Nakon što su u travnju i svibnju na burzama cijene žitarica, i to ponajviše pšenice, uzletjele, početak lipnja donio je blago otrežnjenje i pad cijene. Čisto kao podsjetnik koliko su burzovne robe volatilna kategorija i da nije sve crno/bijelo. Pogotovo ne u razdoblju kada se na poljima formiraju zrna i kada je svaka promjena u vremenskim prilikama krucijalna, bilo pozitivno ili negativno. A još kada se svemu tome pridodaju eksterni faktori poput geopolitičkog rizika, makroekonomski kretanja i sl, stvari tek postanu kompleksne.
Kretanja na burzama odražavaju se, ponekad s nekim vremenskim odmakom i uz promjenjivu deltu, na cijene fizičke robe, odnosno sirovine koje se koristi dalje u proizvodnim lancima.
A kakva je situacija s uljaricama?
U jednu ruku slična kao i kod žitarica, a u drugu opet pomalo različita. Za početak, ne postoji relevantna burza za suncokret. Čudno, ali je tako. Za repicu je Euronext, odnosno popularno MATIF vrlo relevantna burza. Često se cijene fizičke robe u Europi (pa tako i kod nas) određuju u odnosnu na cijenu repice na MATIF-u, uz određenu, promjenjivu, najčešće negativnu premiju. Zašto negativnu? Zato što je cijena umanjena za logističke troškove dopreme robe na tržište krajnje potrošnje. To često nije tržište repice, već proizvoda od repice, kao što su sačma ili pogača, odnosno ulje ili biodizel. Za kraj, napopularnija (u smislu koliko se hektara sije) uljarica kod nas u Hrvatskoj je soja. Za soju je jedina relevantna burza američki CBOT. Pitanje je kolika je korelacija između kretanja cijene na toj globalno gledano relevantnoj burzi i kretanja cijene fizičke robe na našem tržištu.
Što se tiče Europe i procjene uroda žitarica, prema zadnjim procjenama očekuje se proizvodnja nešto manje od 58 milijuna tona uljarica (uljane repice, suncokreta i soje). To je za 2 milijuna tona manje nego prošle godine, premda su ukupno zasijani hektari nešto veći nego prošle godine. Gledajući strukturu zasijane površine, manje je zasijano uljane repice, a više suncokreta i soje. Posljedično, znači da do smanjenja proizvodnje dolazi ponajviše zbog manjeg prinosa nego prošle godine, a koji se očekuje na sve tri kulture. Što se tiče samog očekivanog uroda, očekuje se manje uljane repice nego prošle godine, nešto manje od 24 milijuna tona. S druge strane očekuje se nešto više suncokreta, 25,3 milijuna tona i nešto više soje, 8,6 milijuna tona, nego prošle godine.
Soja daleko najrasprostranjenija ularica
Inače, ako gledamo globalnu proizvodnju ove tri glavne uljarice, onda je soja daleko najrasprostranjenija. Procjene ovogodišnjeg uroda kreću se na razini od 422 milijuna tona. Brazil, SAD i Argentina su najveći proizvođači (zajedno te tri zemlje čine 80 posto svjetske proizvodnje). Proizvodnja uljane repice procjenjena je na 87 milijuna tona, a 2/3 proizvodnje nalazi se u EU, Kanadi, Kini i Australiji. Za kraj, očekuje se proizvodnja više od 55 milijuna tona suncokreta, s time da se ¾ proizvodnje nalazi u Rusiji, Ukrajini i EU. S obzirom na navedeno, vrlo je jasno zašto bilo kakav poremećaj u proizvodnji u nekoj od navedenih zemalja može imati snažan utjecaj na kretanje cijene pojedine uljarice ili čak cijelog kompleksa uljarica.
Gdje je u svemu tome Hrvatska?
