Češnjak (Allium sativum L.) je biljka iz porodice lukova (Alliaceae) s tisućljetnom povijesti uzgoja i korištenja u prehrani. Podrijetlom je iz središnje Azije, ali se danas uzgaja diljem svijeta zbog svoje kulinarske i ljekovite vrijednosti. Češnjak je duboko ukorijenjen u mediteranskoj kuhinji, a koristi se u svježem ili suhom stanju, kao pasta ili ekstrakt. Nadaleko je poznat po svojim antimikrobnim, antibakterijskim, antivirusnim i antigljivičnim svojstvima, što ga čini važnim u tradicionalnoj i suvremenoj medicini. Njegov pozitivan utjecaj na regulaciju krvnog tlaka, snižavanje lošeg kolesterola i jačanje imunološkog sustava potvrdili su brojni znanstveni radovi.
Proizvodnja češnjaka u svijetu
Češnjak je jedna od najvažnijih povrćarskih vrsta u svijetu. Globalna proizvodnja češnjaka premašuje 28 milijuna tona godišnje, na površini od 1.659.236 ha, pri čemu Kina proizvodi više od 70 % ukupnih količina, zatim slijede Indija, Bangladeš, Egipat, Južna Koreja, Uzbekistan, Alžir, Mianmar i Španjolska. Češnjak proizveden u Kini dominira međunarodnim tržištem zbog niskih troškova proizvodnje i visokog prinosa. Međutim, kvaliteta lokalnih sorti, posebno onih koje se uzgajaju na području Europe, često je prepoznata kao dominantna u odnosu na druge sorte. U Europi, Španjolska i Italija prednjače u proizvodnji, a u Hrvatskoj se u 2022. godini češnjak proizvodio na 220 ha površine s ukupnim prinosom od 970 tona.
Grafikon 1. Najveći svjetski proizvođači češnjaka (FAOSTAT)
Gospodarska vrijednost češnjaka ogleda se u njegovoj primjeni u prehrambenoj industriji, medicini i proizvodnji dodataka prehrani. Primjerice, farmaceutski proizvodi na bazi češnjaka bilježe godišnji rast potražnje zbog povećanja svijesti o njegovim zdravstvenim koristima. Uzgaja se i zbog visoke prilagodljivosti različitim klimatskim uvjetima, ali i zbog relativno jednostavne tehnologije uzgoja. Zahvaljujući nutritivnim i ljekovitim svojstvima, potražnja za češnjakom raste na globalnom tržištu.
Životni ciklus češnjaka
Velika većina ekotipova i kultivara češnjaka koji se uzgajaju diljem svijeta ne cvatu i ne donose sjeme. Razmnožavanje češnjaka odvija se vegetativnim putem, stoga nove biljke predstavljaju klonove. Lukovica češnjaka je građena od manjeg ili većeg broja češnjeva (12 – 20), a svaki od njih može dati novu biljku. U površinskom sloju tla se iz zametka stabljike, odnosno na bazalnom dijelu češnja, razvije razmjerno debelo i slabo razgranato adventivno korijenje. Unutar češnja nalazi se klica, koju čine 2 – 3 zametnuta lista. Njihov razvoj započinje izbijanjem kroz otvor smješten na vršnom dijelu češnja. Tijekom vegetacije biljka razvije 10 – 12 listova. Lažna stabljika češnjaka duga je 20 – 30 cm, dok su lisne plojke duge 30 – 40 cm, širine 2 – 4 cm.
Pri završetku rasta listova, u pazušcu lista odvija se zametanje pupova koji, premještanjem asimilata iz listova, formiraju češnjeve. Sadnjom vrlo sitnih češnjeva ponekad se može razviti samo jedan pup, odnosno češanj okruglog oblika. Kod određenih ekotipova dolazi do razvoja cvjetne stabljike koja doseže visinu 70 – 100 cm i na vrhu nosi zračne češnjiće i nekoliko sterilnih cvjetova. Iz zračnih češnjića mogu se razviti nove biljke koje razviju sitnu lukovicu s jednim češnjem ili nekoliko sitnih češnjeva.
Životni ciklus češnjaka podrazumijeva prolazak kroz dvije faze razvoja. Prva faza je vegetativna faza, tijekom koje se odvija razvoj listova i korijena, a druga je generativna faza tijekom koje se formira lukovica. Češnjak je biljka koja reagira na duljinu dana, što određuje vrijeme formiranja lukovica. Tijekom vegetacije, koja je relativno dugotrajna, formiranje češnjeva pospješuju porast temperature i dužine dana. Različiti ekotipovi različito reagiraju na niske temperature i dužinu dana.
