Obična tikva (Curcubita pepo) postoji u više varijeteta, a sve se ne dozrele koriste za ljudsku, a zrele za hranidbu stoke. U ovu skupinu ubrajaju se obične tikvice, patison i ukrasne tikvice. U prehrani se koriste sasvim mlade tikve, često duge samo nekoliko centimetara. Stariji plodovi koriste se za kuhanje, pečenje, pripravljanje gotovih jela, zimnica, džemova, marmelada, a od sjemenki se dobiva ulje. Stabljika je puzajuća i biljka se jakoširi po tlu ili se penje uz naslon. Listovi su veliki, a korijenje vrlo razgranat. Glavna masa korijena rasprostire se na dubini od oko 50 cm. Plod može biti različite veličine.
Tikvice
Tikvice najbolje uspijevaju na dubokom i plodnom tlu, bogatom hranjivima. Zato se tlo za njihov uzgoj treba ujesen dobro pognojiti stajskim gnojem, a u proljeće prije sjetve obilno se gnoji dušićnim mineralnim gnojivom. Zbog bujne nadzemne mase za tikvice je nužna velika količina toga hranjiva. Stari je običaj da se tikvice i tikve sade, odnosno siju, na kompostištu ili smetlištu. Tako ove ružne hrpe otpada postaju skrivene od pogleda, a raspadanje organskih tvari pospješuje se jer lišće stvara svojevrsnu zaštitu. Unutar kompostne hrpe stvara se određena vlaga i toplina, što pospješuje i ubrzava stvaranje komposta.
No, ovakav uzgoj ima i jednu manu. Kako je ovoj biljci potrebna velika količina dušika, ona ga nemilosrdno izvlači iz komposta i tako ga osiromašuje. Stoga se ne preporučuje više od jedne tikve na kompostištu. Sjemenke se siju u proljeće u dobro obrađenu i usitnjenu zemlju, u kućice. Razmak između kućica iznosi 120 x 60cm. Razmak ovisi o bujnosti sorte, pa može biti manji ili veći. U svaku kućicu stavljaju se tri do pet sjemenki. Kada biljke niknu ostavljaju se najjače a ostale se uklone. Kod okopavanja stabljika se lagano nagrne.
