Proljetna sjetva je tu. Ratari su u poljima, sijaćice su montirane na traktore i rade punom parom, malo soje, malo suncokreta, a ponajviše kukuruza. Nije to neka novost. Ovaj ciklus se ponavlja iz godine u godinu, a kukuruz je uvijek bio i ostao najdominantnija kultura na našim poljima.
I nije to samo pravilo na našim poljima. U svijetu se od svih kultura najviše proizvodi šećerna trska, oko 1,9 miljardi tona godišnje. Druga najveća kultura je upravo kukuruz s proizvodnjom od 1,2 miljarde tona godišnje. Zatim slijedi pšenica s 800 milijuna tona godišnjom proizvodnjom, pa onda riža s 500-tinjak milijuna tona godišnje proizvodnje, pa soja s 420 milijuna tona godišnje proizvodnje i od žitarica tu je još ječam s proizvodnjom od 150 milijuna tona godišnje. Što se tiče uljarica, suncokret i i uljana repica imaju proizvodnje ispod 100 milijuna tona (konkretno uljana repica i kanola zajedno 70-ak milijuna tona, a suncokret oko 55 milijuna tona).
Što očekivati od sjetve ove godine?
Vrlo vjerojatno bit će zasijano između 270 i pomalo optimističnih 300 tisuća hektara kukuruzom. Zašto tako veliki raspon? Pretpostavka je da će biti dosta presijavanja soje ili jednostavno neće biti dovoljno sjemena da se zasiju sve planirane ili željene površine pod sojom, što će onda biti zamijenjeno sjetvom kukuruza. To je potencijalno i do 10 posto više zasijanih površina nego prošle godine. Što se tiče same sjetve, iako se ona događa nešto kasnije nego prijašnjih godina, zbog kišovitijeg i hladnijeg početka proljeća, općenito možemo reći kako su trenutni vremenski uvjeti povoljni. Dovoljno je sunčano i toplo, a opet ne prevruće i tlo ima dovoljno vlage potrebne biljkama za rast.
Pitanje svih pitanja je zapravo kakvo nas ljeto očekuje? Hoće li se ponoviti prošla godina kada su suša i toplinski valovi poharali regiju i desetkovali proizvodnju kukuruza (ali i ostale kulture jesenske žetve) od Mađarske, preko Hrvatske i Srbije, pa sve do Rumunjske, Bugarske i dijelom Ukrajine. Izgubljeno je možda i 10 milijuna tona proizvodnog potencijala kukuruza u navedenim zemljama. Najgore od svega jest što je povrh gubitka količina, patila i kvaliteta u vidu mikotoksina, što je dodatno stvorilo problem s kojim se svi u lancu ove godine (od proizvođača, preko trgovaca, pa do krajnjih korisnika) bore cijele ove sezone.
Stoga, nadam se da se prošla godina neće ponoviti. Volio bih, zbog svih uključenih u lancu, da godina bude povoljna za proizvodnju, da urod bude rekordan i da kvaliteta bude u standardu. Za kukuruz kažu da se urod stvara u srpnju i kolovozu. Ako proizvođače vremenske prilike posluže (dvije do tri dobre kiše u tom razdoblju), prinosi će biti dobri, a to je prvi (i najvažniji) preduvjet za sretnog proizvođača. Bilo bi lijepo vidjeti proizvodnju kukuruza veću od 2,5 milijuna tona. Kada ima dovoljno količina, onda je i cijena manji problem, nego kada je obrnuto. Vijdet ćemo kroz nekoliko mjeseci jesu li ovo samo lijepe želje i pozdravi ili će nam se vrijeme osmijehnuti.
Što se trenutno u svijetu događa s kukuruzom?
Glavni okvir unutar kojeg se trenutno sve događa je globalna nestabilnost kao posljedica američkog uvođenja carina cijelom svijetu i najave uvođenja dodatnih carina u dogledno vrijeme. Pitanje je jesmo li najgore oko teme carina već vidjeli ili nam tek slijedi? Neminovno je da u takvim uvjetima nesigurnosti sveukupne globalne trgovine imamo povećanu volatilnost i rizik, a da kao posljedicu imamo pad cijena roba uslijed straha od nepoznatog. Reakcija američkog dolara nije izostala i dolar je dodatno izgubio na vrijednosti, što je samo pojačalo pritisak na cijene europske robe. Sve da se ništa drugo nije promijenilo osim odnosa dolara i eura, danas su europski proizvođači od 10 do 15 posto manje konkurentni nego prije samo dva mjeseca. Samo ovaj podatak je dosta snažan udarac, koji su nažalost osjetili svi u lancu, a ponajviše oni koji su ostali u long poziciji na robi.
Generalno, u posljednje vrijeme terminske cijene kukuruza su pale jer su brz napredak u sjetvi u SAD-u i tekuće trgovinske napetosti s Kinom utjecali na cijene. Prema američkom Ministarstvu poljoprivrede, trenutno je zasijano 24 posto planiranih površina kukuruza, nešto niže nego što su bila očekivanja analitičara od 25 posto, ali iznad petogodišnjeg prosjeka od 22 posto. Predviđa se da će poljoprivrednici SAD-a 2025. godine povećati površine pod kukuruzom na najvišu razinu u zadnjih 12 godina. Iako je nedavna odluka Kine da neke robe iz SAD-a izuzme od carina pobudila nade u popuštanje trgovinskih napetosti, carine na američki kukuruz ostaju na snazi, vjerojatno ograničavajući izvoz najvećem svjetskom uvozniku u doglednoj budućnosti.
Na američkom CBOT-u uzlazni trend koji je trajao od sredine listopada, vrhunac je doživio sredinom veljače, od kada počinje trenutni padajući trend. Premda je na razini travnja terminska cijena ugovora za svibanj blago porasla, nema naznake da u ovom trenutku tržište ima snage da pogura terminske cijene značajnije prema gore i probije ovaj negativan trend. Isto tako, treba reći da je u jednom trenutku cijena pala na najnižu razinu još od sredine prosinca prošle godine. Moguće je da ćemo početkom svibnja ponovno testirati tu razinu. Na europskim burzama ipak puno negativnija slika. Cijena terminskog ugovora za lipanj pala je ispod psihološke razine od 200 €/t, prvi put nakon ožujka prošle godine. Na razini travnja, cijena je pala više od 12 €/t, s razine od 211,75 €/t na 199,5 €/t.
Možemo reći da od sredine veljače imamo trend pada cijene kukuruza u kojem je terminska cijena ugovora za lipanj pala gotovo 25 €/t. Veliki je to udarac za domaće ratare, jer se taj negativan trend na burzama prelio i na pad cijene fizičke robe. Scenarij koji baš i nisu htjeli vidjeti u ovom trenutku. Cijene kukuruza nastavile su padati u Italiji, pa tako i posljedično na domaćem tržištu, a potražnja je i dalje smanjena, za razliku od ponude koja je i dalje prisutna. Još uvijek ima dosta zaliha kukuruza na domaćem tržištu, gdje se vlasnici nadaju promjeni trenda i nekom oporavku cijena. Vidjet ćemo hoće li ga dočekati ili će se njihova nelagoda pretvoriti u očaj.