Uvjeti potrebni za uzgoj češnjaka
Češnjak preferira duboka, plodna tla neutralne reakcije (pH 6,5 – 7,5). Najbolje uspijeva na lakšim aluvijalnim tlima dobre strukture koja osiguravaju dobru drenažu i prozračnost. Stres koji nastupa za vrijeme dužeg sušnog razdoblja, može se ublažiti navodnjavanjem, što istovremeno povoljno djeluje na prinos. Vlažna tla i tla u kojima se zadržava voda nepovoljno utječu na razvoj lukovica i povećavaju rizik od zaraze biljaka uzročnicima biljnih bolesti. Češnjak je osjetljiv i na tla s povišenim salinitetom. Optimalni uvjeti tijekom zriobe lukovice podrazumijevaju suho i toplo vrijeme.
Ako u to vrijeme padnu veće količine oborina, može doći do pucanja vanjskih ovojnih listova, a lukovice mogu poprimiti sivu boju od saprofitnih vrsta gljiva. Optimalna temperatura za vegetativni rast češnjaka je 12 – 24 °C, dok je za proces vernalizacije (faza niskih temperatura, koja je potrebna za kasniji prelazak biljke iz vegetativne u generativnu fazu) potrebno 6-8 tjedana nižih temperatura (< 4,5 °C). Optimalna područja za proizvodnju češnjaka su ona s umjerenim zimama i suhim ljetima, što smanjuje rizik od razvoja bolesti uzrokovanih fitopatogenim gljivama. Iako se češnjak uzgaja diljem Hrvatske, najpovoljnija područja za uzgoj su Slavonija, Baranja, Istra i Dalmacija.
Plodosmjena i združeni uzgoj
Češnjak je osjetljiv na učestalo uzgajanje na istom mjestu, odnosno nakon kultura iz porodice Alliaceae (luk, poriluk, luk vlasac, ljutika itd.), zbog povećane pojave štetnika i bolesti te iscrpljivanja tla. U plodosmjeni, idealno bi ga bilo saditi nakon kultura koje ne dijele iste bolesti, poput mahunarki, žitarica ili krumpira.
Poželjno je da se češnjak ne sadi na istoj površini minimalno 5 godina, što je najsigurnija i ekološki prihvatljiva mjera protiv lukove nematode ili bijele truleži. Lucerna je loša pretkultura jer može ponovno niknuti u češnjaku pa se ponaša kao korov. Dobre pretkulture su rajčica, paprika, patlidžan, lubenica, krastavac, cvjetača, salata, grah ili grašak.
Češnjak se u ekološkoj proizvodnji može saditi i zajedno s drugim kulturama kako bi se stvorili povoljniji uvjeti za rast obje kulture (ili više njih). Cilj združenog uzgoja je postići simbiozu u kojoj sve biljke imaju koristi. Neke će biljke odbijati određene štetnike ili bolesti, utjecati povoljno na mikrobiološko stanje u tlu, a samim time i na pristupačnost pojedinih hranjiva te privlačiti korisne kukce koji mogu biti i prirodni neprijatelji bolestima i štetnicima na drugoj biljci. Dobri partneri češnjaku su rajčica, krumpir, paprika, patlidžan, špinat, brokula, cvjetača, kelj, mrkva te većina voćnih drvenastih kultura. Češnjak tako odbija lisne uši, kupusnog bijelca i moljca, kupusnu muhu i puževe. Također, odbija crvenog voćnog pauka i uzrokuje konfuziju kod mrkvine muhe. Uvođenjem lukova u plodosmjenu može se smanjiti napad gljivice Sclerotium rolfsii na rajčicu i grah.
Potreba za hranivima i gnojidba
Češnjak zahtijeva optimalnu opskrbu hranjivima za visoke prinose i kvalitetu lukovica. Obično se uzgaja iza kultura, koje su gnojene stajskim gnojem i ostavljaju rahlo i nezakorovljeno tlo. Češnjak nije poželjno saditi odmah nakon gnojidbe stajskim gnojem. U proljeće se može dodati zreli kompost oko biljaka, koji se okopavanjem i rahljenjem tla inkorporira u tlo. Osim različitih vrsta komposta, dodatak biougljena u tlo u količini 1,5 % (w/w) potiče rast češnjaka, posebno korijena. Do početka glavičenja češnjak iskoristi trećinu potrebnih hraniva. U vrijeme početka glavičenja prihrana dušičnim gnojivom odlučujuća je za prinos. Prevelika količina dušika može pospješiti sekundarno grananje i proizvodnju nestandardnih lukovica te smanjenu veličinu glavica, stoga se ona ne preporuča nakon svibnja.
