Bijela čemerika (Veratrum album L.) je zeljasta trajnica koja pripada u porodicu Melanthiaceae. Naziv roda Veratrum potječe od latinske riječi verare što znači govoriti istinu. Korijen, kada se samelje u prah potiče na kihanje, što je u narodu značilo potvrdu istine na ono što je bilo rečeno.
Biljka je visine 0,5-1,8 cm s odebljalim podankom i dobro razvijenim korijenjem. Stabljika je u gornjem dijelu gušće kratko dlakava, šuplja. Donji listovi stabljike su dugi 10-25 cm, široki 4-15 cm, eliptični ili jajasti, prema vrhu stabljike sve kraći i uži. Listovi su sjedeći, cijela ruba, uzdužno naborani. Cvjetovi su izvana bijeli, zelenkastobijeli ili žućkastozeleni promjera 1,5-2,5 cm, skupljeni na vrhu stabljike u metličaste cvatove. Plod je trodijelni jajasti do jajasto eliptični, mnogosjemeni tobolac.
Bijela čemerika rasprostranjena je u Europi, Turskoj, na Kavkazu, u zapadnom i istočnom Sibiru, srednjoj Aziji, oko Amura i u Japanu. Kod nas raste većinom na vlažnim livadama i travnjacima, uz rubove šuma. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama od nizina do planinskog područja. U Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske navedena je kao strogo zaštićena vrsta. Uzgaja se i kao ukrasna biljka. Razmnožava se dijeljenjem rizoma u rano proljeće ili sjemenom koje je dosta slabe klijavosti. Cvate tijekom ljeta, od lipnja do kolovoza te se smatra dobrom medonosnom biljkom. Za vrijeme cvatnje biljka ima jak omamljujući miris, a korijen koji miriše poput bijelog luka, ljut je i gorak. Sabire se podanak zajedno s korijenjem i žilama u jesen ili u rano proljeće.
Podanak i korijen najotrovniji
Biljka u svim dijelovima sadrži petnaestak alkaloida, u podanku ukupno 1,6%, u korijenju 1,3%, u listovima do 0,3%, u lisnoj plojci do 1,5 %, u osnovi lista te u sjemenkama 1,2%. Najotrovniji dijelovi biljke su podanak i korijen koji sadrže alkaloide (protoverin, protoveratrin A i B, jervin, rubijervin, germerin, veratramnin), veratrinsku kiselinu, smole, šećer i škrob. To su alkaloidi steroidne skupine (protoverin i germerin) esterski vezani za helidonsku kiselinu. Alkaloidi čemerike u pojedinim se biljnim dijelovima mogu i međusobno razlikovati. Sadržaj im je vrlo promjenjiv ovisno o starosti i razvojnom stadiju biljke, staništu i varijetetima.
U proljeće je otrovnost čemerike veća nego ljeti i u jesen. Toksična tvar vrlo je postojana te se ne smanjuje procesima sušenja i siliranja. Ako u biljnoj masi koja se silira ima dosta čemerike, sva silaža može biti otrovna.
Uporaba u pučkoj medicini
U pučkoj medicini koristi se kod astme, reume, gihta, crijevnih grčeva, ekcema, psorijaze i kao emetik (sredstvo za izazivanje povraćanja). Alkaloidi snizuju krvni tlak. Poznato je da je Hipokrat upotrebljavo korijen bijele čemerike kod akutnih stanja visokog tlaka i reumatskih bolova. Stari narodi su pripravke od korijena čemerike koristili kao otrov za strijele, a kasnije i sredstvo protiv gamadi. U Alpama prah samljevenog korijena pomiješan s duhanom upotrebljava se i kao sredstvo za šmrkanje.
Danas se korijen čemerike koristi i kao pripravak u veterinarstvu za vanjsku lokalnu uporabu u liječenju bolnih mjesta. Tinktura od čemerike koristi se u liječenju lišaja i osipa na koži. Mast od korijena čemerike upotrebljava se za liječenje kod kožnih nečistoća i bolesti kao što su: svrab, gnojne rane, razne neuralgije, protiv uši, buha i sl. Također koristi se i kod bolnih mišića i živaca (naročito živaca lica) kao i kod bolnih napadaja gihta, bolova zglobova i sl. Prašak od korijena je jaki insekticid koji se upotrebljava za uništavanje stjenica.
Naslovna foto: Shutterstock
 je zeljasta trajnica koja pripada u porodicu Melanthiaceae. Naziv roda Veratrum potječe od latinske riječi verare što znači govoriti istinu.){kind=link}