Dok se šećerna repa koristi kao sirovina za proizvodnju šećera i ubraja u ratarske kulture, odnosno industrijsko bilje, stočna repa se koristi za hranidbu stoke i ubraja se u krmne kulture. No, uglavnom u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske uzgaja se i postrna repa. To je povrtna vrsta koja se naviše koristi konzervirana mliječno kiselom fermentacijom, odnosno kao kisela repa. Mlada postrna repa promjera do 10 cm može se naribati kao svježa salata, slično kao rotkva, ili pripremiti kuhana kao varivo miješano s drugim povrćem.

Sam naziv „postrna“ govori nam kako se postrna repa najviše uzgaja kao drugi usjev u plodoredu. Uzgaja se nakon žitarica ili ranog krumpira, iako se europskim zemljama uzgajaju i rani kultivari sjetvom od ožujka do svibnja.

Uzgoj postrne repe

U povrtnjaku se također može sijati nakon vađenja ranog krumpira ili nakon berbe graška i proljetno-ljetne salate. Ovisno o pretkulturi to je od kraja lipnja do sredine srpnja. Na malim površinama i za osobne potrebe može se sijati širom ili u redove pomiješana s pijeskom. Na većim površinama sjetva se obavlja sijaćicom. Sije se na razmak redova oko 40 cm i razmak u redu 5 do 10 cm, planirajući 15 do 20 biljaka/m2.

 class=
Rani kultivari repe siju se od ožujka do svibnja

 

postrna repa
Nasad repe

Sije se plitko na 1 do 2 cm dubine, zbog čega je dobro tlo povaljati nakon sjetve. Na isto mjesto ne smije se sijati najmanje 3 do 4 godine. U to vrijeme na tom se mjestu ne smiju uzgajati ni druge kupusnjače. Dvije sorte koje se najčešće uzgajaju su ‘Varaždinska’ i ‘Kranjska okrugla’.

Iako kod nas nije uobičajeno, u europskim zemljama uzgajaju se rani kultivari sjetvom od ožujka do svibnja uz međuredni razmak od 20 do 30 cm, i razmak u redu oko 10 cm. Za to je potrebno 1,5 do 2,5 kg sjemena po ha. Za 60 do 90 dana nakon sjetve zadebljali hipokotil postigne promjer od 6 do 10 cm, kad je spreman za berbu.

Iako su za uzgoj najprikladnije blage temperature, uzgaja se tijekom ljeta kad su temperature više. Visoke ljetne temperature mogu uzrokovati probleme s nicanjem ako nije osigurano navodnjavanje. Temperature iznad 25 °C usporavaju i zaustavljaju rast. Dobro je obaviti navodnjavanje kišenjem poslije sjetve te tijekom srpnja i kolovoza. Za rast u vegetativnoj fazi optimalne su temperature od 15 do 18 °C. Može podnijeti blage mrazeve do -4 °C ako ne traju duže.

Postrna repa bere se u drugoj polovici listopada ili početkom studenoga prije jačih mrazeva. Vadi se ručno ili odgovarajućim iskapačima, odreže se lišće i sortira po krupnoći. Prinos najviše ovisi o ostvarenom sklopu i količini i rasporedu oborina, a može biti između 20 i 60 t/ha. Postrna repa može se dobro čuvati u trapovima i podrumima do 5 mjeseci, jer skladištenje u hladnjači najčešće nije ekonomično.

Sortiment

Postrna repa ‘Varaždinska’ je srednje rana sorta. Korijen repe je plosnato okruglog oblika sa ljubičastim gornjim dijelom. Izvrsna je za kiseljenje. Sjeme klija oko 5 do 7 dana.

Sorta ‘Kranjska okrugla’ je rana sorta repe, a prikladna je za kiseljenje te za hranidbu stoke. Ima plosnato okrugli oblik s crveno ljubičastom glavom. Sije se u srpnju, a bere u rujnu i listopadu.

Osim ovih dviju domaćih sorti, na tržištu je dostupno i nekoliko stranih poput ‘Purple Top White Globe’. Ona dozrijeva 60 dana nakon sjetve. Repa je promjera 7 do 10 cm, okruglo-plosnatog oblika te bijelo roze boje. Meso je u presjeku prekrasne bijele boje bez šupljina. Sije se na razmak 40 × 5 (10) cm.

repa kako ju uzgojiti
Repa Purple Top White Globe

repa
Prethodni članakUzgoj autohtonog slavonsko-srijemskog podolca
Sljedeći članakNije mi žao ni dana
što imam svoju farmu!
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.