Kultivari
Kultivari češnjaka mogu se podijeliti na jesenske (ozime) i proljetne. Jesenski kultivari se sade u jesen, prezimljuju i u sljedećoj godini razviju vegetativnu masu i lukovicu, daju veće prinose i otporniji su na nepovoljne uvjete. Imaju krupniju lukovicu s manjim brojem krupnijih češnjeva. Vrijeme čuvanja repromaterijala ozimog češnjaka u prirodnim uvjetima je kraće, pa takav sadni materijal ne može čekati sadnju do proljeća. Proljetni kultivari kraće su vegetacije, ali manje otporni na sušu i bolesti. Daju sitnije glavice s većim brojem sitnijih češnjeva u glavici.
Različiti kultivari češnjaka: a)Opuzen, b)Mraclin c) Češki d) Bestovje
Postoje i alternativni kultivari koji su po morfološkim i biološkim svojstvima bliži proljetnima, ali su otporniji na niske temperature, pa se mogu saditi i u jesen što omogućuje dužu vegetaciju i u konačnici krupniju glavicu i veći prinos u odnosu na proljetnu sadnju,. Iako se veliki broj proizvođača vodi prinosom kod odabira sorata, konzistentnost, karakteristike uzgoja i zahtjevi tržišta su također vrlo važni faktori.
IQ – istarska kvaliteta za Istarski češnjak
Oznaka „Istarska kvaliteta“ za Istarski češnjak prvenstveno je namijenjena označavanju češnjaka visoke kakvoće, poznatog podrijetla, proizvedenog od vrste Allium sativum L. ekotipova uzgajanih na području Istarske županije. Češnjak se smije saditi samo kao ozimi, a na tržište se može stavljati u svježem, češnjevima i češnjak namijenjen preradi. Pravilnikom su propisani detalji u proizvodnji poput obrade tla, njege usjeva, gnojidbe, berbe i skladištenja, a posebno potrebnim morfološkim obilježjima češnjaka za dobivanje oznake „Istarska kvaliteta“.
Ovaj način valorizacije poznatog istarskog češnjaka vrlo je dobar primjer koji u praksi niz godina pokazuje pozitivne rezultate u promociji i povećanoj potražnji za Istarskim češnjakom, stoga ne čudi podatak kako se sve više proizvođača uključuje u proizvodnju i plasiranje češnjaka s oznakom „Istarska kvaliteta“.
Sadni materijal
Za sadnju u sljedećoj godini valja ostaviti do jedne t/ha češnjaka, pa to smanjuje tržišni dio za 20 %. Potreban je i adekvatan skladišni prostor, a perzistentnost virusa i drugih infekcija može stvarati probleme te smanjiti prinos i do 50%, stoga je preporuka periodički obnavljati sadni materijal s bezvirusnim kako bi se održala profitabilna proizvodnja. Kako bi se stvorio bezvirusni sadni materijal pokušalo se i razmnožavanje kulturom tkiva (in vitro), no zbog visokih troškova i dugog postupka,, ta metoda nije našla mjesto u proizvodnji.
Mogućnost proizvodnje češnjakovih lučica od zračnih češnjića „cvatućih“ ekotipova češnjaka, intenzivno se istražuje. Zračni češnjići pokazuju manje infekcija bolestima od češnjeva iz lukovice, ali razmnožavanje zračnim češnjićima često rezultira varijacijama u obliku i veličini češnjeva u lukovici. U pokusu gdje je zračna lukovica imala oko 15 češnjića, sjetvom 700 – 800 češnjića/m2 dobiveno je 20 – 35 % biljaka, a od njih 67 – 90 % okruglih lučica te 33 – 10 % sitnih glavica s po ,šest češnjeva. Potrebno je stoga pronaći način povećanja proizvodnje zračnih češnjića, uklanjanja virusa i bolesti, te povećanja postotka češnjaka I. klase.
Vernalizacija, fotoperiod i regulatori rasta potencijalno mogu utjecati na povećanu proizvodnju zračnih češnjića, dok povećana dužina dana i tretman giberelinskom kiselinom može smanjiti dormantnost zračnih češnjića.
Priprema tla
Priprema tla uključuje duboko oranje (25 – 30 cm) potkraj, ljeta ili početkom jeseni. Prije sadnje često se formiraju uzdignute gredice, čime se izbjegava prevelika vlaga u zoni sadnje u slučaju obilnijih zimskih oborina. Osiguranje dobre strukture tla ključno je za pravilan razvoj korijena i lukovica, a pretjerano usitnjeni površinski sloj treba izbjegavati kako se ne bi stvorila pokorica. Za proljetnu sadnju provodi se jesensko ili zimsko oranje i grubo pripremanje uzdignutih gredica, koje će omogućiti raniju sadnju.
