Opis i ilustracija dalmatinske kokoši u spomenutoj knjizi, te očito dobra upućenost o stanju na terenu, potaknuli su Michaela von Lüttwitza da početkom 2001. u cijenjenom časopisu “Geflügel–Börse” napiše nekrolog “Ausgestorben:das Dalmatinerhuhn” (Izumrla: Dalmatinska kokoš), koji prenosimo ucijelosti.
“Listamo li po staroj literaturi o kokošima, stalno nailazimo na imena pasmina, danas posve nepoznatih. Tu se u principu radio izumrlim pasminama. Nije to ništa novo, jer svake godine širom svijeta izumiru brojne pasmine domaćih životinja. Stoga treba osobito cijeniti angažman njemačkih uzgajatelja, koji nastoje održati što više takvih pasmina.Takav posao zaslužuje državno priznanje i odgovarajuću financijsku potporu.
Ako uzgajatelji ne nastoje ciljano održavati stare pasmine, tada im se događa ono što se dogodilo dalmatinskoj kokoši. Mora konkurirati drugim pasminama ili čak hibridima, križa se s njima i nestaje s lica zemlje, to više što oni koji drže kokoši nisu poznavatelji pasmina, već samo seljaci koji žele imati nešto jaja i pečenku. Kako kokoš izgleda, posve je sporedno ili im uopće nije važno.
Mora da je dalmatinska kokoš nosila u sebi vrlo vrijedne nasljedne osobine,jer to proizlazi iz njezina načina života i držanja.
U Dalmaciji, njezinoj domovini, voda i hrana bila je izrazito oskudna, pa je kokoš čak i ljeti bila na zelenoj ispaši. Tako je dalmatinska kokoš cijelog dana tragala za hranom, a usprkos oskudnoj prehrani nosila je jaja teška između 50 i 56 grama. Dakle, riječ je o krajnje nezahtjevnoj pasmini.
U staroj literaturi spominje se da su se dalmatinske kokoši držale u krajevima gdje nijedna druga kokoš ne bi mogla preživjeti. Danas takvi krajevi nisu više naseljeni, a pogotovo se ondje ne drže kokoši. U plodnijim krajevima ova je nezahtjevna koka dakako, imala konkurenciju jačih nesilica, pa je stoga njezina šansa za preživljavanje bila mala.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakBiološko suzbijanje lisnih uši
Sljedeći članakBolesti rajčice u zaštićenu uzgoju
Domagoj Zlatar
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.