Krajem zime i početkom proljeća, kao i proteklih vegetacijskih sezona, stanje kondicije ozimih žitarica dosta se razlikuje, što je ovisno o rokovima sjetve, izboru posijane sorte ozime žitarice, stanju tla (pH vrijednost, opskrbljenost osnovnim hranivima, sadržaju humusa itd.) i provedenim agrotehničkim mjerama (izabrani sustav obrade tla, gnojidba).
Povećanjem temperatura zraka započinje razdoblja intenzivnog rasta vegetativnih dijelova biljaka koje u tom razdoblju imaju velike zahtjeve za biljnim hranivima (posebice dušikom).
Prva prihrana
U razdoblju prelaska usjeva iz zimskog mirovanja u proljetni porast kad se temperature zraka ustale na oko 10 °C, vrijeme je za obavljanje prve prihrane ozimih žitarica. Pravovremeno obavljanje prve prihrane pšenice (3-4 lista) važno je jer se u vrijeme odvijanja II. i III. etape razvoja izdužuje i segmentira budući klas te ima veliki utjecaj na visinu ostvarenog prinosa. Zbog vremenskih uvjeta tijekom zimskog razdoblja posljednjih godina (više temperature) biljke sve više trpe zbog nedostatka hraniva (poglavito dušika). Vrlo brzo se mogu primijetiti (prvo na usjevima ozimog ječma koji ima plitko razvijen korijen i na tlima s nižom pH vrijednosti) simptomi sporadičnog žućenja usjeva.
Provedenom prihranom intenzivira se fotosinteza što dovodi do promjene boje usjeva. Biljke brže rastu i prolaze iz fenofaze busanja u vlatanje. U prvoj prihrani zbog još male mase korijenovog sustava, količina dodanog dušika ne bi smjela prelaziti 55 kg/ha. Preuranjena prihrana dovodi do brzog gubitka nitratnog dušika iz zone korijena ispiranjem, kao i prihrana većih količina dušika koje mlade biljke ne mogu usvojiti. Svaki poljoprivredni proizvođač trebao bi stalno pratiti stanje posijanih usjeva. Prema njihovom stanju potrebno je provesti sve potrebne agrotehničke mjere (prva prihrana, herbicidni tretman). Zbog razlike u vremenu sjetve i izabranom sortimentu, usjevi ozime pšenice nalaze se u različitim fazama rasta i na slabije razvijenim usjevima (kasna sjetva) koji još nemaju dobro razvijeni korijen za usvajanje dodanog dušika potrebno je pričekati s obavljanjem prve prihrane.
Kod slabijih usjeva na parcelama na kojima nije proveden herbicidni tretman, zaštitu usjeva potrebno je provesti nakon dodavanja dušika zbog slabije kondicije biljaka.
Druga prihrana
Druga prihrana pšenice obavlja se nekih 25 dana nakon prve prihrane, odnosno u IV. etapi razvoja (zametanje klasića) koja se odvija u početku vlatanja biljke. Taj trenutak određuje se isključivo na temelju stanja razvijenosti usjeva pšenice, odnosno kad se zametak klasa primjetno odvoji od čvora busanja (oko 2 cm). Ova prihrana također ima utjecaj na visinu ostvarenog prinosa.
Treća prihrana
Treća prihrana koja se provodi u oplodnji, nakon cvatnje ima malo značenje za visinu prinosa, ali može utjecati na povećanje hektolitarske mase i veći sadržaj proteina u zrnu pšenice. Većina biljaka uglavnom usvajaju amonijski dušik (NH4+) i nitratni (NO3). Neke biljke u manjim količinama mogu usvajati i amidni oblik dušika. Nitratni oblik dušika ostaje u otopini tla te djelomično može biti ispran vodom u dublje slojeve tla.
Ako nema dovoljno kisika u tlu reducira se i gubi iz tla u obliku dušičnog oksida ili elementarnog dušika. Amidni oblik dušika prvo se pretvara u amonijski oblik dušika. On se radom mikroorganizama u tlu procesom nitrifikacije pretvara u nitratni oblik. U procesu pretvorbe amidnog do nitratnog oblika dušika dosta su veliki gubici dušika (amonijski oblik isparava, a djelomično ulazi u otopinu tla i odatle se djelom veže na adsorpcijski kompleks tla). Primjenom mineralnog gnojiva otpušta se određena količina amonijaka u zrak. Primjenom kompleksnog NPK gnojiva nekih 3 %, UAN 10 %, dok je otpuštanje amonijak pri primjeni UREE 20 % (podaci EMEP 2013.-vodič za europski popis emisija).
Koje gnojivo koristiti?
Zbog svega navedenog u slučaju dovoljne vlage, prednost u prvoj i drugoj prihrani pšenice ima KAN (sadrži 27 % dušika, od čega je polovica u amonijskom, a druga polovica u nitratnom obliku). Za treću prihranu jednostavnije je primijeniti otopinu UREE (sadrži 46 % dušika u amidnom obliku) ili UAN-a (sadrži 30 % dušika od čega-15 % amidni; 7,5 % nitratni i 7,5 % amonijski oblik).
Gnojidbu, pa tako i prihranu (N-min metoda) trebalo bi provoditi na temelju analize tla i planiranog prinosa. Sve kako bi gnojidba bila ekološki prihvatljiva i ekonomski isplativa uz istovremeno zadržavanje plodnosti tla.
Ako nije poznata količina raspoloživog N (N-min metoda) u obje dušične prihrane primijenjuje se 1,0 kg N/ha za svakih 100 kg očekivanog prinosa do 6,5 t/ha, a 1,25 kg N/ha za prinos iznad 6,5 t/ha. Pri primjeni dušičnih gnojiva potrebno je voditi računa o Nitratnoj direktivi prema čijim odredbama se usjevi pšenice u zonama ranjivim na nitrate mogu gnojiti s maksimalno 160 kg čistog dušika iz organskog i mineralnog gnojiva.
Foto: Suzana Pajić, dipl. ing. agr.