Iako se obrada tla i sadnja češnjaka u pravilu odvijaju konvencionalno, dakle uključuju oranje, sve se više proučavaju reducirani sustavi obrade tla kao što je no-till (zero-tillage). Reduciranim sustavima obrade izbjegava se oranje, a obrada se provodi samo površinski teškim tanjuračama ili drugim strojevima. Može se provesti i obrada u trake gdje će se obaviti sadnja ili se pak može izravno saditi posebno konstruiranim sadilicama. Tip reducirane obrade i zahvati koji će se provesti ovise o faktorima poput tipa tla, godišnje količine oborina te pretkulture.
Glavne prednosti reduciranih sustava obrade u usporedbi s oranjem su smanjeni utrošak energije (i do 70%), manje zbijanje tla, usporena razgradnja organske tvari, čime se sprječava naglo osiromašenje tla hranjivima i čuva se povoljna struktura tla. Manja je i mogućnost erozije tla vodom i vjetrom. Takvi sustavi obrade dakako mogu imati i potencijalne nedostatke poput mogućeg većeg napada bolesti, štetnika i korova. Reducirani sustavi obrade ne mogu se primijeniti na svim tipovima tala. Černozemna i druga smeđa tla su najpovoljnija, a teška glinasta i pseudoglejna tla nisu pogodna.
Hahn i sur. (2024.) proveli su istraživanje u kojem su uspoređivali konvencionalnu proizvodnju češnjaka s nekoliko verzija reducirane obrade. Utvrdili su kako je u konvencionalnoj obradi mnogo brža i intenzivnija degradacija organske tvari i brže otpuštanje dušika. U konačnici, reducirana obrada je povećala udio tržišno prihvatljivog češnjaka, a navode i kako takva vrsta obrade i uzgoja dolazi do izražaja u kišnim godinama. Rahman i sur. (2020.) su u svom istraživanju utvrdili povećanje prinosa češnjaka reduciranom obradom te zadržavanje vlažnosti tla tijekom cijele vegetacije. Kabir i sur. (2013.) su unutar 150 dana skladištenja češnjaka utvrdili manji gubitak mase, napad insekata i truljenja češnjaka iz uzgoja s reduciranom obradom.
Sadnja
Sadnja češnjaka se provodi u jesen (rujan – studeni) ili proljeće (veljača – ožujak), ovisno o kultivaru i klimatskim uvjetima. Za sadnju se biraju krupnije lukovice pravilnog oblika, zdrave i neoštećene. Brojni proizvođači koriste vlastiti sadni materijal proizveden u prethodnoj godini. No, korištenjem vlastitog sadnog materijala nailazimo na problem prijenosa i nakupljanja bolesti, virusa i mikoplazmi. Posljedično tome kao rezultat proizlazi smanjenje vigora biljaka, smanjenje prinosa i kvalitete češnjaka. Češnjevi se prije sadnje mogu natopiti u vodi i lagano površinski prosušiti prije sadnje, što pospješuje brže nicanje i rast.
Razmak između redova je 25 – 30 cm, a između biljaka 10 – 15 cm. Jesenski češnjak sadimo duboko 5 – 7 cm, a proljetni 4 – 6 cm. Kvalitetniji za sadnju su zdravi, vanjski češnjevi većih glavica. Ranije posađeni češnjak će imati više vremena za razvoj prije formiranja lukovice, što će rezultirati većim biljkama koje će proizvesti veće lukovice.
Njega nasada
Njega uključuje plijevljenje, okopavanje i navodnjavanje u sušnim razdobljima te pravovremeno suzbijanje bolesti i štetnika. Nakon sadnje, moguće je postavljanje malča kako bi se biljke zaštitile od mraza i niskih temperatura te pojedinih korova. To je posebno važno u hladnijim klimatima, a najčešće se koristi slama ili lišće. Drvna sječka bi se trebala izbjegavati, kao i sijeno koje može sadržavati sjeme različitih korova koje tim načinom unosimo na površinu i stvaramo potencijalni problem. Pokrov debljine do 20 cm ostavlja se sve do proljeća, bez navodnjavanja, a uklanja se tek nakon prolaska mrazova. Ako se ne ukloni, može biti problema kod strojne berbe. Tek nakon uklanjanja poželjno je početi s navodnjavanjem, ali samo u slučajevima kad je tlo suho, u suprotnom može doći do lošije kvalitete češnjaka, pucanja ovojnica i u konačnici lošijeg potencijala skladištenja.
