Većina proizvođača u našoj zemlji koji šećernu repu siju na većim površinama, upoznati su dosta dobro s dostignućima u proizvodnji šećerne repe. Međutim slabe proizvodne rezultate teško možemo bilo čime drugim objasniti, osim nepravilnim radom i malim ulaganjima. Dakle, osim prirodnih čimbenika (klima, tlo) koji posljednjih godina imaju znakovitu ulogu u proizvodnji šećerne repe, značajni propusti čine se i u tehnologiji proizvodnje ove kulture. Želimo li objektivno analizirati čimbenike koji najviše utječu na ostvarenje rezultata u proizvodnji šećerne repe, moramo istaknuti da najveći utjecaj 37 posto ima stanište sa svojim prirodnim ali i agrotehnikom promijenjenim svojstvima (dobra i loša obrada npr.), zatim gnojidba dušikom sa 20 posto, veličina populacije odnosno sklop i raspored biljaka sa 16 posto, sorta sa 16 posto, te godina sa 11 posto. Ovakav utjecaj navodi veći broj istraživača, ali samo ako dajemo optimum svih čimbenika. No, ako su pojedini ograničavajući tada je svakako njihov utjecaj najveći. To se upravo dosta često događa u našim uvjetima, osobito u nepovoljnim vremenskim prilikama. Ipak, još jedan dio čimbenika stoji izvan naše moći utjecaja, a to su: trajanje vegetacije, nedovoljna opskrbljenost vodom u vrijeme glavnog porasta, povišene temperature u ljetnim mjesecima u odnosu na zahtjeve šećerne repe i tla sa često prirodno nepovoljnim svojstvima za šećernu repu. Međutim, ako se sve mjere kojima upravljamo provedu kvalitetno i na vrijeme, utjecaj ovih čimbenika na proizvodne rezultate bit će znatno smanjen.
Kako su bazični zahvati obrade tla i gnojidbe za šećernu repu trebali biti obavljeni još u jesen, osvrnut ću se samo na gnojidbu, posebice dušikom i sjetvu šećerne repe.
Gnojidba dušikom
Gnojidba šećerne repe vrlo je specifična budući da treba postignuti visok prinos korijena, uz velik udio šećera i male količine topljivih nešećera u korijenu. Nedostatak, jednako kao i prevelika opskrbljenost hranjivima utječu na oblikovanje prinosa, ali i na kvalitetu repe. U pravilu, fosforna i kalijeva gnojiva dodaju se ujesen i zaoravaju. Kako dušik u ishrani šećerne repe ima najveći značaj, zbog njegova utjecaja na prinos i kakvoću repe, moramo mu posvetiti najveću pažnju, tim više što se optimalne količine dušika kreću u uskim granicama. Najprije moramo odrediti potrebe šećerne repe na dušiku za očekivani prinos (vidi primjer). Od te količine treba oduzeti izvore dušika: zalihe mineralnog dušika u tlu (Nmin), unos dušika iz organske gnojidbe predkulture i šećerne repe i dušik iz međuusjeva. Zato pravilnu gnojidbu dušikom moćemo obaviti samo na osnovi analize o količini ovog elementa u tlu, što utvrđujemo u veljači ili početkom ožujka (Nmin metoda). Na temelju ove analize jednostavno se može izračunati potrebna gnojidba dušikom.
Kod gnojidbe dušikom koja znatno premašuje optimalnu količinu, primjećuje se prekomjeran porast lišća, izostaje očekivan porast korijena, smanjuje se kakvoća repe tj. opada sadrćaj šećera i drastično raste sadržaj alfa-amino dušika, tako da veliki dio šećera odlazi izravno u melasu. Najznačajnija gnojidba dušikom obavlja se prije sjetve (dodati samo izračunatu razliku dušika do 160 kg N). Najčešće, predsjetveno dodajemo 60-80 kg/ha dušika. Klijanci repe osjetljivi su osobito na gnojiva koja sadržavaju dušik u amonijačnoj formi, a manje su osjetljivi na nitrate, kalij i natrij. Isto tako dušik u urei u količini većoj od 100 kg/ha dodan u vrijeme sjetve, osobito ako se herbicidi primjenjuju prije nicanja, može izazvati neželjene posljedice.
Sjetva
Kako se sjetva repe obavlja u plitki površinski sloj, da se tlo ne bi isušilo, nužno je predsjetvenu pripremu tla i sjetvu obaviti dovoljno rano.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakNovo pčelinje leglo
Sljedeći članakRezidba krušaka
Gospodarski
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.