Neke vrste povrća i cvijeća možemo uzgojiti izravnom sjetvom na gredice, a za neke je bolje da imamo presadnice. Iako u proljeće možemo kupiti mnoštvo raznovrsnih presadnica, jednostavno ih možemo uzgojiti i sami.
Možda imamo sjeme nekih vrsta koje nigdje ne možemo kupiti ili sjeme omiljenih biljaka koje smo sami spremili, a među kojima su možda i neki dragocjeni križanci koje želimo nastaviti uzgajati. Prednost samostalnoga uzgoja je i ta što prema potrebi možemo planirati višekratnu sjetvu neke određene vrste. Usto, veliko zadovoljstvo je promatrati kako se od sjemenke razvija mlada biljka koja će nastaviti rasti u posudi ili vrtu i veseliti nas tijekom čitave vrtlarske sezone.
Gdje možemo uzgojiti presadnice?
Presadnice
nekih vrste povrća i cvijeća možemo uzgojiti na gredicama te u hladnim i toplim
klijalištima. Dodatnu vlažnost i toplinu postižemo paučinastom folijom, staklom
ili niskim tunelom. Kad biljke očvrsnu presađujemo ih u posudice kako bi se
dalje razvijale ili ih odmah sadimo na stalno mjesto. Ipak, na otvorenome često
možemo imati problema s bolestima i štetnicima, a vremenske prilike mogu biti
nepredvidive (promjenjive temperature, jake oborine, suša i vjetar) pa nicanje može
biti loše ili nikakvo. Stoga, za svaki slučaj barem dio sjemena možemo posijati
u posude. Usto, neke vrste biljaka trebaju više topline i raniji uzgoj u
zaštićenome prostoru (neke vrste cvijeća, rajčica, paprika, patlidžan…). Njih
moramo posijati ranije u grijani zaštićeni prostor tako da na vrijeme razviju
te stvore cvjetove i plodove. 
Potkraj zime i početkom proljeća nastaju povoljni uvjeti za nicanje i razvoj biljaka – dani su duži, pa ima više svjetla, ali za sjetvu na otvorenome još uvijek su temperature suviše niske. Kako bismo na vrijeme imali određene vrste povrća i cvijeća, trebamo ih posijati u zaštićeni, grijani prostor. Malene biljke trebaju dosta svjetla. Osim grijanoga plastenika, staklenika ili zimskoga vrta bit će dobra i prozorska daska. U nedostatku svjetla stavljamo neonsku rasvjetu ili specijalne žarulje za uzgoj biljaka.
Temperature i rokovi sjetve
Temperature ovise o zahtjevima pojedinih vrsta biljaka. Većina vrsta treba temperature od 15 do 18oC, a neke i 20oC. Noćne temperature ne bi smjele biti niže od 15oC jer se rast biljaka usporava pa i prestaje. Ako prostoriju ne možemo dovoljno zagrijati, korisni su specijalni grijači koje stavljamo ispod plitica i sjetvenih posuda jer se tako se grije samo zemlja, što je i najvažnije za nicanje biljaka. Što je temperatura prostorije povoljnija sjeme će brže nicati. Nicanje možemo ponešto i ubrzati. Krupnije sjemenke tvrđe opne poput onih u krastavca, bundeva i tikvica te rajčice i paprike možemo dan prije sjetve namočiti u mlaku vodu. Tako će brže nabubriti i niknuti. Rokovi sjetve mogu biti različiti kod raznih vrsta biljaka, ali i njihovih kultivara (primjerice kod kupusnjača), pa prije sjetve trebamo pročitati upute proizvođača i pridržavati se preporučenih rokova.
Kupusnjače (kupus, kelj, cvjetača, brokula, korabica, kelj pupčar, raštika…) možemo posijati pri 15 do 18oC. Rokovi sjetve među kultivarima jako se razlikuju (od siječnja do kolovoza). Pomoćnice (rajčica, paprika i patlidžan) za nicanje trebaju mnogo topline – temperaturu od oko 21oC. Sijemo ih od veljače do travnja. Tikvenjače (buča, bundeva, tikvica, krastavac, lubenica, dinja) sijemo u travnju i svibnju. Poput pomoćnica, jako vole toplinu (oko 21oC). I razne vrste povrća kao što su blitva, cikla, salata, radič i mrkva također možemo prethodno uzgojiti u zaštićenome prostoru. To je jako praktično imamo li problema sa štetnicima, ako su vremenske prilike nepovoljne ili želimo li ranije uzgojiti povrće. Za nicanje su dovoljne temperature od 15 do 18oC. Rokovi sjetve ovise o vrsti i kultivaru (obično od veljače do rujna).