Ovisno o tlu i uvjetima, može se stvoriti pokorica tla čije stvaranje je potrebno spriječiti, jer sprječava probijanje biljaka na površinu. Povećanje organske tvari tla, dodatak vermikulita i pažljivo navodnjavanje u malim dozama vrlo je važno za prevenciju stvaranja pokorice. Prije navodnjavanja poželjno je prorahliti tlo, ukloniti eventualne korove te obaviti proljetnu prihranu. S navodnjavanjem je potrebno prekinuti tri tjedna prije planirane berbe. Za zriobu lukovice, odnosno ulazak u mirovanje, najpovoljnije su temperature iznad 25 °C i suho vrijeme.
Osim mehaničkog uništavanja, korovi se mogu uništavati i plamenom tako da se površina tretira plamenom koji nastaje izgaranjem LPG plina. Preporuča se jedan tretman u vegetaciji, u fenofazi BBCH 13, ali je utvrđeno kako češnjak može podnijeti do tri tretmana u dozi 22 kg/ha plina.
Zaštita češnjaka u ekološkoj proizvodnji
Tijekom vegetacije, usjev češnjaka može biti podložan različitim vrstama štetnika i bolesti, no mnoge od njih mogu se suzbiti primjenom ekoloških metoda. Kao što je već spomenuto, plodored je jedna od ključnih preventivnih mjera u ekološkom uzgoju češnjaka. Gnojidba i prihrana imaju ključnu ulogu u jačanju otpornosti biljaka na bolesti. Pravilna gnojidba osigurava usjevu hranjive tvari potrebne za neometan rast, a primjena organskih gnojiva, poput komposta ili peletiranih organskih gnojiva, dodatno poboljšava strukturu tla i čini ga otpornijim na sušu te potiče rast korisnih populacija mikroorganizama.
Pravilno navodnjavanje također ima ključnu ulogu. Navodnjavanje kapanjem omogućuje biljkama ravnomjernu opskrbu vodom bez prekomjernog vlaženja listova, čime se smanjuje rizik od zaraze fitopatogenim gljivama. Uvođenjem zaštitnih mreža, mehaničkim uklanjanjem zaraženih biljaka i korištenjem prirodnih neprijatelja poput parazitskih osa, smanjuje se pritisak štetnika. U nekim zemljama, poput Italije, koristi se kombinacija biološke zaštite, plodoreda i malča u suzbijanju bolesti i štetnika. U Španjolskoj se fokus stavlja na korištenje biostimulatora i prirodnih neprijatelja štetnika, dok Francuska kombinira biološke metode s, reduciranom obradom tla i očuvanjem prirodnih staništa korisnih kukaca.
Vrijeme sadnje igra veliku ulogu u zaštiti protiv bolesti
U uzgoju češnjaka, mnoge bolesti mogu prouzročiti znatne gubitke prinosa i smanjenje kvalitete proizvoda. Bolesti mogu zahvatiti različite dijelove biljke, uključujući listove, stabljiku, korijenje i lukovice, što uvelike utječe na cjelokupnu uspješnost uzgoja. Važno je istaknuti da pravodobno prepoznavanje simptoma bolesti i primjena učinkovitih mjera zaštite mogu pomoći u očuvanju zdravlja biljaka. Među važnijim mjerama prevencije ključna je uporaba zdravog sadnog materijala, pravovremeno i pravilno sušenje lukovica/češnjeva, kao i izbjegavanje pretjeranog navodnjavanja koje može pogodovati razvoju bolesti.
Također, bitno je pažljivo rukovati lukovicama kako bi se izbjegla mehanička oštećenja koja mogu otvoriti put infekcijama. Skladištenje u suhim uvjetima, primjena bioloških fungicida poput vrsta Trichoderma, suzbijanje lisnih uši, prozračivanje usjeva (sklop sadnje) i korištenje otpornog sortimenta dodatne su mjere koje, pridonose smanjenju rizika od pojave bolesti.
U borbi protiv bolesti i štetnika, vrijeme sadnje igra značajnu ulogu. Jesenska sadnja, na primjer, može pomoći u izbjegavanju šteta od bolesti kao što su hrđa, plamenjača i siva plijesan. Osim toga, štetnici poput lukove muhe, tripsa i lukovog moljca rjeđe napadaju biljke koje su posađene u jesen. Kada je riječ o korovima, jesenska sadnja smanjuje konkurenciju s proljetnim korovnim vrstama poput šćira, lobode i divlje mrkve, dok se zimski korovi poput mišjakinje, crvene mrtve koprive i pastirske torbice mogu suzbiti pravovremenim postavljanjem organskog malča.