Prisutni smo u proizvodnji, ali premali da bi imali utjecaja na regionalne, a kamoli globalne tokove roba i na cijene. Prema zadnjim procjenama, proizvodnja uljane repice u Hrvatskoj pala je na ispod 50 tisuća tona. Sjetva se radi na oko 15-ak tisuća hektara. Posljedica je to zabrane upotrebe pojedinih zaštitnih sredstava na razini EU, a bez efikasne alternative. Tako su mnogi proizvođači prestali sa sjetvom uljane repice i okrenuli su se drugim kulturama. Što se tiče suncokreta, proizvodnja se vrti na oko 150 tisuća tona. Primjetan je trend porasta sjetvenih površina zadnjih godina, posebice kao rezultat promjene klimata i činjenice da je suncokret otporniji na ljetne suše, kojih je sve više kod nas zadnjih godina.
Za kraj, proizvodnja soje se penje na i do 250 tisuća tona. Ove godine bi mogli imati zasijanih i rekordnih 100 tisuća hektara. Zanimljivo je spomenuti ovaj trend rasta proizvodnje soje kod nas, premda više ne postoje u pravom smislu preradbeni kapaciteti za soju u Hrvatskoj, već većina proizvodnje ide u izvoz. Ono što je posebno interesantno kod soje je da sve više proizvođača ide u sjetvu tzv. postrne soje, odnosno sije soju odmah nakon što s polja ovrše ječam. Na taj način imaju priliku odraditi dodatnu kulturu na svojoj zemlji i ostvariti ekstra prihode. Ovo je veliki potencijal koji nudi soja i naši bi ratari to trebali prepoznati i iskoristiti to!
Kretanje cijena uljarica
Kao i kod žitarica, i kod uljarica su cijene zadnjih tjedana dosta volatilne na burzama. I ovdje su fondovi imali važan utjecaj na kretanje cijene. To se vrlo dobro vidi na cijeni uljane repice. Nakon gotovo dvogodišnjeg trenda pada cijene, od travnja 2022. do veljače ove godine, kada je cijena uljane repice roda 2024 pala na gotovo 400 €/t, cijena se u proljeće oporavila gotovo do razine od 500 €/t, samo da bi u lipnju pala na trenutne razine, od oko 460 €/t.
Sukladno tome formirat će se otkupne cijene uljane repice kod nas. Kod soje, gledajući burze, cijene su ponovno pale na razine iz jeseni 2021, odnosno jeseni 2020. Ipak, na fizičkom tržištu je situacija nešto drugačija i postoji interes regionalnih kupaca za sojom. Zbog toga cijena starog roda soje (ono malo što je još ima na tržištu) ima premiju u odnosu na cijene koje se nude za novi rod.
Računica bi na kraju godine trebala biti pozitivna
I dok je žetva uljane repice u tijeku, za suncokret i soju ključno će biti vrijeme u srpnju i prvoj polovici kolovoza. Jedna do dvije prave kiše u tom razdoblju i naši ratari mogu očekivati dobre prinose. Uz trenutne razine cijena, računica na kraju godine bi trebala biti pozitivna. Zašto su uljarice posebno kompleksne kada se gledaju burze? Jer se od njih dobivaju dva nova proizvoda u preradi – sačma i ulja. Svakom se zasebno paralelno trguje na burzi.
Stoga na uljarice generalno veliki utjecaj ima kretanje cijene nafte. Danas se ulje mnogih uljarica (repičino ulje ili palmino ulje) nakon prerade koristi kao gorivo u obliku biodizela. Tako smo od nečega što je u biti hrana, stvorili sirovinu za dobivanje energije i to tzv. zelene ili obnovljive energije. To znači da će udio energije u njenoj upotrebi samo rasti u godinama pred nama. No, istovremeno to je pozitivno za proizvođače jer generalno to znači veću potražnju. Tako sada imaju više razloga za optimizam i nastavak uzlaznog trenda rasta sjetve uljarica.
 nakon prerade koristi kao gorivo u obliku biodizela.){kind=link}