Kako uzgojiti trajnice?
Trajnice možemo jednostavno razmnožavati dijeljenjem busena, a neke i reznicama (jastučaste trajnice). Da bi se bolje razvile, sadimo ih u teglice. Mnoge vrste možemo razmnožiti i iz sjemena. Visoke trajnice: vučike (Lupinus sp.), pupavice (Rudbeckia sp.), gailardije (Gaillardia sp.), karanfili (Dianthus sp.), pakujci (Aquilegia sp.), pampas trava (Cortaderia selloana), plamenac (Phlox paniculata)… Niske, jastučaste trajnice: gušarke (Arabis sp.), jastučac (Aubrieta deltoidea), sniježak (Iberis sempervirens),tarica (Alyssum saxatile)…
Dvogodišnje i jednogodišnje cvijeće
Ove biljke uglavnom sijemo od kraja proljeća do početka ljeta. Biljke se razvijaju u istoj, a cvatu iduće godine. Većina vrsta za nicanje treba 15 do 18oC. Iako ih možemo sijati izravno u vrt, zbog ljetnih vrućina bolje ih je posijati u posude te prije jesenske sadnje u vrt uzgojiti u zasebnim posudama. Najčešće vrste: maćuhica (Viola sp.), tratinčica (Bellis perennis), potočnica (Myosotis sylvestris), jaglac (Primula acaulis), šeboj (Cheiranthus cheiri), turski karanfil (Dianthus barbatus), vrtni sljez (Althaea rosea), dvogodišnji zvončić (Campanula medium)… Izravnom sjetvom, nakon što nestane opasnost od mraza na gredicama možemo uzgojiti ciniju, dragoljub, kadificu, lijepu katu, neven… Zbog loše kvalitete tla, vremenskih nepogoda i štetočina poput puževa može biti problema. Tada ih je bolje posijati u posude ili multiploče i tek kada očvrsnu i porastu posaditi na stalno mjesto. Želimo li uzgojiti biljke koje će cvjetati od proljeća do prvih mrazeva, već od siječnja pri 20oC sijemo begoniju (Begonia semperflorens), mirisnu kunicu (Ageratum houstonianum), petuniju (Petunia grandiflora), vatrenu kadulju (Salvia splendens) i vinku (Catharanthus roseus). Od veljače do travnja pri temperaturi 15 do 20oC sijemo gazaniju (Gazania rigens), lobeliju (Lobelia erinus), prkos (Portulaca grandiflora), rušeljku (Lobularia maritima), tratorak (Celoisa argentea), ukrasnu koprivu(Coleus hybrida), vodeniku (Impatiens walleriana),zijevalicu (Antirrhinum majus)…
Reznice balkonskoga bilja
Od
matičnih biljaka koje su prezimjele možemo uzeti reznice, ukorijeniti ih i tako
dobiti nove presadnice. Osim potkraj zime i početkom proljeća, to možemo raditi
čitave godine. Postupak možemo ubrzati hormonskim prahom za ukorjenjivanje. Vrste:
pelargonije (Pelargonium sp.), bakopa (Bacopa hybrida), bidens (Bidens ferulifolia), fuksije (Fuchsia
sp.), sanvitalija (Sanvitalia
procumbens), verbena
(Verbena hybrida), viseće smilje (Helichrysum
petiolare), viseći
prkos (Portulaca
umbraticola)… Za sjetvu možemo
koristiti razne vrste posuda. Dobre su i žardinjere za balkonsko cvijeće jer
obično stanu na prozorsku dasku. Za manje količine sjemena možemo kupiti mali
množionik koji stvara idealne uvjete za sjetvu. 
Za sjetvu i pikiranje presadnica dobri su tresetni lončići jer ih za vrijeme sadnje zajedno s presadnicom stavljamo u tlo. Jednako dobro mogu nam poslužiti i role toaletnoga papira. Umjesto plastičnih posuda i teglica dobra je i razna plastična ambalaža poput kutija od sladoleda i čašica od jogurta te tetrapak ambalaža. Zatvorenim posudicama na dnu trebamo načiniti rupice za otjecanje suviška vode jer mlado je korijenje iznimno osjetljivo.
Neke biljke kao što su tikvenjače teško podnose presađivanje, pa ih je najbolje odmah sijati u multiploče većih otvora ili zasebne posudice. Tako ih nećemo uznemiravati već će u tim posudama rasti sve do presađivanja na stalno mjesto.