Kritično razdoblje zakorovljenosti kod češnjaka je duže od tri mjeseca (> 50 % vegetacije), stoga je važno održavati dobru kontrolu nad rastom korova kako bi se biljke nesmetano razvijale.
S druge strane, proljetna sadnja češnjaka također ima svoje prednosti. Na taj način mogu se izbjeći bolesti kao što su bijela trulež, fuzariozna trulež i plijesan (Penicillium spp.). Ova vrsta sadnje također smanjuje rizik od napada štetnika poput lukove nematode, puževa i žičnjaka. Budući da se biljke sade u vrijeme kad zimski korovi završavaju svoj rast, konkurencija s takvim korovnim vrstama je manja. Proljetna sadnja također koristi vlagu iz zimskog i ranoproljetnog razdoblja, što pomaže biljkama u prilagodbi klimatskim promjenama u proljeće. No ovaj rok sadnje ima i neke nedostatke, poput brzog klijanja proljetnih korova, što zahtijeva međuredno okopavanje kako bi se smanjio pritisak korova u ranoj fazi rasta biljaka u usjevu.
U suštini, jesenska sadnja omogućava brži početak vegetacije, što pomaže u izbjegavanju „proljetnih“ bolesti poput plamenjače i hrđe, kao i štetnika poput lukove muhe i tripsa. Biljke također lakše konkuriraju proljetnim vrstama korova. S druge strane, proljetna sadnja smanjuje pritisak bolesti i štetnika koji se razvijaju u hladnijim uvjetima, kao što su bijela trulež i nematode, te smanjuje rizik od konkurencije sa zimskim korovnim vrstama. Iako svaki pristup sadnje ima svoje prednosti i nedostatke, prilagođavanje rokova sadnje specifičnim uvjetima može pomoći u postizanju maksimalnog prinosa i kvalitete češnjaka. Solarizacija tla, metoda kojom se tlo prekriva prozirnom folijom tijekom ljetnih mjeseci kako bi se akumulirala toplina, može pomoći u uništavanju sjemena korova, bolesti i štetnika. Ova tehnika smanjuje potrebu za kemijskim sredstvima i održava zdravlje tla.
Štetnici češnjaka
Štetnici mogu predstavljati ozbiljan problem u uzgoju češnjaka, a njihova prisutnost često rezultira oštećenjem lukovica i smanjenjem prinosa. Među najopasnijim štetnicimaza ovu kulturu izdvajaju se lukova i češnjakova muha (Delia antiqua, Helomyza lurida), čije su ličinke glavni uzročnici štete. Ličinke napadaju lukovice i češnjeve, ulaze u njih i hrane se unutrašnjim tkivom, što dovodi do truljenja i propadanja biljke. Napadnute biljke zaostaju u rastu, listovi poprimaju žutu boju, a lukovice postaju meke i sklone truljenju. Nakon 10 dana od prvog leta, odrasli odlaži jaja u blizini biljaka, a 3 – 8 dana nakon, toga iz jaja izlaze ličinke koje se odmah ubušuju u mlade stabljike češnjaka.
Češnjakova muha se razlikuje od lukove muhe tako da se u stabljici može pronaći samo jedna kukuljica češnjakove muhe, dok je taj broj veći u slučaju lukove muhe. Napad češnjakove muhe prepoznaje se po sušenju središnjeg lista. Za ekološko sprječavanje napada tih štetnika, preporučuje se plodored, zaštitne mreže, te primjena prirodnih neprijatelja poput Steinernema feltiae. Osim muha, jedan od čestih štetnika u toplim i suhim uvjetima su tripsi (Thysanoptera spp.).
Ovi sitni kukci napadaju listove biljaka, uzrokujući srebrnkaste mrlje. U slučaju jačeg intenziteta napada, biljke se mogu potpuno osušiti, postajući podložnije napadima drugih štetnika i bolesti. Iako tripse nije lako kontrolirati zbog njihove pokretljivosti i brojnosti, kod biološkog suzbijanja tripsa korisni su prirodni neprijatelji poput Amblyseius spp., Amblydromalus limonicus, Steinernema feltiae, Orius spp., Neoseiulus spp. i biološki pripravci za zaštitu bilja. Stručnjaci smatraju kako se unošenjem korisnih organizama teško može kontrolirati štetne organizme, već kako je za njih potrebno osigurati prirodno stanište i povećati bioraznolikost.
