Važan je izvor minerala i vitamina za ljudski organizam, osobito u ljetnim mjesecima, kad je potrošnja razmjerno velika. Poznata je zdravstvena vrijednost rajčice, osobito za bolesti srca i krvnih žila. Korisna je za sniženje krvnog tlaka i izlučivanje vode iz organizma. Povoljno djeluje na kožu, osobito na opekline od sunca, a preporučuje se i za različite dijete, kod šećerne bolesti, te bolesti jetre i bubrega. Statistički podaci iz 1998. godine govore da hrvatska proizvodnja rajčice s prosječnim prinosima 13,9 t/ha omogućuje potrošnju samo 18,5 kg rajčice/glavi stanovnika. Glavni razlog niskih prinosa tradicionalna je tehnologija uzgoja. Razlikujemo proizvodnju rajčice za svježu potrošnju, pri čemu se sve više koriste indeterminantni kultivari (hibridi F1), odnosno visoki, jer stabljika može narasti nekoliko metara (vegetacijski vrh aktivan je sve dok ima povoljne uvjete za rast). Iz pazuha listova razvijaju se sekundarne grane koje se uklanjaju. Drugi tip je proizvodnja rajčice namijenjena konzervnoj industriji. Pritom se koriste determinantni kultivari, čija je glavna stabljika skraćena, naraste 0,5 – 1 m, zatim prestaje rasti a na vrhu često završava cvatom. Iz pazuha listova razviju se sekundarne grane, koje imaju isti raspored lišća i cvati kao glavna stabljika, pa cijela biljka ima grmolik izgled. Pri uzgoju rajčice na otvorenome rast i razvoj ograničavaju temperature (pri 0° C biljke stradaju), pa je u našoj zemlji proizvodnja niskih kultivara rajčice namijenjenih kozervnoj industriji proširena u Istri (“bezmrazno” područje). Komercijalna proizvodnja rajčice u drugim područjima, pak, obavlja se u zaštićenim prostorima (uglavnom plastenicima), kako bi se što više iskoristio rodni potencijal visokih hibrida za svježu potrošnju. Projektom Zavoda za povrćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu i županijskih odsjeka poljoprivredno-savjetodavne sluabe (HZPSS) (“Introdukcija novih sorata i tehnologija u uzgoju povrća za obiteljska gospodarstva”) tijekom 1999. i 2000. dokazano je da se u negrijanim plastenicima kontinentalne regije na oglednim gospodarstvima postižu 25 kg/m2 rajčice veći urodi za svježu potrošnju (=250 t/ha!). Rajčica je izložena napadu većeg broja biljnih nametnika, među kojima gljivične, bakterijske i virusne bolesti često predstavljaju ograničavajući čimbenik proizvodnje. Sjemenom rajčice prenose se 32 različita patogena mikroorganizma, pa je proizvodnja zdravih presadnica temelj uspješne proizvodnje. Premda rajčica razmjerno dobro podnosi sama sebe u ponovljenu uzgoju, zbog moguće “akumulacije” nematoda, uzročnika venuća i plutavosti korijena, poželjno je najmanje dvije godine do ponovne sadnje na isto mjesto. Širenjem proizvodnje rajčice bez tla (tzv. hidroponski uzgoj) izbjegavaju se navedeni “zemljišni” patološki problemi, ali se pojavljuju drugi (pr. baršunasta i siva plijesan, pepelnica). Od visokih se hibrida zahtijeva ranozrelost, bujnost rasta, kratki internodiji, dobra oplodnja i jednolično sazrijevanje plodova u grozdu, intenzivno crvena boja, krupnoća (>100 g), konzistencija, održivost i dobra organoleptička svojstva plodova, dobra otpornost na pucanje, otpornost na sol, otpornost na suboptimalne uvjete temperature i vlage zraka, a proizvođači sjemena u katalozima ističu otpornost na nematode i neke biljne bolesti (pr. uzročnici venuća = Verticillium spp., Fusarium spp.; plutavost korijena = Pyrenochaeta; baršunasta plijesan = Cladosporium; plamenjača = Phytophthora; neke bakterije = Pseudomonas; virusi = TMV itd.).

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakDalmatinska kokoš
Sljedeći članakKelj pupčar – sadnja ljeti, berba zimi
Gospodarski
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.