Sjetveni supstrat i sjetva
Za uspješan uzgoj zdravih presadnica trebamo imati kvalitetnu zemlju (supstrat) za sjetvu. Najsigurnije je da je kupimo jer mora biti sterilna – bez uzročnika biljnih bolesti, štetočina te ostataka korijenja i sjemena korova. Struktura supstrata mora biti sitna, lagana i prozračna, a time i propusna jer se nježni korjenčići tek izniknulih i mladih biljaka moraju nesmetano probijati i razvijati. Zemlja za sjetvu ne sadrži mnogo hraniva koja bi mogla oštetiti mlado korijenje. Tek izniknule biljke ionako imaju zalihe hraniva u sjemenki. Hranjivije supstrate koristimo za presađivanje.
Odabranu posudu ispunimo zemljom, no ne posve do vrha. Dobro je da
ostavimo približno dva centimetra ispod ruba posude, pa ćemo nakon sjetve moći
staviti foliju, a mlade biljčice će imati prostora za razvoj. Folija će
zadržavati toplinu i vlagu što je idealno za klijanje
sjemena. Sjeme sijemo omaške – bolje rjeđe nego pregusto. Prekrijemo tankim
slojem zemlje i zalijemo. Foliju skidamo jednom dnevno kako bi se zemlja
prozračila. To će spriječiti stvaranje truleži koja može uništiti mlade biljke.
Kasnije kada biljke porastu, folija više nije potrebna. Kako je zrak uglavnom suh, malene biljčice trebamo
prskati (orošavati) ručnom prskalicom. U posudama možemo ukorjenjivati
raznovrsne reznice ukrasnoga bilja. 
Sjetva u multiploče
Sjetva u
multiploče ili manje posude (promjera 9 ili 10 centimetara) prikladna je za
sjetvu biljaka koje teže podnose presađivanje i koje imaju razmjerno krupne sjemenke
(tikvenjače). U svaku kućicu stavljamo po jednu do tri sjemenke (može se dogoditi
da neka sjemenka ne nikne). Do nicanja najbolje je da su multiploče prekrivene
folijom. Potom biljke sadimo u veće teglice kako bi se nastavile razvijati u
hranjivijem supstratu. Ako smo sijali u ploče većih otvora, biljke ostavimo da
rastu u njima (ne trebamo ih presađivati), ali ih ne smijemo zaboraviti
prihranjivati. Multiploče su prikladne i za ukorjenjivanje reznica raznih vrsta
biljaka. 
Pikiranje i presađivanje u veće posude
Za razliku od zemlje za sjetvu,
supstrat za presađivanje i pikiranje treba biti bogatiji hranjivim tvarima jer
ih biljke trebaju za intenzivan rast, a prije sadnje ga navlažimo. Pikiranje ne odgovara svim vrstama presadnica jer se kod
vađenja oštećuje korijen. To neke biljke poput kupusnjača i tikvenjača teško
podnose. S druge strane, pomoćnicama to odgovara jer im se razvija razgranatiji
i čvršći korijen. Biljke je najbolje pikirati kad biljke stvore nekoliko prvih
pravih listova (kod rajčice je dovoljan jedan par). Pikiramo u manje posude ili
multiploče većih otvora. Osjetljivije
biljke uz minimalno uznemiravanje korijenja presađujemo u teglice ili
multiploče većih otvora. Lijepo razvijene biljke odmah možemo posaditi na
stalno mjesto. 
Presađene biljke se ne smiju isušivati, ali niti pretjerano zalijevati. Presadnice je korisno svakodnevno prskati finom maglicom iz ručnoga raspršivača. Ako je zrak suh, biljke možemo prekriti folijom koja će pomoći u zadržavanju vlage. Pokrivene biljke svakodnevno trebamo prozračiti. Kad se biljke utvrde, skidamo pokrov. Važna je i higijena, jer su presađene biljke podložne bolestima, osobito ako im je suviše mokro.
Presađivanje na otvoreno
Kad
su se naše biljke lijepo razvile, a nastupili su povoljni uvjeti vremena za
sadnju (nestala je opasnost od mraza), možemo ih
smjestiti na stalno mjesto. Tu se uglavnom radi o gredicama u vrtu, plasteniku ili posudama. Prije toga ih postupno
iznosimo van, ali ne odmah na izravno sunce. 
U početku ih preko noći unosimo u kuću ili ih prekrivamo paučinastom folijom. Presadnice će postati tamnije zelene i vidljivo će očvrsnuti. Kad nastupe povoljne vremenske prilike presađujemo ih na stalno mjesto – u vrt ili u posude. Odmah nakon sadnje biljke trebamo češće zalijevati da se ne isuše. Obvezno moramo pripaziti na štetočine – osobito puževe te provesti prikladnu zaštitu kako mlade biljke ne bi nastradale.
