Poznat od pamtivijeka, samonikli motar (Crithmum maritimum L.) raste na stijenama, liticama uz more ima više naziva, primorski obalac, slatki kopar, a jedan od njih je i trava Sv. Petra ili petrovac.

Zbog oblika ploda neki ga još nazivaju i morskim komoračem. Motar raste duž čitave jadranske obale po stijenama, grebenima, kamenju i škrapama u neposrednoj blizini mora. No, ponekad zaluta malo od obale, po starim zidovima i kamenitim krovovima. Listovi imaju slan i začinski, aromatičan okus. U svježe ubranim listovima ima prosječno oko 20 mg% vitamina C i 2 mg% karotina. Poseban miris biljke potiče od eteričnog ulja kojemu je glavni sastojak dilapiol.

Prirodni diuretik

Neki su autori to ulje smatrali otrovnim, međutim biljka kao povrće nije toksična, tek ima slabo izraženo diuretičko djelovanje. Zbog toga je listove prije upotrebe možda najbolje osušiti kako bi se dio eteričnog ulja koji u sebi sadrže spomenuti dilapiol malo isparilo kako bi se mogla pripremiti jela s blažim okusom. U Engleskoj i Grčkoj još i danas katkada ga jedu konzerviranog u octu, a od svježe zelenih pripremaju salate i umake. Motar je i prirodni diuretik. U našim primorskim krajevima motar se rijetko jede, osim na nekim dalmatinskim otocima, gdje ga priređuju kao salatu, a stavljao se u konzerviranu ribu zajedno s kaparima. Ponegdje motar (matar) nazivaju sirotinjskom šparogom.

Međutim, ne treba zaboraviti da je za prošlog rata više od 40 % domaćinstava našeg priobalja upotrebljavalo motar za jelo jer je ova biljka u gladi i oskudici nadomjestila drugo, ukusnije povrće i tako olakšala preživljavanje. Motar je najukusniji u kasno proljeće, u svibnju i prvoj polovini lipnja. S obzirom na klimatske promjene i podizanje razine mora, što dovodi do zaslanjivanja tla koje će uzrokovati nestanak nekih biljnih vrsta, prema nekim istraživanjima motar bi mogao postati važan u prehrani ljudi, međutim, potrebni su daljni napori kako bi se u potpunosti otkrio potencijal ovog halofita (znači da je među rijetkim vrstama koje mogu preživjeti u slanim sredinama) s obzirom na njegovo iskorištavanje u prehrambene svrhe.

Za pripremu ukiseljenog motara svježe ubrane listove potrebno je složiti u steriliziranu staklenku i preliti otopinom octa (otprilike 2 dl octa na 6 dl vode) koju je potrebno predhodno zagrijati do vrenja a zatim ohladiti. Listovi motra moraju biti u otopini te ako isplivaju potrebno ih je potisnuti pritiskivačem. Tako ukiseljeni motar mora odstajati mjesec do mjesec i pol dana prije konzumacije.

Što se tiče zdravstveno korisnih spojeva motara, postoje neke terapeutske opcije kao potpora nekim bolestima, stoga razgovarajte s liječnikom ako uzimate motar. Upotreba motra ovisi o dobi korisnika, zdravlju i nekoliko drugih stanja. Treba imati na umu da prirodni proizvodi ne moraju uvijek biti sigurni s obzirom na količinu.

Foto: okusi.eu

Naslovna foto: Shutterstock

Pišu: Lidija Vuljanić, dipl. ing. agr.; Morana Vuljanić

Prethodni članakAspirin u biljkama: skrivena uloga salicilne kiseline u obrani i otpornosti
Lidija Vuljanić, dipl. ing. agr.
Vanjska je suradnica za ljekovito bilje i aromaterapiju u tvrtki TISA-art i Aromaterapija. Vanjska je suradnica za ljekovito bilje i aromaterapiju u tvrtki TISA-art i Aromaterapija. 2000. godine diplomirala je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a 2002. završila za aromaterapeuta u prvom hrvatskom učilištu za aromaterapiju „AROMAVITA“ gdje je prakticirala aromaterapiju s klijentima. Po završetku obrazovanja i prakse bila je predavač iz nastavnog predmeta „Uzgoj i prerada ljekovitog bilja“ u programu „Aromaterapeut-specijalist“. Od 2011. – 2013. godine u ustanovi za obrazovanje odraslih „GALBANUM“ voditelj je programa Uzgoj i prerada ljekovitog bilja“. Također je održavala stručna predavanja po knjižnicama grada Zagreba o aromaterapiji i fitoterapiji te pisala za ADIVA PLUS časopis o eteričnim uljima i njihovom utjecaju na ljudsko zdravlje.