Zemljišni štetnici i voluharice u povrtnjacima

Posljednjih sezona sve je više upita o mjerama kontrole zemljišnih štetnika životinjskog podrijetla u povrtnjacima, među kojima prema dostavljenim i opisanim štetama bilježimo prekomjerne populacije odraslih oblika i ličinki kukaca te poljskih glodavca (voluharice).

Zbog ekotoksikoloških razloga u vremenu od 2007.-2020. dostupne djelatne tvari za suzbijanje poljoprivrednih štetnika (zoocidi) u našoj su zemlji smanjene 32,9 %. Stoga zadnjih godina ekološki prihvatljive metode i postupci postaju dominantne mjere kontrole zemljišnih štetnika i voluharica u povrtnjacima. Takve mjere daju rezultata samo ako se koriste preventivno, prije uočenih šteta, pa već prije sjetve i sadnje povrtnjaka valja razmišljati o njihovoj kontroli.

Kontrola zemljišnih štetnika

Zemljišni štetnici se ubrajaju među najvažnije štetnike mnogih vrsta povrća, metode njihova suzbijanja su zajedničke, a najveće štete bilježimo od grčica hrušta, žičnjaka, sovica pozemljuša, dok se rjeđe pojavljuje još rovac i ličinke komara. Grčice su ličinke majskog hrušta (Melolontha melolontha), a najčešće su u našim brdskim područjima i drugim vlažnim staništima. Odrasli hruštevi se hrane lišćem voćaka, vinove loze te šumskih i ukrasnih lišćara (u letnim godinama odrasli hruštevi mogu uzrokovati golobrst), dok njihove ličinke (grčice) žive u tlu i oštećuju korijenje različitih biljaka. Ženke hrušta odlažu jaja u rahla i obrađivana tla (ali na sasvim gola ili obrađena zemljišta ženke nerado odlažu jaja). Tijelo ličinke hrušta je bijele boje, svinuto i sa smeđom glavom. Narastu do 50 mm, te imaju tri para vrlo razvijenih nogu. Obično štete rade tijekom druge i treće godine njihova razvoja u zemljištu. Klisnjaci ili žičnjaci (Elateridae) ubrajamo među važnijim štetne organizme u “okopavinama” i brojnim povrtnim kulturama. Odrasli klisnjak je kornjaš tamnije boje, duguljasta tijela, velik 7-11 mm. Kad padne na leđa može skočiti (klisnuti) natrag na noge. Važnije vrste ubrajamo u rod Agriotes. Njihove ličinke se nazivaju žičnjacima (“drotarima”), zbog uskog i tvrdog tijela, dugačkog do 27 mm, narančasto-žute ili bakrene boje. Najbrojniji su u zapadnim dijelovima naše zemlje uz riječne doline. Odrasli klisnjaci se zadržavaju na biljnim cvjetovima i ne prave štetu. Privlače ih gusto obrasle površine (livade i pašnjaci, lucerišta i djetelišta, neobrađena, a zakorovljena zemljišta, ali i strne žitarice). Na takvim površinama odlažu jaja u tlo te 15-30 dana nakon toga izlaze ličinke koje cijeli život provode u tlu (razvoj ličinki traje 2-4 godine). Na napadnutim površinama ti štetnici izgrizaju sjeme ili klice u tlu, stoga biljke ne niču, a sklop je prorijeđen. Sovice pozemljuše su proširene u svim našim područjima i često oštećuju salatu. Njihovi su leptiri noćni letači, a gusjenice zovemo pozemljuše ili podgrizajuće sovice jer se preko dana zadržavaju plitko u tlu, a u sumrak započinju nagrizati biljke sasvim uz površinu ili nešto iznad. Gusjenice su sive boje, glatka tijela, a prilikom dodira se smotaju u kolut. Narastu do 45 mm. S obzirom da se hrane i korovima, štetnost je mnogo veća u nezakorovljenim usjevima. Važno je na vrijeme uočiti pojavu gusjenica sovica pozemljuša do njihove veličine 1 cm, jer je suzbijanje kasnijih stadija manje uspješno.

Usjevna sovica (Agrotis segetum) prezimi u zemljištu kao odrasla gusjenica, razvija godišnje dvije generacije čije gusjenice oštećuju usjeve u lipnju i rujnu. Sovica ipsilon (Agrotis ypsilon) najčešće ima tri generacije, prezimi kao odrasla gusjenica ili kukuljica u tlu, ali veliki broj leptira migrira u naše krajeve s juga. Stoga je pojava njihovih gusjenica isprepletana od svibnja do jeseni. Proljetna sovica (Euxoa temera) ima samo jednu generaciju godišnje, ali prezimljuje u tlu kao mala gusjenica u ljuski jaja. Stoga se od svih sovica pozemljuša u proljeće prva počinje hraniti, pa su štete najveće tijekom travnja. Među ostalim zemljišnim štetnicima valja još istaknuti rovca (Gryllotapa) i ličinke komara (Tipula sp.).

Kako se pregledava tlo na zemljišne štetnike i procjenjuje njihova kritična brojnost?

