Premda su mnogi ratari već završili radove na jesenskoj sjetvi, već sada možemo zaključiti da će ona rezultirati vrlo neizvjesnom ljetnom žetvom.
Mnogo je tu još rizika i eksternih faktora koji mogu utjecati na ostvarene prinose u žetvi iduće ljeto – kakva će biti zima, hoće li biti snijega, hoće li biti polarnih hladnoća, kakvo će biti proljeće, hoće li biti vlage i sunca onda kada treba, hoće li biti nevremena u kasno proljeće i/ili rano ljeto i još mnogo drugih faktora koji će svi odreda ako se (ne)ostvare imati utjecaja na ostvaren prinos. U konačnici, o tim faktorima ovisi i presuda ratara hoće li urod i godinu u proizvođačkom smislu proglasiti dobrom ili lošom.
Pad prodaje gnojiva
Međutim, osim eksternih faktora, bit će vrlo važna primjena odgovarajuće agrotehnike u proizvodnji, a tu bi, kako se čini ove godine, ratari mogli imati vrlo različit pristup. Nakon za ratare ne baš dobre ili bolje rečeno neprofitabilne prošle sezone, mnogi će se odlučiti minimizirati ulaganja u novu proizvodnju. To u pravilu znači da će se smanjiti ulaganje u gnojiva, kao najskuplju stavku kada se gleda ulaganje u proizvodnju.
Upravo je kupovina skupog gnojiva prošle jeseni bila razlog skupe proizvodnje i loše profitabilnosti na kraju, stoga ne treba čuditi zašto je takav stav ratara prema gnojivu ove jeseni. Potvrda navedenog već se vidi u padu prodaje gnojiva ove jeseni, po mojoj procjeni pad prodaje od 60 do 70 posto količinski u odnosu na prošlu godinu, premda su cijene gnojiva ove jeseni značajno manje nego prošle godine.
Ako usporedimo cijene, vidimo jasnu razliku. Tako je cijena KAN-a ove godine u prosjeku 60-ak posto manja nego prošle godine, s prosječnih 850 do 900 €/t pala je na oko 350 €/t. Cijena UREA-e ove godine je u prosjeku 45 posto manja nego prošle godine, s prosječnih 900 €/t pala je na oko 500 €/t. U konačnici, cijena gnojiva NPK 15-15-15 ove godine je također 45 posto manja nego prošle godine, s prosječnih 890 €/t pala je na ispod 500 €/t.
Da bi vidjeli obje strane medalje, treba napomenuti da je cijena žitarica i uljarica u otkupu ove jeseni pala (+/-) 50-ak posto u odnosu na otkupne cijene 2022. godine. Međutim, možda je bolje sve navedeno sagledati iz drugog kuta uz malo matematike, koristeći pšenicu kao primjer. Statistički gledano, na razini cijele RH prosječan prinos pšenice zadnjih pet godina je 5,8 t/ha, pa ćemo to uzeti kao polazište za očekivani prinos iduće godine. Trenutno je indikacija za isporuku pšenice novog roda 160 €/t.
Ako uzmemo trenutnu cijenu KAN-a i prosječnu količinu koja se ulaže u proizvodnju po hektaru, dolazimo do toga da je udio troška KAN-a u potencijalnom prihodu od pšenice po hektaru oko 13 posto. Ako istu logiku primjenimo na prošlu godinu, kad je u ovo vrijeme indikacija za isporuku pšenice nakon žetve bila 265 €/t, onda lako izračunamo da je udio troška KAN-a u potencijalnom prihodu od pšenice po hektaru bio oko 20,5 posto. Dakle, kad je udio troškova gnojidbe bio veći od 20 posto, ratari su kupovali sve što se ponudilo na tržištu, a danas kad je taj udio pao na 13 posto, nitko ne kupuje gnojivo. Ratari znaju ovu matematiku. Vjerojatno je ove jeseni ona bila u drugom planu prilikom donošenja odluka, a prevladao je strah da se ne ponovi prošlogodišnji splet događaja koji ih je na kraju skupo koštao.
Jesu li trenutne cijene gnojiva došle do svog minimuma?
Očito je da je cijena gnojiva pala. I vrlo vjerojatno su cijene došle do minimuma, odnosno potencijal daljnjega pada je mali (u apsolutnom iznosu). Rekao bih da je veći potencijal rasta cijena gnojiva, nego pada. Moguć je scenarij u kojem će se iza Nove godine u kratkom vremenu probuditi potražnja, koja će u znatnoj mjeri nadilaziti spot ponudu te će zbog toga cijene morati rasti. Isto tako, ne treba zaboraviti ni vrlo izazovno stanje s logistikom, zbog čega će potencijalno biti puno teže odgovoriti na veću potražnju nego što je to bilo prijašnjih godina.
Premda se nekome smanjenje troškova ulaganja u proizvodnju može činiti kao kratkoročno dobar potez, pogotovo ako je problem u likvidnosti, dugoročno takav pristup može donijeti više štete nego koristi. Ne treba iznenaditi ako mnogi od onih koji se odluče za smanjenu gnojidbu ili istu u potpunosti preskoče, budu u čudu kada vide manje prinose po hektaru u ljeto iduće godine.
Kako je finalni proizvod ratarstva burzovna roba, na cijenu neće imati nikakav utjecaj potencijalno manji prinos hrvatskih ratara ili veći troškovi proizvodnje. To su nažalost ratari naučili ove godine na teži način, na svojoj koži. Ako bi pitali agronomsku struku, siguran sam da bi imali konsenzus oko zaključka da je gnojidba neophodna. Biljci treba pružiti sve ono što možemo kako bi uspjela ostvariti svoj pun prinosni potencijal. To bez gnojidbe nije moguće. Ekonomska struka samo može dodati da to treba učiniti optimalno.
