Tipovi, odnosno varijeteti, a također i sorte salate međusobno se razlikuju prema obliku i strukturi listova. Ovisno o sorti, na listovima se može javiti različit intenzitet antocijanskog (crvenog) obojenja.

Također, sorte se selekcioniraju za uzgoj na otvorenom ili uzgoj u zaštićenom prostoru, odnosno za određeni dio godine, ovisno o osjetljivosti na duljinu dana i visoke temperature. U proizvodnji se mogu naći sljedeći tipovi salate.

Salata glavatica

Tijekom vegetacije stvara više ili manje čvrstu glavicu u kojoj se vanjski listovi preklapaju, a unutarnji nastavljaju rasti unutar glavice. Unutar ovog varijeteta postoje dva tipa: maslenke (puterice) i kristalke (ledenke – „iceberg“). Maslenke razvijaju glatko lišće, cijelog ruba, sjajne zelene boje. Listovi su nježni mekani i sočni te stoga nakon berbe brzo gube vodu, zbog čega sorte ovog tipa nisu prikladne za duži transport i čuvanje. Prema literaturi, postoje ljetni, vanjski tipovi koji razvijaju glavicu mase oko 350 g i zimski za proizvodnju u zaštićenom prostoru, mase 150 do 200 g. Kristalke imaju veću glavicu (mase čak do 1 kg) naboranog lišća s nazubljenim rubom i izraženim lisnim žilama svjetlije zelene boje. Listovi u glavici su čvrsti, ali krhki. Boja može varirati od tamnozelene do žutozelene, a rubovi kod nekih sorti mogu biti crvenkasti. Bolje podnose transport i imaju dužu održivost na prodajnom mjestu nego maslenke.

Salata Batavia

Prema morfološkim svojstvima je između maslenki i kristalki, ali bliže kristalkama. Listovi su im manje naborani i nazubljeni, a glavica je nešto manja i rahlija. Novije sorte razvijaju velike i ujednačene rozete mase oko 500 g i vrlo su prihvaćene kod proizvođača zbog prodaje na komad. Uglavnom se koriste u ljetnoj proizvodnji zbog otpornosti na procvjetavanje.

Salata batavia             
Foto: bejo.hr

Lisnata salata

Kod lisnate salate biljke ne stvaraju glavicu nego veliku rozetu s mnogo glatkih ili naboranih listova, od zelene do smeđe-crvene boje. Razlikuju se sorte kod kojih se reže cijela rozeta i sorte kod kojih se beru pojedinačni listovi. Kod nas su najpoznatije sorte u tipu tzv. hrastovog lista.

Hrastov list  
Foto: B. Benko

Rimska salata

Rimska salata se naziva još i dugolisna. Kod nas nije raširena, ali se često može naći u mediteranskim zemljama. Biljke stvaraju uspravnu rozetu izduženog cijelog lišća s jače izraženom srednjom žilom. Vanjski listovi su zeleni, a unutarnji žućkasti. Rozeta može biti teška do 750 g. Otporna je na visoke temperature i sporije prorasta.

Pročitajte još o uzgoju salate:

Prehrambena vrijednost salate

Uvjeti za uzgoj salate, plodored i gnojidba

Izbor kultivara salate i rokovi uzgoja

Tehnologija uzgoja salate u tlu

Hidroponske tehnike uzgoja salate

Bolesti i štetnici salate

Prethodni članakPrehrambena vrijednost salate
Sljedeći članakUvjeti za uzgoj salate, plodored i gnojidba
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.