Nematoda stabljike luka i češnjaka (Ditylenchus dipsaci), iako oku nevidljiva, također može izazvati velike probleme. Ova nematoda napada korijen i lukovice, a širi se putem sadnog materijala ili tla. Simptomi njezinog napada uključuju deformirane lukovice i korijenje, dok listovi mogu požutjeti i uvenuti. Zaražene biljke često propadaju, a trulež zahvaća lukovice. Jedan od simptoma je i zadebljanje i mekoća prizemnog dijela stabljike. Kako bi se spriječila pojava nematoda, ključno je koristiti zdravi sadni materijal, primjenjivati plodored i provoditi sterilizaciju tla. U ekološkoj proizvodnji najčešće se koristi solarizacija tla, koja je vrlo učinkovita u suzbijanju nematoda.
Puževi također mogu izazvati značajne štete, osobito tijekom vlažnih i hladnih sezona. Oni napadaju listove biljaka, praveći rupe koje smanjuju fotosintetsku sposobnost biljke. U ekološkoj poljoprivredi protiv puževa se koristi pepeo, vapno i parazitske nematode puževa.
Na kraju, jedan od najčešćih štetnika podzemnih organa biljaka u mnogim usjevima, pa tako i u češnjaku, jesu žičnjaci. Ovi štetnici napadaju korijenje i lukovice, bušeći ih i uzrokujući truljenje. Biljke napadnute žičnjacima zaostaju u rastu, a oštećene lukovice brzo propadaju. Kako bi se smanjio rizik od napada, važno je primijeniti plodored i procijeniti brojnost tih štetnika prije ili tijekom sadnje, kako bi se na vrijeme poduzele mjere zaštite, a korištenje korisnih nematoda poput Heterorhabditis bacteriophora, Steinernema carpocapsae i Steinernema feltiae pokazalo se uspješnim u biološkoj borbi protiv žičnjaka.
Bolesti češnjaka
Bijela trulež (Sclerotinia cepivorum) napada lukovicu i korijen u jesenskoj sadnji. Siva plijesan (Botrytis spp.) napada lukovicu i listove u proljetnoj sadnji, osobito pri visokoj vlazi. Hrđa (Puccinia allii) ozbiljnije štete nanosi u proljetnoj sadnji, a prezimljuje u biljnim ostacima.
Bakterijska trulež (Pseudomonas spp.) napada lukovicu u oba roka sadnje, razvijajući se u toplim i vlažnim uvjetima. Bijela noga (Rhizoctonia solani) napada korijen i donji dio stabljike u proljetnoj sadnji, pri visokoj vlazi tla. Plamenjača (Peronospora destructor) napada listove u proljetnoj sadnji u uvjetima visoke vlage i umjerene temperature. Fuzarijska trulež (Fusarium spp.) napada korijen i lukovicu u jesenskoj sadnji. Virusi mozaika napadaju listove, a šire se sadnim materijalom i vektorima poput lisnih uši. Plijesan (Penicillium spp.) napada lukovice u skladištu, posebno u jesenskoj sadnji. Preporuka je korištenje biljnih ulja, kalijev sapun, Trichoderma spp., Bacillus spp., bakarni i sumporni fungicidi, te biljni ekstrakt koprive.
VAŽNO!
- Bakarni preparati trebaju se pažljivo dozirati kako bi se spriječile negativne posljedice na tlo.
- Sumporni fungicidi djeluju preventivno i kurativno, ali ih treba izbjegavati u vrućim uvjetima zbog potencijalnog nastanka ožegotina.
- Trichoderma spp. zahtijeva odgovarajuće uvjete u tlu za razvoj.
- Parazitske nematode su učinkovite u vlažnim tlima, a Bacillus thuringiensis je učinkovit samo kada se štetnici aktivno hrane na tretiranim biljkama.
- Malčiranje i solarizacija tla su učinkoviti načini za suzbijanje korova, dok mehaničko uklanjanje korova treba provoditi pažljivo kako bi se izbjegla oštećenja lukovica i korijena.
Primjena biostimulatora
Danas se hortikulturna proizvodnja suočava s rastućim izazovima ispunjavanja visokih zahtjeva za produktivnošću uz istodobno zadovoljenje globalnih zahtjeva za ekološki prihvatljivim praksama upravljanja poljoprivrednom proizvodnjom. U ekološkoj poljoprivredi uporaba kemijskih gnojiva i pesticida je ograničena, zbog čega postoji potreba za različitim dodacima biljkama koji su prikladni za takvu proizvodnju. S obzirom na degradirana poljoprivredna područja i neizvjesnosti povezane s promjenom klime, uporaba biostimulatora može biti korisna opcija.