Najbolje je tlo prije sadnje (sjetve) lisnatog povrća pregledati na zemljišne štetnike: kopaju se jame 25 x 25 cm na težim tlima, odnosno 50 x 50 na laganijem zemljištu. Dubina jama je 20-25 cm, odnosno jedna duljina lopate. Sva zemlja se izbacuje na rasprostrtu foliju, rukama drobi i pregledava. Sve pronađene štetnike (ličinke, kukce) (vidi fotografije 1, 2 i 3) potrebno je skupiti i dati na pregled stručnoj osobi. Broj nađenih štetnika se množi sa 16 za jame 25 x 25 cm, odnosno ako su jame 50 x 50 cm tada se broj nađenih štetnika množi s 4. Dobiveni rezultat se dijeli sa brojem iskopanih jama, te na taj način možemo procijeniti kritičnu brojnost zemljišnih štetnika na m². Već nekoliko ličinki/m² (1-3) može u sušnim godinama izazvati ekonomske štete. Procjena potrebe njihova suzbijanja može se donijeti prema pojavi i štetama iz prethodne sezone.

U integriranoj proizvodnji povrća preventivna primjena zemljišnih insekticida za tretiranje tla je dopuštena isključivo u trake, uz ograničenja u plodoredu. Stoga je suzbijanje zemljišnih štetnika još od 2013. sezone u RH vrlo ograničeno, a može se izvoditi samo posebnom opremom uz sadilice – deponatore za primjenu granuliranih insekticida u trake.

Force 1.5 G jedini je granulirani insekticid (djelatna tvar teflutrin) za tretiranje tla dopušten u našoj zemlji s ograničenjima pri uzgoju povrća protiv zemljišnih štetnika (za “profesionalnu primjenu”). Primjenjuje se isključivo u redove za vrijeme sadnje (sjetve) pomoću depozitora za granulirane insekticide, u dozi 7-10 kg/ha. Ima registraciju za suzbijanje zemljišnih štetnika na kukuruzu, krumpiru, šećernoj repi, suncokretu, paprici, rajčici, brokuli, kelju pupčaru, kupusu, kelju, cvjetači, kineskom kupusu, korabi, mrkvi, peršinu, pastrnjaku, cikli, špinatu, lobodi, salati, grahu, grašku, lubenici, dinji, krastavcu, tikvicama, crvenom luku, češnjaku. Dozvoljeno je jedno tretiranje u sezoni vegetacije. Karenca je ograničena vremenom primjene (OVP).

Suzbijanje u ekološkoj proizvodnji

Očito je da jedino navedeno registrirano kemijsko sredstvo za “profesionalnu primjenu” nije moguće koristiti na manjim površinama u povrtnom plodoredu. Stoga u ekološkoj proizvodnji povrća (ali također za vlastite potrebe gospodarstva) preporučujemo biološke mjere zaštite protiv zemljišnih štetnika primjenom nekih mikrobioloških i botaničkih (biljnih) pripravaka.

Mogućnosti ekološki prihvatljivih mjera zaštite povrća od pojedinih zemljišnih štetnika primjenom nekih mikrobioloških pripravka i biljnih ekstrakta*:

*prije primjene pripravka navedenih u tablici pročitati uputa i ograničenja (npr. kod prskanja mikrobiološkim proizvodom u prskalici ne smije biti ostataka od kemijskih fungicida). **Navedene pripravke na našem tržištu zastupaju “Agrimatco”, “BIOinput”, “Bayer”, “Pro-Eco” i “Stockton”.

Na osnovi hiperparazitske gljive Arthrobotrys oligospora (“Artis“) moguće je tretirati zemljište prije sadnje u količini 1,5-3 kg/ha ili otopinu maksimalne koncentracije 1 %, a nakon primjene potrebo je plitko površinski unijeti u tlo (smanjuje pojavu svih oblika štetnika koji prezimljuju u tlu). Moguće je preventivno koristiti biološki pripravak “Nemastar” na osnovi korisnih nematoda Steinernema carpocapsae (suzbija rovca, gusjenice sovica i livadnog komara) (tretiranje zemljišta zalijevanjem). Primjena nekih tekućih ili granuliranih biljnih ekstrakta (npr.(npr. Delumbri Limax) i zeolita (npr. SoilTonic G) (15 kg/ha) smanjuje populaciju zemljišnih štetnika.

Tjeranje poljskih glodavaca

Poljska voluharica (Microtus arvalis) je najčešći poljski glodavac u našoj zemlji. Često se zadržava uz neobrađene površine ili gdje rastu višegodišnje zeljaste biljne vrste (npr. lucerišta, djetelišta, pašnjaci). Vole suha, topla i humusna zemljišta. Gnijezda prave 5-10 cm ispod površine tla. Blage zime i suha proljeća su vrlo pogodne za poljske voluharice, a poplave i velike kiše smanjuju njihovu brojnost. Poljska voluharica je vrlo plodna, koti se 3-5 puta, a u jednom leglu može imati 4-9 mladih. Ne sakuplja rezervnu hranu za zimu, pa se štete vrlo očite tijekom jeseni, zime i proljeća. Hrani se sočnom biljnom hranom, a manje zrnjem. Suzbijanje poljskih voluharica i drugih glodavaca mora biti stalna mjera zaštite bilja, naročito uz neobradive površine te uz travnjake, livade, djetelišta i lucerišta. Čim se primijeti njihova aktivnost, treba započeti stavljanjem zatrovanih mamaca u rupe. Gotovi mamac (rodenticid) dopušten za suzbijanje poljskih voluharica u povrtnjacima u našoj zemlji je “Arvalin” (cinkov fosfid) (2 kg/ha, najviše 3x u sezoni). Zbog njegove otrovnosti treba spriječiti rasipanje mamaca po površini, već ih stavljati isključivo u rupe. U rupe glodavaca mogu se stavljati dimne patrone. Mogu poslužiti i posebni aparati kojima u rupe uvodimo podzemne valove ili ukopavamo posebne zamke.