Slanutak (Cicer arietinum L.) pripada porodici lepirnjača, Fabaceae. Potječe iz Azije, uzgajali su ga Grci, Rimljani, Indijci, Egipćani i Etiopljani. Danas su najveći proizvođači slanutka Indija, Pakistan, Turska, Etiopija i Meksiko.
Slanutak je vrlo bitan dio vegetarijanske prehrane jer sadrži visokokvalitetne bjelančevine. Najviše se koristi zrela sjemenka, a mlada se može jesti i sirova. Brašno od slanutka dodaje se u proizvodnji kruha, za poboljšanje kakvoće i hranjivosti. Od minerala najviše su zastupljeni: kalij 580 mg/100 g slanuka, fosfora 331 do 480 mg/100 g. Od vitamina: B1 0,4 do 0,55, B2 0,17 do 0,18 i B3 1,5 do 1,6 mg/100 g slanutka.
Važan za zdravlje dijabetičara
Značajna je i zdravstvena vrijednost, jer poboljšava rad slezene, a djeluje i diuretički. Plod je sitan, mahuna ovalna ili izduženog romboidnog oblika, od 1 do 4 cm duga, sa 1 do 4 sjemena zametka, ali rijetko se svi oplode. U priobalnom području može se sijati od kasne jeseni do ranog proljeća, dakle od 1. studenoga do veljače. Sjetva u kopnenom području može trajati cijeli ožujak i dio travnja. Slanutak nije samo ukusna nego i zdrava namirnica, posebno pogodna za dijabetičare. Poželjna je namirnica svih žena, osobito onih pred menopauzom zahvaljujući sadržaju fitoestrogena izoflavona. Izoflavoni, uravnotežuju hormone u organizmu te smanjuju „estrogensku dominaciju” tijekom reprodukcijskog razdoblja žene, dok kod žena u menopauzi djeluju poput blagih hormona i ublažavaju simptome menopauze. Najpoznatija jela od slanutka su humus (namaz od slanutka) i falafel (pržene kuglice od slanutka). Slanutak se također može pripremiti s povrćem ili curry umakom, ili poslužiti kao salata. Brašno od slanutka koristi se za pripremu mnogih delikatesnih jela, na primjer pakora (pohanog povrća na indijski način) i dvaraka burfi (slatkiša od slanutkovog brašna).
 pripada porodici lepirnjača, Fabaceae. Potječe iz Azije, uzgajali su ga Grci, Rimljani, Indijci, Egipćani i Etiopljani.){kind=link}