbijanje krumpirove zlatice (Leptinotarsa decemlineata)

Zelena štitasta stjenica

Zadnjih se godina pojavljuje štetna vrsta Nezara viridula ili zelena štitasta stjenica,naročito pri uzgoju krumpira na manjim vrtovima uz okućnice. Na krumpiru često pronalazimo prezimljujuću populaciju (svibanj i početak lipnja), a naknadno u srpnju i kolovozu ljetna populacija napada druge vrste povrća. Štetnik je prisutan u našoj zemlji već duže vrijeme, ali zadnjih godina se dojavljuju sve veće štete na različitim biljkama u kontinentalnom dijelu naše zemlje, naročito u proizvodnji rajčice, paprike, graha, uljne tikve i soje. Prezime obično odrasli oblici stjenica na skrovitim mjestima, odakle u proljeće prelijeću na osjetljive usjeve. Stjenice su vrlo pokretljive, a godišnje ova vrsta u našim uvjetima razvija dvije generacije (razvoj traje 35-70 dana). Napadnuti plodovi povrća i voća gube prirodnu boju kožice, dobivaju gorak okus i tržno se ne mogu iskoristiti.

Registriranih i učinkovitih insekticida za suzbijanje cikada (Hyalestes) i zelene štitaste stjenice (Nezara) u našoj zemlji nema (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/). Ipak, našim višegodišnjim pokusima potvrdili smo odličnu posrednu djelotvornost nekih djelatnih tvari koje koristimo pri suzbijanju krumpirove zlatice (Leptinotarsa decemlineata) (npr. acetamiprid, azadiraktin, kombiniran klorantraniliprol & lambda cihalotrin) (vidi Tablicu 3 i 4).

Tablica 4. Botanički (biljni) insekticidi dopušteni za suzbijanje krumpirove zlatice u našoj zemlji (moguća primjena u ekološkoj proizvodnji)

Početni simptomi stolbur fitopazme krumpira (slika 8) (izvor: Internet). Prosječan izgled nezaštićenih biljaka krumpira početkom lipnja krajem 1990-ih godina (slika 9) i proteklih sezona (slika 10). Krumpirova zlatica je sredinom i krajem 1990-ih godina predstavljala značajno veći zdravstveni problem pri uzgoju krumpira nego danas. Zbog otpornosti na prije 30-ak godina dominantne insekticide (organo-fosfati, karbamati, sintetski piretroidi) već krajem svibnja i početkom lipnja ličinke prezimljujuće populacije u potpunosti bi uništile nezaštićenu cimu (slika 10). Uvođenjem kemijske grupe neonikotinoida i primjenom imidakloprida tretiranjem sjemena prije sadnje (Gaucho FS, Prestige FS, Macho FS) kroz dvadeset godina smo gotovo “iskorijenili” krumpirovu zlaticu u Međimurju bez metode prskanja biljaka u polju (1994.-2014.). Nakon zabrane neonikotinoida (imidakloprid) (2014.), zadnjih sezona se brojnost ovog štetnika povećava (slika 10), pa u narednim godinama primjenom anti-rezistentnog programa suzbijanja valja spriječiti ekonomske štete. Osim krumpirove zlatice, pri izboru insekticida voditi računa da na mnogim mjestima istovremeno treba suzbijati cikade ili cvrčke i invazivne fitofagne stjenice (npr. Nezara viridula – slika 11)(samo neke djelatne tvari učinkovito suzbijaju cvrčke ili cikade i stjenice).

Foto: mr. sc. Milorad Šubić

Pročitajte još:

Proizvodnja krumpira u Hrvatskoj je na prekretnici

Strategije agrotehničkih mjera za postizanje stabilnih prinosa krumpira u uvjetima klimatskih promjena