O čemu sve ovisi klijavost sjemena povrća? (2)

U prošlom broju Gospodarskog lista (od 1.ožujka 2024.) objavljen je prvi dio članka o klijavosti sjemena povrća. Slijedi nastavak.

Biološki čimbenici koji izravno ili neizravno utječu na klijavost sjemena su starost, dozrelost, krupnoća i tip sjemena, debljina i propusnost sjemene ovojnice, prisutnost kemijskih inhibitora klijanja (dormantnost). Porijeklo sjemena također se može svrstati u ovu skupinu čimbenika, iako uključuje područje proizvodnje, odnosno, meteorološke uvjete u kojima se proizvodnja sjemena odvijala. Na otklanjanje dormantnosti, a s time i na povećanje klijavosti i ujednačenost klijanja izravno djeluje predsjetveno tretiranje sjemena, kao jedan od važnih antropoloških čimbenika. Ova skupina uključuje još rok i način berbe te doradu i skladištenje sjemena.

Ispitivanje klijavosti

Ispitivanje klijavosti sjemena povrća obavlja se na papirnoj podlozi (filter papir, bugačica ili papir koji dobro upija vlagu), pijesku i tlu. Papirna podloga mora biti od 100 %-tno čistog drveta, pamuka ili čistog celuloznog vlakna, bez gljiva, bakterija ili toksičnih dodataka koji bi mogli utjecati na klijavost. Podloga mora upijati dovoljno vode kako bi ostala vlažna tijekom ispitivanja i imati pH-vrijednost između 6,0 i 7,5. Pijesak mora biti ujednačen, a veličina zrna takva da propadaju kroz sito promjera 0,8 mm. Ne smije sadržavati strane primjese: sjeme, gljivice, bakterije te organske ili toksične tvari koje bi mogle utjecati na klijavost. Tlo za ispitivanje klijavosti mora biti kvalitetno, bez primjesa krupnih čestica, gljivica, bakterija, nematoda ili toksičnih i kemijskih tvari.

Sjeme kojem se ispituje klijavost ravnomjerno se rasporedi na podlogu u količini od 100 sjemenki u 4 ponavljanja i stavi u optimalne uvjete. Dužina ispitivanja klijavosti za pojedine biljne vrste određuje se nakon određenog broja dana kada se izbroje isklijali normalni klijanci. Granične vrijednosti i uvjeti ispitivanja klijavosti definirani su Pravilnikom o metodama uzorkovanja i ispitivanja kvalitete sjemena (NN 99/2008) te Pravilnikom o stavljanju na tržište sjemena povrća (NN 115/2022), kojim se propisuju uvjeti certificiranja sjemena povrća, kategorije i uvjeti proizvodnje toga sjemena, postupak službenog nadzora nad njegovom proizvodnjom, način njegove dorade, zahtjevi kvalitete, postupak i način izdavanja certifikata za to sjeme, način i uvjeti njegova pakiranja, plombiranja i označavanja te uvjeti za njegovo stavljanje na tržište i uvoz.

Razlozi lošeg ili neujednačenog klijanja i nicanja mogu biti sljedeći:

• starost sjemena – sjeme gubi na kvaliteti i klijavosti čuvanjem u nepovoljnim uvjetima ili starenjem, što ne bi trebao biti problem ako se čuva u za to odgovarajućim uvjetima,
• vrijeme prikupljanja sjemena – prikupljanjem sjemena prije fiziološke zrelosti plodova sjeme gubi na kvaliteti i klijavosti; sjeme treba vaditi iz prvih, kvalitetnih, zdravih i fiziološki zrelih plodova, a potom ga pravilno osušiti i čuvati u za to odgovarajućim uvjetima,
• temperatura tla u vrijeme sjetve – sjeme se sije kada je temperatura tla veća od 15 °C, u protivnom vrijeme klijanja sjemena je veoma dugo što uzrokuje pojavu bolesti te mali postotak nicanja sjemena,
• dubina sjetve – ako je sjeme posijano preduboko, dolazi do propadanja klice jer sjeme nema dovoljnu energiju klijanja.

Čuvanje sjemena povrća

Za razliku od hibridnog sjemena, sjeme sorti povrća može se sakupiti i čuvati za narednu sezonu bez značajnog smanjenja klijavosti. Mogućnost čuvanja uz zadržavanje zadovoljavajuće klijavosti značajno se razlikuje među povrtnim vrstama. Osim toga, važni su temperatura čuvanja, relativna vlaga zraka i vlaga sjemena. Uglavnom, čuvanjem sjemena u suhim uvjetima (relativna vlaga 30 do 40 %) i pri nižim temperaturama (5 do 10 (15) °C) bez prisustva svjetla, produžuje se trajanje čuvanja. Vlaga sjemena ne bi smjela biti viša od 10 %.

Kako bi se dobilo sjeme visoke klijavosti potrebno je sljedeće:

• brati najljepše plodove,
• poštivati pravila zriobe sjemena – kod nekih kultura je to kad je plod u tehnološkoj zriobi, a kod nekih kad je u fiziološkoj zriobi,
• sjeme dobro očistiti od primjesa (zemlje, dijelova ploda, ostalih nečistoća),
• sjeme sušiti na prozračnom mjestu u hladu, nikako na suncu,
• sve sjeme mora biti jednako suho, ne smije biti vlažnih sjemenki,
• odstraniti sve mehanički oštećene, trule i sjemenke koje odskaču po boji,
• kod graška i graha je važno suho očišćeno sjeme staviti na 48 sati u ledenicu, a nakon toga sjeme izvaditi, prosušiti i spremiti jer se na taj način sprečava pojava žiška.

Sjeme se može čuvati u različitoj ambalaži. Pri tom ne treba kupovati skupe vrećice već mogu poslužiti razne papirnate vrećice (škarnicle). Osim u papirnu ambalažu, sjeme se može pakirati i u različite staklenke.

Treba izbjegavati čuvanje sjemena u plastičnim vrećicama i plastičnoj ambalaži jer takav način skladištenja može uzrokovati gubitak kvalitete sjemena.

Za čuvanje voluminoznog sjemena kao što je grah i grašak mogu poslužiti i razne kutije, a za sitnije sjeme manje kutije. Sjeme se može spremati i u platnene vrećice ili u komade tkanine koja se zaveže.