Održiva poljoprivredna proizvodnja koju podržava Europska unija svojom Zajedničkom poljoprivrednom politikom, nastoji, barem u načelu, koristiti prirodu kao model za dizajniranje sustava poljoprivredne proizvodnje.

Budući da priroda dosljedno integrira biljke i životinje u raznoliki krajolik, glavni princip održive poljoprivrede je stvaranje i održavanje raznolikosti. Obavljanjem bilo koje vrste poljoprivredne proizvodnje utječe se na prirodu i potrebno je poznavati način kako ona funkcionira. Razumijevanjem ovih načela možemo ih iskoristiti za smanjenje troškova i povećanje profitabilnosti uz istovremeno održavanje stanja tla. Ljudsko djelovanje u prirodi dovodi do promjena i u tipu prisutnih vrsta i u njihovom broju na nekom području. Na područjima s povećanim utjecajem uzrokovanim ljudskim djelovanjem u prirodi mogućnost pojave korova, biljnih bolesti ili štetnika je veća.

U slučaju da zajednice postaju složenije i raznolikije, to su manje oscilacije u broju određenih vrsta i zajednice su stabilnije. Jedan od načina postizanja veće raznolikosti je uzgoj međuusjeva. Ovakav način proizvodnje uključuje uzgoj više od jednog usjeva na istoj poljoprivrednoj površini u isto vrijeme. Sustavi istovremenog uzgoja različitih vrsta zahtijevaju pažljivo planiranje i određivanje provedbe potrebnih operacija i mogućih posebnih intervencija kako bi se održala ravnoteža između vrsta koje se međusobno uzgajaju.

Pravilno planiranje i izbor vrsta za sjetvu ili više usjeva omogućuje efikasnije korištenje sunčeve energije, vode i hraniva iz tla. Osim navedenog prilikom uzgoja različitih biljnih vrsta smanjuje se pojava štetočinja, posebno insekata.

Ako su biljne vrste u mješavini pametno izabrane, zbunjujuće djeluju na štetnike, a osim toga takva smjesa privlači predatore.

Na što moramo obratiti pozornost?

Postoji nekoliko osnovnih načela prilikom uzgoja međuusjeva na koje treba obratiti pozornost. Potrebno je napraviti pravilan prostorni raspored kako bi se maksimizirala međusobna suradnja između izabranih posijanih usjeva i smanjila njihova međusobna konkurencija. Prilikom sjetve potrebno je postići optimalnu gustoću (sjetvena norma) međuusjeva. Sve kako bi se izbjegla prenatrpanost, odnosno potrebno je postići optimalan broj biljaka po jedinici površine.

Kod izbora biljnih vrsta treba dati prednost usjevima različitih rokova dozrijevanja u cilju smanjenja konkurencija za potrebne resurse (voda, hraniva, svjetlost) tijekom razdoblja najveće potrebe za istima.

Odabrani usjevi trebaju biti kompatibilni s glavnim usjevom u pogledu potreba za vodom, hranivim tvarima i tlom. Međuusjev ne bi trebao biti alternativni domaćin za štetnike i bolesti glavnog usjeva. Odabirom bilo kojeg od sustava uzgoja međuusjeva zahtijevaju dodatno znanje u provođenju potrebnih agrotehničkih mjera. Jako često ovakav tip uzgoja usjeva zahtijeva pažljivo određivanje vremena provođenja različitih operacija. Može zahtijevati posebne intervencije kako bi se održalo ravnotežno natjecanje između vrsta koje se međusobno uzgajaju. Postoje različite mogući načini sjetve međuusjeva.

Međuredni međuusjev je onaj pri kojem se barem jedna kultura sije ili sadi u redove. Uzgoj dvaju ili više usjeva zajedno u trakama dovoljno širokim da dopuste odvojenu proizvodnju usjeva korištenjem mehaničkih oruđa, ali dovoljno blizu da usjevi međusobno djeluju, poznat je kao uzgoj usjeva u trakama. Mješoviti međuusjev definira se kao uzgoj dva ili više usjeva bez posebnog rasporeda redova. Relejni usjev predstavlja sjetvu ili sadnju drugog usjeva u neki usjev koji se nalazi u vegetacijskoj fazi reprodukcije. Uzgoj dva ili više usjeva jedan za drugim u nizu na istoj parceli poznat je kao uzastopni uzgoj. Ako su uzgojene vrste različite visine, tada se radi o podusjevu ili nadusjevu.

Usporedni uzgoj predstavlja uzgoj dva usjeva različitih mogućnosti rasta koji jedan drugom ne predstavljaju konkurenciju. Tako oba postižu svoj puni potencijal prinosa. Kad se uzgajaju dva usjeva održavajući njihov standardni broj biljaka po površini kako bi se ostvario prinos svakog usjeva jednak onome kojeg ostvaruje u samostalnom uzgoju, to je popratni uzgoj. Potrebno je znati da isto kao i kod samostalnog uzgoja pojedine biljne vrste, tako i prilikom uzgoja međuusjeva, moguće je da vremenski uvjeti tijekom sezone uzgoja nisu pogodni za neku od vrsta koju sijemo, pa će se te godine ostvariti i manji benefiti ovakvim načinom uzgoja. Prlikom uzgoja međuusjeva mogu se pojaviti određeni problemi kod planiranja pravilnog plodoreda i potrebno je voditi računa koje biljne vrste su zastupljene te izbjegavati uzgoj biljne vrste iz iste porodice prema pravilima provođenja pravilnog plodoreda.

Prethodni članakIntervencija za osiguranje poljoprivredne proizvodnje i natječaj za ulaganja u očuvanje okoliša
Sljedeći članakKoje bolesti žitarica prijete?
Suzana Pajić, dipl.ing.agr.
Diplomirani inženjer agronomije (ratarstva), viša stručna savjetnica u Savjetodavnoj službi Podružnica Međimurske županije iz područja ratarstva. Rođena 07.08.1967. godine u Prelogu. Diplomirala na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1990. godine. Radila u „Sjemenarstvu“ tvrtke Podravka, poljoprivrednim ljekarnama Veterinarske stanice Čakovec, a 01.12.2004. počinje s radom u Savjetodavnoj službi (HZPSS). Kao vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje ratar gdje predaje predmete iz ratarske proizvodnje. Član je više Udruga vezanih uz poljoprivrednu proizvodnju. Certificirani sudac na koji aktivno sudi na natjecanjima orača. Sudjelovala u organizaciji 59. Svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Kao koautor ili autor stručnih radova sudjelovala godinama na Kongresu oplemenjivanje bilja, sjemenarstvo i rasadničarstvo u organizaciji Hrvatskog agronomskog društva.