Biljni biostimulator je bilo koja tvar ili mikroorganizam u obliku u kojem je isporučena biljci, primijenjena na biljke, sjeme ili okruženje korijena s namjerom stimuliranja prirodnih procesa biljaka koje su cilj proizvodnje, po pitanju učinkovitosti iskorištavanja hranjivih tvari i/ili toleranciji na abiotski stres, bez obzira na sadržaj hranjivih tvari, ili bilo koju kombinaciju takvih tvari i/ili mikroorganizama namijenjenih za ovu svrhu. Ovisno o njihovom sastavu i očekivanim rezultatima, biostimulatori se mogu primjenjivati na tlo ili folijarno putem listova. Tijekom posljednja dva desetljeća posebna pozornost posvećena je spojevima biljnog podrijetla i nekim drugim prirodnim bioaktivnim tvarima, poput huminskih i fulvinskih kiselina. Njihovi fiziološki učinci javljaju se nakon ulaska u biljna tkiva i stanice, gdje sudjeluju u metabolizmu biljaka, signalizaciji i hormonalnoj regulaciji rasta i razvoja.
Osim potpore u uvjetima stresa, poticanja rasta, poboljšanja usvajanja hranjivih tvari i povećanja produktivnosti usjeva, biostimulatori također pomažu u prekidanju dormantnosti, povećavaju veličinu lukovica, potiču razvoj korijenskog sustava, povećavaju aktivnosti fotosintetskih i drugih vegetativnih tkiva, jačaju vitalnost biljaka i ujednačenost te stimuliraju sazrijevanje. Tretmani s huminskim kiselinama povećali su prinos lukovica češnjaka, promjer lukovica i češnjeva, a smanjenjem gubitka težine lukovica poboljšali su i kvalitetu nakon berbe.
Pokus primjene biostimulatora
Na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču proveden je pokus primjene biostimulatora na komponente prinosa zaštićenih i lokalnih kultivara češnjaka. Biostimulatori su primijenjeni potapanjem češnjeva prilikom sadnje i folijarnom primjenom tri puta tijekom proljeća. Rezultati (tablica 1.) su pokazali da primjena biostimulatora nije znatno utjecala na masu, visinu i promjer lukovica te postotak većih lukovica. No, zabilježene su znatne razlike između kultivara u svim komponentama prinosa, pri čemu je zaštićeni kultivar Brgudski imao veću masu, visinu i promjer lukovica i veći postotak velikih lukovica.
Kultivar je bio i direktno povezan s pojavom zaraženih biljaka u pokusu (tablica 2.). Ovaj pokus sugerira da u proizvodnji češnjaka izbor kultivara ima veći utjecaj na komponente prinosa nego primjena biostimulatora. U ovom pokusu korištena su samo četiri biostimulatora s tržišta, što svakako ne isključuje pozitivno djelovanje drugih proizvoda na drugim kultivarima češnjaka ili pak u drugim uvjetima uzgoja.
Tablica 1. Rezultati pokusa primjene biostimulatora
Tablica 2. Pojavnost zaraženih biljaka ovisno o sorti nakon primjene biostimulatora
Berba, dorada i skladištenje
Berba češnjaka se obavlja u punoj zrelosti kada lišće požuti i osuši se te se počinje uvijati prema tlu. Berbu treba obaviti kada trećina do polovine biljaka pokazuje navedene simptome. Nakon berbe potrebno je ostaviti češnjak na zaštićenom od sunca, suhom i prozračnom mjestu nekoliko dana prije dorade i skladištenja. Prinos češnjaka ovisi o ekotipu, roku sadnje, sadnom materijalu i načinu sadnje. U Hrvatskoj se kreće od 3 do 5 t/ha.
Češnjak se suši na suhom i prozračnom mjestu, nakon čega se čisti i skladišti.
Može se tretirati gama zračenjem da se spriječi klijanje u skladištu. Idealni uvjeti za skladištenje su temperatura 1 – 2 °C i vlažnost zraka 60 – 70%. Vrlo je važno i da je češnjak na tamnom mjestu za zadržavanje svježine. Češnjak skladišten na temperaturi iznad 20 °C i posađen u kasno proljeće neće stvoriti lukovicu nego produžiti vegetativni rast do u kasnu jesen.
Pišu: dr. sc. Dominik Anđelini, Laura Košćak, mag. ing. agr., dr. sc. Dean Ban i dr. sc. Smiljana Goreta Ban
Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču
Foto: Dr. sc. Smiljana Goreta Ban, Laura Košćak, mag. ing. agr
 je biljka iz porodice lukova (Alliaceae) s tisućljetnom povijesti uzgoja i korištenja u prehrani.){kind=link}