Prije Kolumbovog otkrića Amerike, bob (Vicia faba L) se uz ostale mahunarke – grašak, slanutak i leću uzgajao i koristio u prehrani ljudi na području Europe, Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Poslije je upotreba ovih mahunarki lagano opadala zbog povećane konzumacije graha koji je došao iz Amerike.
Najveći proizvođač boba u svijetu je Kina koju slijedi Etiopija, Velika Britanija, Australija, Njemačka, Maroko, Francuska, Egipat, Italija i Sudan. Na našem području njegov uzgoj i konzumacija se ponajviše vežu za obalu Jadrana i duboko zaleđe gdje zbog klimatskih obilježja ima dobre uvjete za rast te je usko povezan s tradicijom i kulturom tog područja.
Do prije desetak godina bob se u Republici Hrvatskoj prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju uzgajao na zanemarivih 70-ak hektara, dok je u 2025. godini zauzimao 6.530,89 ha obradivih površina (stočni i povrtni bob). Najvjerojatniji razlog ovakvog povećanja površina je izgradnja tvornice za preradu boba kojoj je glavni cilj dobivanje dehidriranog proteina iz zrna boba. Osim proizvodnje autohtonih biljnih proteina, bob se koristi u prehrani ljudi te ishrani domaćih životinja.
Ekološke prednosti i važnost boba u plodoredu
Usjevi boba, kao i svih mahunarki, zbog učinkovite sposobnosti fiksiranja atmosferskog dušika pružaju mnoge koristi okolišu smanjujući uporabu mineralnih dušičnih gnojiva i time smanjujući proizvodnju stakleničkih plinova povezanih s njihovom proizvodnjom i uporabom.
Štoviše, uzgoj boba koristi plodoredu poboljšavajući prinose sljedećih usjeva, sprječavajući i ograničavajući širenje štetnika i bolesti te pogodujući korisnim organizmima, poput oprašivača ili prirodnih neprijatelja člankonožaca zbog velikog broja cvjetova. Izuzetno dobra je biljna vrsta koja se samostalno ili u smjesama s drugim biljnim vrstama uzgaja kao pokrovni usjev. Zbog dobro razvijenog korijenovog sustava ima mogućnost usvajanja hraniva iz dubljih slojeva tla te drenira i rahli tlo i na taj način doprinosi poboljšanju kemijskih, fizikalnih i bioloških svojstava tla.
Hranidbena i nutritivna vrijednost boba
Hranidbena vrijednost boba uvijek se pripisivala njegovom visokom sadržaju proteina koji je u rasponu od 27 do 34 % ovisno o genotipu. Osim proteina, zrno sadrži i oko 45 % ugljikohidrata od kojih je najzastupljeniji škrob, oko 1,5 % ulja, 3 % mineralnih tvari te oko 9 % celuloze, vitamina i drugih tvari.Bob je jednogodišnja zeljasta i samooplodna biljna vrsta. Korijen biljke je vretenast i razgranat te može doseći dubinu i više od 1 metra, ali se glavnina korijena nalazi u gornjih 20 cm tla.
Korijenov sustav je velike upojne moći. Stabljika boba može narasti i do dva metra te iako je šuplja, iznimno je čvrsta i nije sklona polijeganju. U donjem dijelu stabljike razvija se mali broj grana, dok se na vrhu nalazi vegetativni pup koji biljci omogućuje duži rast. Plod boba je valjkasta i spljoštena mahuna šiljastog vrha, dužine 10 cm i promjera 1 do 2 cm. Kad su mlade, mahune su zelene boje, a u zrelosti poprimaju tamnosmeđu do crnu boju. Mahune najčešće sadrže od 3 do 4 sjemenki. Sjeme je različitog oblika, no najčešće je duguljasto-ovalno s jasno izraženim hilumom (pupak), veličine 20 do 25 mm. Zrelo sjeme je žuto smeđe boje.
Zahtjevi boba prema klimi i tlu
Bob je biljna kultura koja nema velikih zahtjeva prema toplini te najbolje uspijeva na području s umjereno toplom klimom. Minimalna temperatura klijanja boba je u rasponu od 1 do 3°C, iako je najsigurnija minimalna temperatura 5 do 6°C kad sjeme boba osjetno brže klije. Za vrijeme cvatnje, u proljeće mogu nastupiti rani proljetni mrazevi čija pojava izaziva opadanje cvjetova i mahuna. Minimalna temperatura za cvatnju boba iznosi 10°C.
Visoke temperature tijekom cvatnje uzrokuju slabiju oplodnju ili odbacivanje zametnutih mahuna. Bob ima umjerene potrebe za vodom do početka cvatnje, ali dobra opskrba vodom je neophodna nakon cvatnje, tijekom oplodnje, zametanja mahuna i nalijevanja zrna radi postizanja što stabilnijeg i kvalitetnijeg prinosa mahuna i zrna. Premda bob uspijeva na različitim tipovima tala, najpogodnija su strukturna i duboka tla dobre propusnosti za vodu i kapaciteta za zrak. Najviše mu pogoduju tla neutralne do slabo alkalna reakcije (pH 7-8), nasuprot tome lošije uspijeva na suhim i kiselim tlima.
Plodored i vrijeme sjetve
Na istoj površini ne bi ga trebalo uzgajati najmanje 3 godine. On je dobra pretkultura za ljetno i jesensko povrće jer nakon berbe mahuna rano napušta tlo, a ostavlja veliku organsku masu, koja se zaorana brzo razgradi. U mediteranskom području, gdje minimalne temperature zimi nisu niže od -6°C, bob se može sijati od listopada do kraja prosinca. U primorskom zaleđu sije se u veljači do početka ožujka, a u kontinentalnom području u ožujku i početkom travnja. Sije se na dubinu od 5 do 10 cm, što ovisi o krupnoći sjemena.
 se uz ostale mahunarke - grašak, slanutak i leću uzgajao i koristio u prehrani ljudi na području Europe, Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.){kind=link}